Državni tužitelj Ćazim Hasanspahić gotovo deset godina držao je u ladici predmet ratnih zločina koji se odnosi na lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića. To je utvrđeno nakon što je Hasanspahić prošlog tjedna razriješen dužnosti tužitelja u Odjelu za terorizam te premješten u Odjel za organizirani kriminal.
Prema informacijama portala Istraga, predmet protiv Čovića datira iz 2016. godine. Kako je, umjesto u Odjelu za ratne zločine, završio u spisima tužitelja zaduženog za terorizam, zasad nije poznato. U razdoblju kada je predmet formiran Odjelom za ratne zločine rukovodila je Gordana Tadić, koja će godinu dana kasnije postati vršiteljica dužnosti glavne državne tužiteljice.
U predmetu protiv Dragana Čovića tužitelj Hasanspahić nije poduzeo nijednu značajnu radnju, a određeno vrijeme predmet uopće nije bio evidentiran u TCMS-u, elektroničkom sustavu za upravljanje predmetima. Prema dostupnim informacijama, ovaj predmet povezan je s dokumentima koji su ranije objavljivani, a odnose se na Čovićevu navodnu ulogu u izrabljivanju Bošnjaka zatočenih u logorima udruženog zločinačkog pothvata Herceg-Bosna.
Još 2013. godine Federalna televizija objavila je dokument s haškom oznakom u kojem se navodi da je Čović tražio od upravnika zatvora u kojem su bili zatočeni Bošnjaci da pošalje radnu snagu u mostarski Soko.
„Molim vas da nam za potrebe ZI Soko omogućite izuzimanje deset zatvorenika s ciljem obavljanja određenih poslova – podizanje i postavljanje zaštitne ograde oko ZI Soko. Osiguranje zatvorenika obavljat će Funkcija sigurnosti ZI Soko Mostar“, navodi se u dokumentu od 22. lipnja 1993. godine, koji potpisuje Dragan Čović.
Nakon toga Čović je gostovao u emisiji „Nedjeljom u 2“ na HRT-u. Na pitanje urednika i voditelja Aleksandra Stankovića je li dokument autentičan, odgovorio je: „Moguće, nećete nikada naći moj potpis ili nešto opterećujuće što se veže uz mene (…) sve što sam radio od 1992. do 1995. bilo je više nego časno.“ Na konstataciju da su ljudi tamo dolazili prisilno i bez naknade odgovorio je da u ratu „nitko nije radio za novac“ te da „ni na koji način nisu doživljavali bilo kakvu neugodnost niti se prema njima postupalo nečasno“.
Nekoliko godina kasnije zagrebačke Novosti pronašle su više svjedoka koji su govorili o ovom slučaju. Među njima je bio i Samir, koji je uhićen u Stocu. Pripadnici hrvatskih snaga odveli su ga na višesatno ispitivanje u Dretelj, nakon čega je završio u jednoj vojarni. Bio je jedan od pedesetak bošnjačkih intelektualaca koji su prošli sličnu sudbinu.
U početnom razdoblju odvođen je na prvu crtu bojišnice gdje je kopao rovove iz kojih je HVO pucao na Armiju BiH, svakodnevno se izlažući životnoj opasnosti.
„Radio sam barem tri mjeseca u kompleksu Soko. Svako malo bi nas nekolicinu podigli i radili bismo prema potrebi“, kazao je bivši logoraš.
U početku su čistili prostorije i okoliš, a potom je radio s majstorom kao staklar. Tijekom rada u kompleksu Soko bio je izložen i verbalnim prijetnjama čuvara.
Rad na ovom predmetu, međutim, Tužiteljstvo BiH nikada nije intenziviralo. Naprotiv, državni tužitelj Ćazim Hasanspahić gotovo desetljeće držao je spis u svojoj ladici, iako je radio u Odjelu za terorizam. Tek nakon što je prošlog tjedna razriješen dužnosti u tom odjelu utvrđeno je da se kod njega nalazio predmet protiv Dragana Čovića.
Hasanspahić je, inače, pod lupom Ureda disciplinskog tužitelja, jer je, prema dostupnim informacijama, putem putnih naloga pratio istražitelje Tužiteljstva BiH koji su radili na predmetima za koje su bili zainteresirani tužitelj Džermin Pašić i bivši tužitelj Dubravko Čampara, iako oni tim predmetima nisu bili formalno zaduženi.
