Darko Dropuljić, kandidat HDZ-a 1990 i HSS-a za Skupštinu ŽZH, u svom novom tekstu osvrće se na šutnju dijela generala HVO-a o aktualnim političkim i društvenim prilikama među Hrvatima u BiH te javno progovaraju protiv takvog stanja.

Tekst Darka Dropuljića prenosimo u nastavku:

Šutnja generala i kasta Dragana Čovića

Dok narod iseljava, jedini glas otpora dolazi od brigadnog generala Zdenka Lučića. Postoji trenutak u povijesti svakog naroda kada se vidi tko je spreman stati na crtu, a tko se skriva iza zavjesa moći. Hrvatski narod u Bosni i Hercegovini upravo prolazi takav trenutak. Dok se politička kasta Dragana Čovića bavi vlastitim interesima, dok se institucije pretvaraju u privatne posjede, dok se narod iseljava u tišini, generali HVO-a šute. A njihova šutnja danas boli više nego ikad. Zašto je tomu tako?

Generali koji su vodili rat danas šute, kao da rat nikada nisu vodili. To su ljudi koji su 1990-ih vodili najteže operacije, koji su nosili odgovornost, koji su znali što znači stati pred narod i reći: “Idemo.” Danas, kada se narod raspada pod teretom korupcije, nepravde i političke trgovine, ti isti ljudi šute.

Zašto?

Jer se boje. Ne boje se istine, ne boje se naroda, ne boje se povijesti. Boje se Čovićevih tužitelja, političkih konstrukcija, montiranih procesa, medijskih etiketa, sustava koji je godinama građen da kontrolira, a ne da služi čovjeku. Boje se mehanizma kojega kontroliraju pripadnici kaste Dragana Čovića. Kasta Dragana Čovića predstavlja sustav straha, poslušnosti i političke trgovine. Čovićev pokvareni i podli model vladanja nije nastao jučer.

To je mreža koja se godinama širila kroz:

-stranačke kadrove bez ratnog legitimiteta,

-institucije pretvorene u privatne tvrđave,

-tužitelje koji znaju koga treba dirati, a koga ne,

-medije koji šute ili napadaju po narudžbi,

-“paradne časnike” koji nose uniforme, ali ne nose odgovornost.

U takvom sustavu generali HVO-a postali su dekor, a branitelji statistika. Narod je postao broj u koloni iseljenih. Narod iseljava, a generali šute, to je najveća tragedija hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Dok se mladi sele u Njemačku, dok se obitelji raspadaju od pošasti kocke i kladionica, dok sela ostaju prazna, dok se Mostar pretvara u grad bez budućnosti, generali šute. Šute o nepravdi. Šute o korupciji. Šute o političkoj trgovini. Šute o tome da se hrvatski narod u BiH pretvorio u demografsku fusnotu. A šutnja generala je poruka. Poruka da se boje sustava koji je nastao nakon rata, sustava koji nije njihov, sustava koji ih je pretvorio u nijeme promatrače.

I zato je važan jedan glas, glas brigadnog generala Zdenka Lučića

U trenutku kada se svi boje, kada svi kalkuliraju, kada svi šute, kada se ratni autoriteti povlače u tišinu, jedan čovjek stoji uspravno.

Zdenko Lučić.

Dragovoljac ZNG-a 1991. Dragovoljac na Kupresu 1992. Ustrojitelj postrojbi za posebne namjene. Zapovjednik prvog nastavnog središta HVO-a. Časnik koji je prošao sve razine, od prve crte do generalskog čina. Lučić ne govori zato što želi funkciju. Govori zato što zna da je šutnja postala izdaja naroda. Govori zato što zna da je vrijeme da se prekine strah. Govori zato što zna da hrvatski narod u Bosni i Hercegovini više nema vremena čekati.

Vrijeme je da generali i branitelji progovore, ili da priznaju da su se predali

Ovo nije napad na generale. Ovo je poziv na odgovornost. Ako su mogli voditi rat, mogu voditi i istinu. Ako su mogli stati pred tenk, mogu stati pred nepravdu. Ako su mogli braniti narod, mogu ga braniti i danas, od korupcije, od kaste Dragana Čovića i od sustava koji ga uništava. Jer narod iseljava. Narod nestaje. Narod se gasi. A generali šute.

Šutnja više nije opcija. Hrvatski narod u Bosni I Hercegovini ne treba nove parade, nove govore, nove protokole. Treba istinu. Treba hrabrost. Treba ljude koji su dokazali da znaju stati na crtu. Treba brigadnog generala Zdenka Lučića i treba generale koji će prestati šutjeti. Jer šutnja generala danas znači samo jedno, da su se predali kasti Dragana Čovića koja je odavno prestala služiti narodu.

A narod koji se predaje, nestaje.

U nastavku donosimo popis generala HVO-a:

GENERAL PUKOVNIK

1.general pukovnik – 17.04.1996. ŽIVKO BUDIMIR Jozo

2.general pukovnik – 17.04.1996. LJUBO ĆESIĆ Marinko

3.general pukovnik – 23.03.2000. DRAGAN ĆURČIĆ Stipo

4.general pukovnik – 11.01.1997. ŽELJKO GLASNOVIĆ Rozarija

5.general pukovnik – 17.04.1996. ANTE JELAVIĆ Gojko

6.general pukovnik – 17.04.1996. IVO LOZANČIĆ Anto

7.general pukovnik – 17.04.1996. NEDJELJKO OBRADOVIĆ Anđelko

8.general pukovnik – 30.12.1997. STANKO SOPTA Božo

9.general pukovnik – 30.12.1997. ŽELJKO ŠILJEG Franjo

GENERAL BOJNIK

1.general bojnik – 04.12.1993. IVAN ANDABAK Blaž

2.general bojnik – 11.01.1997. IVAN BAGARIĆ Marijan

3.general bojnik – 06.05.1994. TIHOMIR BLAŠKIĆ Ivo

4.general bojnik – 17.04.1996. PERO ČAVAR Marko

5.general bojnik – 17.04.1996. DRAGO DRAGIČEVIĆ Franjo

6.general bojnik – 15.02.1995. FILIP FILIPOVIĆ Ljubomir

7.general bojnik – 17.04.1996. IVAN KOLAK Rudolf

8.general bojnik – 15.02.1995. MILJENKO LASIĆ Stanko

9.general bojnik – 23.09.1999. JOZO LEUTAR Ivan (POSTHUMNO)

10.general bojnik – 11.01.1997. IVICA LUČIĆ Danilo

11.general bojnik – 17.04.1996. ĐURO MATUZOVIĆ Tunjo

12.general bojnik – 30.12.1997. IVAN MEDIĆ Stjepan

13.general bojnik – 11.01.1997. IVAN NAGULOV Stevo

14.general bojnik – 08.01.1999. ILIJA NAKIĆ Anto

15.general bojnik – 01.03.1999. MATE PAVLOVIĆ Šimun (POSTHUMNO)

16.general bojnik – 30.12.1997. MIROSLAV PRCE Stojan

17.general bojnik – 11.01.1997. IVICA PRIMORAC Andrija

18.general bojnik – 19.12.1996. BOŽO RAJIĆ Radoslav

19.general bojnik – 08.01.1999. ILIJA RAŠIĆ Jure

20.general bojnik – 17.04.1996. BRUNO STOJIĆ Žarko

20.general bojnik – 30.05.1994. VLADO ŠANTIĆ Dujo

21.general bojnik – 19.12.1996. VLADIMIR ŠOLJIĆ Mate

23.general bojnik – 19.03.2002. IVICA ZEKO Bartul

24.general bojnik – IVAN BANDER

25.general bojnik – PERO MARKOVIĆ

26.general bojnik – JOZO MARIĆ

27.general bojnik – VALENTIN ĆORIĆ

STOŽERNI BRIGADIR – BRIGADNI GENERAL

1.stožerni brigadir – 30.12.1998. IVANA ZINOVIĆ Vidak

2.stožerni brigadir – 20.05.1997. DOBROSLAV BARBARIĆ Mirko

3.stožerni brigadir – 31.12.1996. MATO BILONJIĆ Ivan

4.stožerni brigadir – 30.12.1997. RADE BOŠNJAK Franjo

5.stožerni brigadir – 10.05.1999. MARIO BRADARA Franjo

6.stožerni brigadir – 27.03.2002. MARTIN FRANČEŠEVIĆ Blaž

7.stožerni brigadir – 20.05.1997. MIRO GRABOVAC Stipan

8.stožerni brigadir – 08.01.1999. MIRO-GANGA GRBAVAC Jure

9.stožerni brigadir – 20.05.1997. VLADO JURIĆ Vinko

10.stožerni brigadir – 30.12.1998. IVICA KARLOVIĆ Slavko

11.stožerni brigadir – 20.05.1997. ŽARKO KEŽA Mirko

12.stožerni brigadir – 27.02.2001. ZDENKO KLEPIĆ Petar (PRIČUVNI)

13.stožerni brigadir – 25.03.1998. MATE KRASIĆ Martin

14.stožerni brigadir – 25.03.1998. ZDRAVKO LONČAR Ivan

15.stožerni brigadir – 20.05.1997. ANTUN LUBURIĆ Ante

16.stožerni brigadir – 30.12.1997. ZDENKO LUČIĆ Danilo

17.stožerni brigadir – 11.01.1997. PREDRAG MANDIĆ Jozo

18.stožerni brigadir – 19.03.2002. GORAN MARTIĆ Mato

19.stožerni brigadir – 11.01.1997. DRAŽAN MILIĆ Marko

20.stožerni brigadir – 31.12.1996. FRANJO NAKIĆ Nikola

21.stožerni brigadir – 08.01.1999. MIROSLAV NIKOLIĆ Tadija

22.stožerni brigadir – 31.12.1996. PERICA ODOBAŠIĆ Pavo

23.stožerni brigadir – 05.06.2002. MOJMIR PRIMORAC Branko (POSTHUMNO)

24.stožerni brigadir – 08.01.1999. MARKO RADIĆ Franjo

25.stožerni brigadir – 20.05.1997. IGNJAC RAKIĆ Pero

26.stožerni brigadir – 30.12.1997. ŽELJKO RAVIĆ Ivan

27.stožerni brigadir – 30.12.1997. IVAN REŠETAR Ante

28.stožerni brigadir – 25.03.1998. MIROSLAV RUPČIĆ Blago

29.stožerni brigadir – 30.12.1997. ZVONKO SESAR Ivan

30.stožerni brigadir – 20.05.1997. ZDENKO ŠIMOVI ĆJakov

31.stožerni brigadir – 20.05.1997. JURE ZADRO Jozo

32.brigadni general – 01.09.2004. JUGOSLAV BRDAR Ranko

33.brigadni general – 01.09.2004. VLADO DŽOIĆ Marko

34.brigadni general – 01.09.2004. ANTO JELEČ Andrija

35.brigadni general – 01.09.2004. SLAVKO PULJIĆ Mile

GENERAL ZBORA

1.MATE BOBAN