Trinaestogodišnji mandat Zdenka Ćosića obilježilo je nekoliko ključnih točaka: saniranje naslijeđenih dugova, odvajanje namjenskih sredstava građana i uvođenje proračunske discipline. Od kroničnog gubitaša, Županija Zapadnohercegovačka (ŽZH) postala je stabilna riznica.

No, iz razloga znanih samo vrhu HDZ-a, relativno uspješnog i u narodu dobro prihvaćenog Zdenka zamijenili su Predragom. Prezime Čović kod njih, izgleda, uvijek otvara sva vrata i donosi instantan autoritet – čak i kada kandidat nema nikakve izravne rodbinske veze s predsjednikom stranke Draganom Čovićem, a još manje s upravljanjem županijom.

Udari na demografiju: Kako je Vlada prepolovila zakon za treće dijete

Ćosić je kao premijer uveo hvalevrijednu potporu za obitelji: naknadu u iznosu od 70% minimalne plaće u FBiH za svako treće i iduće dijete. Kada je zakon donesen, ponosno se isticalo da će obitelji primati taj postotak. Međutim, onoga trenutka kada je Vlada Federacije BiH donijela odluku o povećanju minimalne plaće – što je zakonski trebalo značiti i povišicu za višečlane obitelji u ŽZH – premijer Čović i njegova Vlada povukli su paničnu ručnu kočnicu.

Hitnim izmjenama županijskog zakona, postotak je preko noći srezan kako bi se naknada umjetno zamrznula. Da je prethodni premijer ostao, ta bi naknada danas iznosila 718,90 KM mjesečno. Pošto vlada Predrag, naknada iznosi tek 513,50 KM.

Opravdanje aktualnog premijera kako bi isplata punog iznosa „koštala proračun dodatnih 5 milijuna KM i ugrozila druge kategorije” zorno svjedoči o tome gdje se u ŽZH reže: štedi se na obiteljima s troje i više djece. Umjesto da rast proračuna, koji je sa 144 milijuna skočio na čak 188 milijuna KM, iskoristi za stvarnu demografsku potporu, Čovićeva Vlada je zakinula roditelje za novac koji im po izvornom zakonu pripada. U Predragovoj računici sve je to isto, no za obitelji koje preživljavaju od te naknade – vjerujem da nije.

Predragovo kreveljenje ispred kamera i izrugivanje s narodom nikada mi nije bilo simpatično. Iritiran njegovim nastupom na samim počecima svog pisanja za OTPOR^.Media, napisao sam mu otvoreno pismo.

U tom šaljivom, ali jasnom tonu upozorio sam ga da ono što priča nema veze sa stvarnim stanjem na terenu, niti sa životom kojeg žive njegovi sugrađani i poduzetnici. Naravno, nisam ni očekivao da će jedno tako arogantno stvorenje uopće reagirati. Predlažem mu da i danas šuti, a iskreno se nadam da jedan takav šarlatan nikada više neće dobiti priliku upravljati našom županijom.

Nikome u Hercegovini, a ponajmanje meni, nije jasno odakle se odjednom Predrag pojavio, tko ga je i zašto instalirao na poziciju premijera. Kada se analiziraju učinci njegovog rada, najlakše bi bilo zaključiti da je doveden s jasnim ciljem da nas dokrajči.

Paraliza pravosuđa i slom obrazovanja

Predrag Čović ostat će upamćen po izjavi prosvjetnim djelatnicima: „Svakako već dobivate više nego što zaslužujete“. Ostat će upamćen i po štrajku pravosudnih institucija ŽZH koji je trajao čak 156 dana – više od pet punih mjeseci! Dok su sudski procesi stajali, a građani bili uskraćeni za osnovna ustavna prava, premijer i njegovo Ministarstvo pravosuđa primjenjivali su taktiku ignoriranja i arogancije, skrivajući se iza birokratskih izgovora kako „sindikat sa sjedištem u Sarajevu nema nadležnost u ŽZH“. Sjednice Skupštine ŽZH morale su izravno nalagati premijeru nastavak pregovora, no njegovi su stavovi ostajali kruti.

Svemu ovome treba pridodati i potpuni slom obrazovnog sustava pod patronatom ove Vlade. Škole poput one u Posušju provode ilegalnu nastavu od 40 minuta, izravno kršeći rješenja samog Ministarstva. Kraćenjem sati naša su djeca izgubila cijelo jedno polugodište nastave, dok su stručni kurikuli za engleski jezik u tajnosti sakaćeni. Kada su se roditelji i struka pobunili, Vlada je, kao i obično, odabrala taktiku „gluhog telefona“.

Politička računica je jasna: Premijer bježi od suda naroda

Sada je potpuno jasno zašto Predraga Čovića nema na kandidacijskim listama za predstojeće izbore. On osjeća i zna da bi na terenu doživio potpunu propast i da ne bi mogao skupiti preferencijalne glasove u bazi koja je mjesecima ispaštala zbog njegova upravljanja županijom.

Dok njegova ministrica Danijela Perić pod brojem 16 pokušava osigurati zastupnički imunitet u Skupštini ŽZH kako bi pobjegla od odgovornosti za ilegalnu nastavu, premijer Čović izabrao je još radikalniji uzmak: potpunu nevidljivost pred biračima. Taktika HDZ-a BiH je prozirna: sakriti premijera od suda javnosti i ostaviti ga u sjeni izvršne vlasti izvan izbornog testa, dok se kompromitirani ministri guraju na liste kako bi osigurali fotelje.

Iako Predrag nije na izbornoj listi, to ga ne sprječava da obilazi predizborne skupove i narodu priča bajke.

Meni osobno u zadnje vrijeme ipak više leže basne, pa evo jedne za kraj.

Đavo i magarac

Sjedio đavo pokraj ograde i promatrao magarca koji je bio vezan za stup. Nakon nekog vremena, đavo je odlučio prići i jednostavno odvezati magarca, pustivši ga na slobodu.

Magarac se, našavši se na slobodi, ušetao u susjedno seljakovo polje i počeo uništavati i jesti usjeve. Kada je seljakova žena vidjela koliku štetu životinja radi na njihovom imanju, u naletu bijesa uzela je pušku i ubila magarca.

Ubrzo je dotrčao i vlasnik magarca. Vidjevši svoju životinju mrtvu, pobjesnio je od tuge i gnjeva, uzeo isto oružje i usmrtio seljakovu ženu.

Kada se seljak vratio kući i ugledao svoju mrtvu ženu, obuzela ga je želja za osvetom. Okupio je svoje sinove, otišli su do kuće vlasnika magarca i zapalili mu cijelo imanje. U znak odmazde, obitelj vlasnika magarca uzvratila je napadom, što je ubrzo preraslo u pravi mali rat u kojem je cijelo selo izgorjelo do temelja.

Gledajući sav taj kaos, pepeo i uništenje, Bog upita đavla zašto je učinio tako strašnu stvar i izazvao toliku tragediju.

Đavo je samo slegnuo ramenima i mirno odgovorio:

„Nisam uradio ništa strašno. Ja sam samo odvezao magarca. Sve ostalo su uradili oni sami.”

Dino Tolić / OTPOR^.Media
Kontakt autora: [email protected]