Putnik u balonu sa vrućim zrakom izgubio orijentaciju. Spustio je balon niže i ugledao ženu na tlu.
Spustio se još niže i pozvao ženu:
- “Oprostite, možete li mi pomoći? Obećao sam jednom prijatelju da ću se naći sa njim, ali ne znam gdje se nalazim.”
Žena mu odgovara:
- “Nalazite se u balonu, otprilike 10 metara iznad zemlje, na lokaciji 49 stupnjeva 28 minuta i 11 sekundi sjeverne širine, te 8 stupnjeva, 28 minuta i 58 sekundi istočne dužine. Vjetar vas nosi prema jugu brzinom od 2 metra u sekundi.”
- “Vi ste sigurno inženjerka” – kaže čovjek u balonu.
- “Jesam”, potvrdi žena, “ali kako to znate?”
- “Pa, sve što ste mi rekli je tehnički korektno, ali ja nemam pojma što da radim sa tim informacijama, a činjenica je da još uvijek ne znam gdje sam. Otvoreno govoreći, niste mi bili od prevelike pomoći, samo ste mi produžili putovanje.”
Žena mu na to odgovori: “Vi sigurno radite u menadžmentu!”
“Da”, odgovara čovjek iz balona “ali kako to Vi znate?”
“Tja”, odgovara žena “niti znate gdje ste, niti kuda idete. Dospjeli ste na visoku poziciju prije svega pomoću velikog napuhavanja. Dali ste obećanje prijatelju, a da nemate pojma kako ćete ga održati, a očekujete od ljudi ispod vas da riješe vaš problem. Činjenica je da ste sada u istoj izgubljenoj poziciji kao i prije našeg susreta, ali sada nekako ispadne kao da sam ja kriva za to!”
Za sebe kažete da ste menadžer, volio bih da ste radnik…
Kod nas u firmi to izgleda ovako: Porez na tvrtku 800 KM, URBIKOM 240 KM, vanjskotrgovinska komora 300 KM, naknade za šume 80 KM, vode 210, nesreće 210, invalide 300… Više od 2.100 KM godišnje ili za nas troje djelatnika više od 700 KM po djelatniku godišnje različitih davanja.
Nekad se za izgovorenu šalu išlo na odmor po par mjeseci, a jedna od njih glasila je ovako: „Da su Turci harač nazvali samodoprinosi još bi i danas vladali ovim prostorima.“ – samodoprinosi za ovo danas su milostinja.
PDV koji je uveden prije 18 godina, pozitivno je dočekan od svih privrednika. Obećano je da će se isti naplaćivati krajem mjeseca ili po naplati računa, ali ništa od ispunjenja obećanja i dan danas plaća se do 10-og u mjesecu.
Davanja na neto plaću su cca 70%, vi to prezentirate iz bruto plaće pa je postotak niži ali i kao takav najveći u Europi.
Uz to još i:
Kupovanje markice za zdravstveno svake godine, umjesto da nam udarite žig na čelo pa da smo doživotno mirni.
Kad dođemo kod doktora za nešto „više“ šalju nas privatno.
U bolnici svaku operaciju naplate nam posebno – imao sam dvije pa znam što pišem iz vlastitog iskustva. WC papir i ostale potrepštine trebamo ponijeti od kuće.
Kada se razbolimo za nas poslodavce bolovanja nema. U našoj županiji oduvijek postoji odluka da se bolovanje ne refundira. Konkretno na primjerima koji su se nama dešavali: dva puta sam bio na bolovanju u ovih 30 godina i nikada ništa nije refundirano. 2000. god. – 8 mjeseci i 2009. god. – 4 mjeseca. Nešto se pomaklo 2014. god. kada je naš djelatnik otišao na bolovanje. Nakon 42 dana bolovanja kao što bi to normalno trebalo biti da bolesnika preuzme država – dobijemo obavijest da će nam se refundirati 80% njegove plaće koju mu isplaćujemo na račun, a doprinosi i ostalih 20% neto plaće NE. Nakon 12 mjeseci dobili smo obavijest da je to previše te da nam neće ni to refundirati. Djelatnik je bio 18 mjeseci na bolovanju. Kako sada stvari stoje nemam pojma, ne stignemo biti bolesni. Ovo je informacija za one koji krive poslodavce što drže radnike sa prijavama na određeno vrijeme. Kako bi vi postupili da ste na našem mjestu?
Premijeru objasnite molim vas kako mogu javne firme ili ustanove isplaćivati plaće bez plaćanja obaveza na iste? Kako te firme mogu biti porezni dužnici, a da ljudi koji ih vode ne dobiju otkaz ili nešto više? Kako je moguće da javna firma koja grca u gubitcima dobije nove kredite bez promjene „menadžera“?
Premijeru infrastrukturu Splitske ulice imate u prethodnim člancima. Kako je moguće da niti jedna institucija ne reagira? Niste nikad bili u Splitskoj ulici? Ne živite u Posušju, ali imate ministre koji su iz Posušja. Jedan od njih je vaš zamjenik – ministar gospodarstva, koji živi 50 metara zračne linije od Splitske ulice, a u istoj nije nikad bio. Tog ministra gospodarstva ne zanimaju Posuški gospodarstvenici, on je više sportski tip. Premjeru ako ostanete u idućem mandatu u istoj „postavi“ predložio bi da ministarstvo gospodarstva preimenujete u ministarstvo nogometa da se dotični ministar može u potpunosti predati svojoj strasti. UPS, imam bolji prijedlog, umirovite „gospodarstvenika“, a mi ćemo mu za odlazak kupiti balun i kopačke.
Premijeru ne krivim vas za dešavanja prije vašeg mandata, ali budite čistač te krenite iz vaše vlade, ministarstava, naše općine, javnih institucija tipa Vodovoda, URBIKOMA, JP EP HZHB, sudova, domova zdravlja, škola, vrtića… Očistite nas od smeća, korupcije, nepotizma, samovolje, kriminala… Ako sve to pokrenete želim da budete doživotni premijer. Ali ako pak želite do kraja svog mandata biti menadžer onda nemojte davati nikakvih izjava, jer turpijate nam ovo malo zdravog razuma što nam je ostalo.
Premjeru nama trebaju „fajteri“ sa rješenjem, a ne trebaju nam menadžeri!
Ako ste pak samo menadžer opraštam se od vas uz još jedan vic – jer narode ovih prostora samo smisao za humor održava na životu i pjesmu od Dubioze kolektiv „Firma ilegal“.
Za vašu izjavu o kvaliteti života u ŽZH moj bi djed rekao: „Sinko lako je sa tuđim k… gloginje mlatit!“.
MENADŽER U AVIONU
Pored male djevojčice u avionu sjedi menadžer. Okrene se prema njoj i kaže:
– Hoćeš li da malo razgovaramo? Čuo sam da vrijeme u avionu prođe brže, ako se razgovara sa suputnicima.
Djevojčica, koja je upravo bila otvorila knjigu, zatvori je, okrene se prema njemu i kaže:
– O čemu bi htjeli razgovarati?
– Ne znam zapravo. – kaže menadžer – Kako bi bilo da razgovaramo o nuklearnoj energiji?
– U redu – kaže djevojčica – to bi bila zanimljiva tema! Ipak mi dozvolite da ja Vas prije toga nešto pitam. Ovca, krava i konj jedu jedno te isto – travu. Ali, ovca izbacuje iz sebe sitne kuglice, krava pljosnate kolače, a konj izbacuje komade suhe trave. Zašto je to tako?
Nakon kraćeg razmišljanja kaže menadžer:
– Ne znam kako da to rastumačim.
– Smatrate li se onda dovoljno kompetentnim da govorite o nuklearnoj energiji kad ništa ne znate o običnom govnu!
Pratite nas i dalje na OTPOR.Media
S poštovanjem Dino Tolić
U idućem nastavku opet lokalne teme – katastar.
