Šest golemih vjetroagregata, planina Oštrc, Ružički potok i akumulacija Tribistovo, iz koje se Posušje opskrbljuje pitkom vodom. Dok se slave novi megavati i dozvole, postavlja se pitanje: tko je tijekom svih ovih godina štitio naše prirodno blago?
Regulatorna komisija za energiju Federacije BiH (FERK) 29. listopada 2026. godine izdala je tvrtki Relaks d.o.o. Posušje dozvolu za proizvodnju električne energije u vjetroelektrani Oštrc, ukupne snage 28,8 MW.
Šest vjetroagregata sada dominira planinskim krajolikom. No, koliko je pažnje tijekom realizacije projekta posvećeno zaštiti prirode, pitke vode i interesima stanovništva?
Tribistovo, Ružički potok i vodozaštitne zone – tko je mislio na posljedice?
U blizini Oštrca nalaze se Ružički potok i akumulacija Tribistovo, od životne važnosti za vodoopskrbu Posušja.
Službene karte Prostornog plana Županije Zapadnohercegovačke prikazuju vodozaštitne zone Ib, II i III na širem području.
Nalaze li se vjetroagregati ili pristupne ceste unutar vodozaštitne zone Ib, II ili III? Koliko su udaljeni od strože zaštićenih zona, Ružičkog potoka i akumulacije Tribistovo?
Što ako dođe do istjecanja transformatorskog ili hidrauličkog ulja? Mogu li onečišćujuće tvari kroz pukotine krškog tla dospjeti do podzemnih voda?
Što je s mikroplastikom koja nastaje trošenjem lopatica? Gdje završavaju te čestice nakon godina rada? Što se događa u slučaju požara, oštećenja lopatica ili istjecanja tehničkih tekućina? Koristi li se u električnim postrojenjima snažni staklenički plin SF₆?
Tko je ispitao sve te rizike, kakve su mjere zaštite propisane i gdje građani mogu vidjeti rezultate?
Okolišna dozvola iz 2018. – a gdje je procjena utjecaja na okoliš?
Prema službenim dokumentima ŽZH, Federalno ministarstvo okoliša i turizma izdalo je okolišnu dozvolu za VE Oštrc još 23. siječnja 2018. godine.
No, je li provedena cjelovita procjena utjecaja na okoliš? Ako nije, tko je i na temelju kojih stručnih nalaza odlučio da nije potrebna?
Jesu li građani bili pravodobno informirani i uključeni u postupak?
Posebno je zanimljiv javni poziv Federalnog ministarstva prostornog uređenja iz siječnja 2025. godine, koji se odnosio na izmjenu građevinske dozvole. Uvid u projekt bio je namijenjen samo strankama u postupku, uz rok od 15 dana i mogućnost pregleda dokumentacije u Sarajevu, između 10 i 14 sati.
Zar građani Posušja nisu zaslužili znatno dostupnije informacije o projektu koji trajno mijenja izgled njihove planine?
Umjesto razvoja turizma – vjetropark na planini?
Na službenom turističkom portalu Posušja Ružički potok predstavlja se kao prirodna ljepota od iznimnog značaja, a planinarska ruta Ričina–Oštrc preporučuje se posjetiteljima.
Istodobno je Općinsko vijeće Posušja 2023. godine donosilo odluke o izmjenama regulacijskog plana radi uređenja pristupnih putova za vjetropark.
Zašto se nije snažnije ulagalo u očuvanje Oštrca, planinarenje i održivi turizam? Jesu li razmatrane alternativne lokacije i dugoročna vrijednost očuvanog krajolika?
Kako to da prirodne ljepote promoviramo turistima, a istodobno omogućujemo industrijske zahvate upravo na tim prostorima?
Investitor ostvaruje prihode – a kome će ostati dotrajali vjetroagregati?
Kako smo ovih dana mogli vidjeti kroz rasprave o koncesijskim ugovorima za vjetroparkove na području Tomislavgrada, otvara se i pitanje što se događa s postrojenjima nakon isteka koncesije te mogu li ona prijeći u javno vlasništvo.
Hoće li tako biti i s VE Oštrc? Hoće li šest dotrajalih vjetroagregata nakon isteka koncesije pripasti Županiji Zapadnohercegovačkoj?
Prema službenom registru, koncesija za VE Oštrc traje do veljače 2045. godine. Što točno piše u njezinu koncesijskom ugovoru o vlasništvu, uklanjanju postrojenja i sanaciji prostora?
Tko će platiti demontažu golemih tornjeva, uklanjanje temelja, zbrinjavanje istrošenih lopatica i obnovu planinskog krajolika?
Postoje li bankovna jamstva ili posebna sredstva kojima je osigurano da troškovi jednog dana neće pasti na teret javnog proračuna?
Prema javno objavljenim informacijama iz 2020. godine, za VE Oštrc ugovorena je koncesijska naknada od 2,5 posto vrijednosti proizvedene električne energije, koja se dijeli između Županije i Općine Posušje.
Hoće li investitor desetljećima ostvarivati prihode, a Županiji i građanima na kraju ostaviti dotrajala postrojenja i račun za njihovo uklanjanje?
I gdje je onda stvarna računica za građane u ovom navodno velikom gospodarskom razvoju?
Blago nama, što nam rade od prirodnog blaga!
Za milijunske investicije pronalaze se lokacije, grade pristupne ceste i izdaju dozvole.
A je li itko s jednakom upornošću tražio način da se sačuva planina Oštrc?
Koliko je u cijelom postupku bila važna zaštita pitke vode, prirode, planinskog krajolika i budućih generacija?
Obnovljiva energija ima svoju vrijednost. Ali imaju je i naše planine, izvori, potoci i prirodne ljepote koje se ne mogu jednostavno nadomjestiti novcem.
Zato bi Općina Posušje, Županija Zapadnohercegovačka i nadležna federalna ministarstva trebali javnosti pružiti konkretne odgovore, dokumente i stručne nalaze.
Jer nije dovoljno govoriti samo o megavatima i milijunima.
Treba objasniti što od svega toga dugoročno ostaje građanima.
I na kraju ostaje pitanje:
Zar nitko nije mogao ili nije htio zaštititi planinu Oštrc?
Ivan Kovačević / OTPOR.Media
kontak autora [email protected]
