Francuski predsjednik Emmanuel Macron možda ni sam nije znao što je pokrenuo kada je u veljači rekao kako se ne može isključiti slanje vojnih snaga u Ukrajinu, a u međuvremenu, čini se, nije odustao od nastojanja da Francusku jače vojno pozicionira protiv prijetnji sigurnosti Europe i šire.

Iako je ta njegova izjava izazvala konsternaciju među zapadnim partnerima, pala je na plodno tlo prvenstveno u Baltičkim zemljama, koje su, zajedno s Poljskom, najglasnije upozoravale na sigurnosnu opasnost koja vreba iz Kremlja.

Ubrzo nakon toga, britanski šef diplomacije izjavio je kako se Ukrajina ima pravo braniti kada je govorio o oružju koje je Kijevu isporučio London, što je isprva bilo protumačeno kao dopuštenje da ukrajinske snage mogu donirano britansko oružje, poput dalekometnog projektila Storm Shadow, koristiti za napade na ruskom tlu.

Reakcija Kremlja bila je vježba raspoređivanja taktičkog nuklearnog oružja, nov sve je završilo američkim gaženjem ‘crvene linije‘, kada je Joe Biden dopustio Kijevu da koristi američko oružje za napade na ruski teritorij, ali u ograničenom opsegu, odnosno samo na ciljeve koji predstavljaju opasnost za Harkiv.

Reuters je nedavno prenio riječi anonimnih diplomatskih izvora prema kojima bi Francuska uskoro mogla poslati vojne instruktore u Ukrajinu. Diplomati su rekli da se Pariz nada kreirati i voditi koaliciju zemalja koje nude takvu pomoć Kijevu. Francuska bi, prema ovom planu, prvo poslala ograničen broj osoblja da procijeni modalitete misije prije nego što pošalje nekoliko stotina instruktora, a Kijev je potom potpisao dokument kojim se francuskim vojnim instruktorima omogućuje pristup ukrajinskim centrima za obuku.

Misija Akila

Ruski šef diplomacije Sergej Lavrov, u utorak je izjavio da bi svaki francuski vojni instruktor u Ukrajini bio bi legitimna meta za ruske oružane snage te izrazio uvjerenje da su francuski instruktori već na ukrajinskom teritoriju. “Bez obzira na njihov status, vojni dužnosnici ili plaćenici predstavljaju legitimnu metu za naše oružane snage”, rekao je. Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov rekao je, pak, da “instruktori koji obučavaju snage kijevskog režima nemaju nikakvu vrstu imuniteta i nije važno jesu li Francuzi ili ne”.

Macronov ured nije komentirao reakcije iz Kremlja, a francuski predsjednik posljednjih je mjeseci sve oštriji po pitanju europskih obrambenih pitanja – opetovano je pozivao na snažniju i integriraniju europsku obranu, ocijenio da bi francusko nuklearno oružje trebalo biti dio rasprave o europskoj obrani te poručio da bi “Europa mogla umrijeti”.

U međuvremenu, Francuska nastavlja sa svojim pojačanim obrambenim pozicioniranjem u sklopu NATO-a, posebno kada su u pitanju mornaričke snage. Od izbijanja rata u Ukrajini, Pariz je sve više iskazivao spremnost da se snažnije uključi u vojna djelovanja NATO-a.

Misija Akila u Sredozemnom moru za francusku je mornaricu po mnogo čemu predstavljala prve korake u tom smjeru. Po prvi puta njihov nosač zrakoplova Charles de Gaulle na nuklearni pogon, koji opslužuje do 2000 mornara i koji može prevaliti 1000 milja dnevno, došao je pod operativnu kontrolu NATO-a. Također po prvi put, francuski borbeni zrakoplovi Rafale Marine letjeli su od Jonskog do Baltičkog mora, što znači šest sati i 4000 prevaljenih kilometara preko neba Europe. Iznad Poljske gorivom u zraku punio ih je francuski zračni tanker, prenosi Politico.

Misija Akila uključivala je sudjelovanje u NATO-ovoj vježbi Neptune Strike 2024, što je način da Francuska pokaže kolegama članicama NATO-a da Pariz želi biti ključni igrač u zapadnom vojnom savezu, ali i da Pariz pošalje poruku Rusiji.

Charles de Gaulle je udarna igla francuske mornarice i ključna je u svim naporima Pariza da projicira svoju snagu. Dug je 261 metar, teško naoružan i opremljen katapultima na parni pogon za lansiranje letjelica s kojima se mogu mjeriti samo SAD – uskoro i Kina – te može nositi nuklearno oružje.

Usklađivanjem protiv ruskog ‘paradiranja‘

Od kada je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu, promijenjeno sigurnosno okruženje učinilo je vježbe poput Neptune Strike ključnim dijelom NATO-ovih napora da poboljša interoperabilnost sa saveznicima i odvrati potencijalne neprijatelje. Vježba je održana tijekom travnja i svibnja, a sudjelovali su brodovi iz 11 zemalja NATO-a, uključujući nosač Charles de Gaulle. Za Francusku je vježba bila način da se bolje uskladi s drugim članicama NATO-a.

Sve do rata u Ukrajini, Pariz je vezivao velik dio svojih vojnih napora, a posebno svojih kopnenih snaga, za bivše francuske kolonije u Africi. Sada francuska nastojanja u NATO-u uključuju preuzimanje vodstva u operaciji borbene skupine zapadnog saveza u Rumunjskoj. Vježba je također osmišljena kako bi potvrdila NATO-ovu pomorsku prisutnost u Sredozemlju. Naime, Rusija ima pomorsku bazu u Tartusu u Siriji, koju je koristila za svoje intervencije u građanskom ratu u toj zemlji. Prisustvo i utjecaj Moskve u toj se regiji znatno proširio od početka rata u Ukrajini.

Prije početka invazije 2022. godine, francuska udarna skupina nosača mogla je doploviti do Cipra, a da ni u jednom trenutku ne naiđe na ruske brodove. No, sada se francuski ratni brodovi počinju pripremati za susrete s ruskim brodovima već u Mesinskom tjesnacu, morskom prolazu između Sicilije i Italije, koji spaja Jonsko i Tirensko more. “Rusi paradiraju po cijelom Mediteranu. Znamo da su tu. Mi gledamo njih, a oni nas”, rekao je za Politico poručnik Alexandre Duguay, časnik za vezu kanadske mornarice u sklopu francuske udarne skupine nosača.

U lipnju 2022., kao odgovor na napad Kremlja na Ukrajinu krajem veljače, čelnici NATO-a odlučili su značajno pojačati zajedničke vježbe. Za francusku udarnu skupinu, jedan od glavnih ciljeva vježbe bio je poboljšati razumijevanje NATO lanca zapovijedanja. “Vježba je potvrdila da je rad unutar skupine težak, ali zajedno smo jači – kada ste dobro organizirani i upotpunjujete kapacitete, umnožavate ih”, rekao je kontraadmiral Jacques Mallard, zapovjednik udarne skupine nosača. Područja za poboljšanja, pak, uključuju logistiku, razmjenu obavještajnih podataka i koordinaciju.

Od teškog saveznika do ključnog doprinositelja

Obim izazova koji predstavlja Rusija prisiljava i NATO i Francusku da rastegnu svoje snage – od Sredozemlja, gdje je bila bazirana udarna skupina, do Baltičkog mora, gdje su dva borbena zrakoplova Rafale Marine imala zadatak pronaći metu, neopaženo je fotografirajući i simulirajući napad na moru, nedaleko od ruske eksklave Kalinjingrad.

Ipak, napori koje ulaže Francuska u sklopu NATO-a, ne znače da je Pariz odustao od svojih tradicionalnih neslaganja s Washingtonom. Francuska se i dalje zalaže za ‘europski stup‘ u vojnom savezu i nije odustala od ambicije da bude sila ravnoteže na svjetskoj sceni. Pariz se također oštro protivi širenju NATO-a na indo-pacifičku regiju, za što se očekuje da će biti kamen spoticanja na summitu NATO saveza u srpnju u Washingtonu. Istovremeno, Pariz sve više pokušava povećati svoj udio u kolektivnoj obrani same Europe. Prema studiji koju je prošle godine objavio francuski think tank IFRI, Francuska je od “teškog saveznika postala ključni doprinositelj”.

Čak i kada nije sudjelovala u integriranom zapovjedništvu NATO-a, ponašala se članica zapadnog saveza, a francusko zrakoplovstvo i mornarica djelovali su zajedno s NATO saveznicima. S druge strane, francuske kopnene snage manje su integrirane jer nisu trebale djelovati u koalicijama, no francuska vojska radi i na tome te je prošle godine kreirala kopneno zapovjedništvo za Europu.

Ipak, snažnije priklanjanje NATO-u ima političku cijenu u Parizu – prema studiji iz 2019. godine, francuski građani su među onima koji imaju najmanje pozitivne stavove po pitanju NATO-a među zemljama članicama.

Stranke krajnje desnice i krajnje ljevice, koje redovito vode kampanju za povlačenje Francuske iz integriranog zapovjedništva NATO-a, oštro su kritizirale sudjelovanje Charlesa de Gaullea u misiji NATO-a, tvrdeći da francuski predsjednik Emmanuel Macron rasprodaje krunski dragulj francuske mornarice Amerikancima.

OTPOR^.Media