O poslovnim aktivnostima jednoga od najaktivnijih, ali i najimućnijih hrvatskih iseljenika Steva Bubala u hrvatskoj se javnosti ne zna previše.
No, zato je Bubalo koji već gazi 80-te česta tema u američkim medijima, što i ne iznenađuje budući da je još od 1960. godine vlasnik uspješne građevinske tvrtke koja surađuje s državom, bavi se gradnjom cesta, vodovoda i zgrada, ali i reciklažom građevinskog otpada.
Da je riječ o unosnom biznisu jasno je i iz toga što je Bubalova vila vrijedna deset milijuna dolara. Smještena je u elitnom djelu Los Angelesa i proglašena jednom od najljepše obnovljenih vila pa se u njoj mogu pronaći bazen, lift, kućno kino, saloni za goste i salon za unučad. Kada se Bubalovi zažele odmora tada odlaze u vikendicu na Havajima, no ovaj poduzetnik nije zaboravio ni svoje korijene pa sa suprugom često posjećuje Jadran, ali i svoju rodnu Hercegovinu, odnosno Hardomilje u okolici Ljubuškog gdje je rođen u obitelji koja je imala sedmero djece.
Bijeg iz JNA
Preko granice je Bubalo pobjegao 50-ih dok je služio JNA u Postojini, četiri i pol mjeseca boravio je u izbjegličkom logoru u Italiji, a nakon toga bježi za Austriju u kojoj se zadržao dvije godine. Njegova iduća životna postaja bila je Amerika koje se domogao uz asistenciju katoličke organizacije. Prvu godinu i pol svojeg američkog života Bubalo je proveo u San Francisku, a potom šezdesetih u Los Angelesu osniva dvije tvrtke za nisku gradnju i korištenje građevinskih strojeva. U LA-u upoznaje svoju suprugu, a u jednom od rijetkih intervjua priznao je kako ju je ‘oteo roditeljima’. Tajno su se vijenčali 1960. godine u Las Vegasu.
Kući se prvi puta vratio 1989. godine s američkom putovnicom u džepu, a Jugoslavenski konzulat u San Franciscu dodjeljuje mu ulaznu vizu tek nakon intervencije njegovih prijatelja budući da je tri godina nakon bijega iz JNA na beogradskom Vojnom sudu u odsutnosti osuđen na smrt. Kada je shvatio da Jugoslaviji dolazi kraj svoje je sumještane Bubalo počastio sa 40-tak pečenih janjaca, a u ratnim danima investira u Hrvatsku pa u Zadru kupuje Dalmatinsku banku, ulaže u poljoprivrednu tvrtku Vrana pored Biograda, a paralelno s time bavi se i humanitarnim radom pa pomaže raznim zakladama, crkvi, i darovitim studentima.
Bio je Bubalo godinama član i potpredsjednik Uprave banke Fire East Nacinal koja je prodana Japancima za 95 milijuna dolara, a u njegovom Ljubuškom jedno se vrijeme govorilo o tome da mu lokalna vlast priječi investiranja. Imao je želju obnoviti hotelski kompleks na slapovima Kravica te ulagati u gospodarstvo Ljubuškog, no u tome je iz nekog nedefiniranog razloga spriječen pa se odlučio za ulaganja u Kopačevu. Danas Bubalo u Kaliforniji ima uspješne tvrtke i živi američki san jer kako drugačije objasniti uspjeh nekoga tko je u Americi startao kao berač jagoda.
Poduzetnik bez dlake na jeziku natjecao se svojedobno i za kupnju Županjske sladorane, a premda je njegova ponuda bila devet milijuna dolara povoljnija natječaj je pripao drugoj tvrci za koju se u međuvremenu doznalo da je najveći donator HDZ-a. Tada je Bubalo žestoko kritizirao uplitanje politike u posao, a to je prema njegovim riječima najveća razlika u poslovanju između SAD-a i Hrvatske u kojoj je imao priliku upoznati i bivšeg premijera Sanadera kojega je opisao kao bahatog tipa, kojemu je najdraži bio novac. Velika zapreka za ulaganja u Hrvatsku po njemu je također i spora te neučinkovita birokracija.
Htio graditi zatvor
“Kad čujem koje su iznose pokrali od države i tvrtki, sram me to priznati američkim prijateljima. Od prijatelja u Zagrebu tražio sam da mi pronađe zemljište u Remetincu pa da gradim zatvore i poklonim premijerki”, tvrdio je svojedobno iseljenik Bubalo komentirajući okolnosti u mandatu bivše premijerke Jadranke Kosor, piše portal Dnevno.hr.
Pohlepa za novcem bivšeg načelnika Ljubuškog
Podsjetimo kako je Steve Bubalo sa svojom braćom želio ulagati u razvoj općine Ljubuški. Iako su kontaktirali s općinom i tadašnjim načelnikom Nevenkom Barbarićem, od ulaganja nije bilo ništa. Zbog čega je općina Ljubuški, na čelu s Barbarićem kazala – Ne!?
Te 2014. godine za portal Dnevno.ba kazali su kako je želja za ulaganjima trajala godinama, više iz emotivnih razloga, a ne da ostvare za sebe neku korist, nego da se pomogne ljudima da nešto učine za svoj kraj.
Tada su javno prezentirali projekte i ulaganja u turističke objekte, poštujući prirodu uz korištenje svih ekoloških standarda. Imali su želju i za obnovu hotela i kompleksa na Kravici, kao i izvorišta u Vitini. Da su njihova ulaganja prihvaćena gospodarstvo Ljubuškog bi zasigurno procvalo, ali tadašnja pohlepa Nevenka Barbarića i ekipe oko njega da “ih izmuzu” je Ljubuški ostavila bez velike, ako ne i najveće investicije u to vrijeme!
OTPOR.Media
