Papa Franjo nedugo je odredio da na teritorij Države Vatikanskoga Grada ne smije stupiti nitko tko nema valjanu potvrdu o zaštićenosti od Covida-19. Uz to je zaključeno da svi švicarski gardisti moraju biti cijepljeni. Objavljeno je da su nakon toga trojica gardista “slobodno” napustila gardu…
Zrenjaninski biskup Ladislav Nemet u Vojvodini zabranio je necijepljenim svećenicima tamošnje biskupije daljnji rad s ljudima i dijeljenje sakramenata. Odluka se, osim na svećenike, odnosi i na đakone, pastoralne radnike i službenike biskupije koji nisu primili barem jednu dozu cjepiva protiv koronavirusa. Osobe na koje se to odnosi, dužne su napustiti zgrade biskupije i radna mjesta do 15. studenog, a ako to ne učine dobrovoljno, biskup će tražiti njihovo zakonsko udaljavanje (štogod to značilo) iz objekata biskupije. Uz to, necijepljene osobe neće dobivati nikakvu ekonomsku podršku biskupije, a za svećenike će ovo podrazumijevati povlačenje naknada koje primaju…
Uzgred spominjem da je papa Franjo ovih dana, u jednoj zgodi, rekao da se o prigovoru savjesti ne smije pregovarati… (no, na to se, očito, primjenjuje omiljeno načelo selektivne principijelnosti ili, možda, još omiljenije načelo dosljedne neprincipijelnosti).
Covid potvrde već su ostvarile svoju temeljnu svrhu: one, na svim razinama Katoličke Crkve, sve šire služe za suspenziju evanđelja.
Nije pretjerano reći: glava 25 (redci 31-46) Matejeva evanđelja dobila je dopunu, odnosno alternativu. Nije više tako važno nahraniti gladna, napojiti žedna, primiti stranca (zapravo, to još donekle jest važno), zaogrnuti gola, pohoditi oboljela, doći k utamničenome. Uz to, nije više tako važno, u drugome prepoznati brata, sestru, Božje dijete… Sve to jednostavno se može nadomjestiti covid potvrdom. Naravno, i nadalje će se to drugima propovijedati, ali više nije nužno i činiti.
Kroz mnoga stoljeća oni koji vjeruju Isusu Kristu išli su ususret ljudima u potrebi. Davali život za njih. Isus je čak rekao da nitko nema veće ljubavi od ove: da tko položi život za prijatelje. Danas se pokazuje prikladnijim od njih zazirati, kloniti ih se… Skloniti evanđelje od svijeta. Od života. Ako je moguće: sakriti ga od Boga.
Kako bi danas prošli Franjo Asiški, otac Damien, Tereza iz Kalkute… i toliki… koji su išli ususret isključenih iz društva, ususret gubavaca, oboljelih od tko zna kakvih bolesti. Istina, od njih će uzalud tražiti da napuste crkvene objekte, uzalud će im najavljivati uskraćivanje novčane naknade, jer oni i tako nisu ništa posjedovali: u tome je bilo njihovo bogatstvo. Njihovo obilje.
Kako bi danas prošle one dobre žene, trećoredice iz Dubrovnika, kojima ni imena ne znamo, koje su u 15. stoljeću brinule o okuženima u lazaretu na Dančama i iz čijeg je evanđeoskog života nastala Družba sestara franjevki od Bezgrešnog začeća iz Dubrovnika? Zasigurno, trebalo bi ih držati podalje od crkve: i od crkve i od Crkve…
Uz imena Franje Asiškog, oca Damiena, Tereze iz Kalkute… namjerno nisam pridodao oznaku svetosti, jer danas, kako se pokazuje, njihov život, njihov trud ne bi bio shvaćen kao svetost, nego kao neodgovornost.
Covid potvrde zatvaraju crkvu koja je još jučer bila pozivana da izađe na ulice, zbog njih se ljudima uskraćuju sakramenti. Covid potvrde postale su značajnije od življenog evanđelja. Da, bit će da su i ovo kušnje u pustinji… Možda, naoko, dosjetljivije… U svakom slučaju: za razliku od onih od nekada, na koje Isus nije nasjeo, na ove – oni koji se nazivaju njegovima – nasjedaju na sve strane…
Ako ste cijepljeni, nemojte se uznemirivati zbog necijepljenih. Zanemarite ih. Zaboravite ih. Zaobiđite ih. Tko zna, možda naiđe neki milosrdni Samarijanac. Prepustite tu brigu njemu… Vi se nemojte zadržavati. Nemojte svoju ispravnost dovoditi u pitanje. Ako ste cijepljeni, slobodno iz evanđelja istrgnite list na kojem je ispisana Isusova prispodoba koja govori o milosrdnom Samarijancu. Pa i ne samo taj list. Slobodno potrgajte evanđelje jer postoji nešto važnije od njega: covid potvrda. Ona vas oslobađa ljudskosti. Ona vas oslobađa evanđeoske odgovornosti. Ona vaše kršćanstvo svodi na nekakvu klupsku pripadnost. Dovoljno je pridržavati se uputa koje dobivate, uputa kojima vas zbunjuju, odvode od vaše odgovornosti, od vaše osobnosti…
U dan vašega prijelaza, u dan kada pođete pred rajska vrata, ponesite sa sobom covid potvrdu… I ako vas budu pitali, recite da vam je bilo rečeno da je upravo covid potvrda dokaz odgovornosti, dokaz ljudskosti, dokaz ljubavi… Ali nemojte pritom pogledati u oči Franju Asiškog, oca Damiena, Terezu iz Kalkute, jednostavne žene s Danača. Jer, pogledate li ih…
Zar bi bilo moguće izdržati njihov pogled, njihovo iščitavanje evanđelja?
Stjepan Lice / Dijaspora.hr
