Bitke za Široki Brijeg započele su 1. studenoga 1944. godine. Bile su neprekidne i po stanovništvo pogubne. To je na osobit način oćutio samostan.
Provincijal fra Leo Petrović mnogim dopisima požuruje fratre da u samostanskom vrtu izgrade protuavionsko sklonište kako bi se fratri, profesori i đaci mogli skloniti od granatiranja. Provincijal je sve činio kako bi se uza sve nedaće organiziralo i neko učenje.
U tu je svrhu izmjestio bogosloviju iz Mostara, a na Crnču dao popraviti župnu kuću kako bi mogla primiti barem nešto đaka i profesora sa Širokoga Brijega.
U ovakvom stanju nije moglo biti nikakva govora o školi. Đaci su, doduše, bili povremeno na Širokom Brijegu, no sav im se život sastojao u pomaganju kod sv. misa svećenicima i profesorima, kakvu radu u samostanu i oko njega, privatnom učenju, a najviše su vremena provodili trčeći na znakove opasnosti prema vrtu i skloništu.
OTPOR.Media