Draga moja politička dječice,
ovdje Franjo. Da, onaj Franjo. Znam da vas zanima jesam li se uznemirio ovih dana kad je dolazio HDZ – i jesam, priznajem, malo sam se dotjerao, pometao lišće oko ploče, pripremio svečani zagrobni osmijeh. Kad ono: stižu Šeks, Njonjo, Tomo, Božinović i ostala ekipa… ali vas dvoje – nigdje.
Pa dobro, Dragan moj, Darijanice moja – što se dogodilo?
Je li vas strah?
Mislim, razumijem ja, nije lako doći na grob čovjeku kojem se često zaklinjete u retorici, ali nešto manje u praksi.
A onda mi anđeli šapnu:
“Otišli su na Medvedgrad.”
Na Medvedgrad!?
Pa djeco draga, tamo nisam ni rođen, ni umro, ni pokopan.
To vam je kao da idete baki na rođendan, ali se slikate pred njenom starom kućom jer se bojite da će vas pitati zašto se ne javljate češće.
I gledam slike – vi se lijepo poredali, svečano, ponosno, na sigurnih par kilometara od mene.
Zanimljiv izbor.
Čak i anđeli ovdje komentiraju:
“Pa Franjo, možda misle da ćeš ustati i postaviti kakvo pitanje… neugodno.”
E pa, da znate – ne bih ustao.
Ali bih vas pitao:
“Zajedništvo? Gdje? S kime? Koliko daleko od Mirogoja se proteže?”
Dragane moj, obišao si sve žive i mrtve iz bosanskohercegovačke politike, samo si mene preskočio.
Darijana, drago dijete, razumijem da je Medvedgrad fotogeničniji, ali ipak… nije poanta u panorami.
Vidite, dijete moje političko, ovdje u grobu čovjek puno toga vidi jasnije nego kad je živ.
Recimo: tko dolazi iz uvjerenja, a tko iz protokola.
I tko bira brdo, a tko bira istinu.
No dobro, ne zamjeram.
Na Mirogoju će mjesta uvijek biti – i za vas, i za vijence, i za savjest… ako se jednog dana odluči pojaviti.
Do tada:
Hrabro. Sljedeći put možda skupite dovoljno odvažnosti da dođete bliže od Medvedgrada.
Vaš, iz prve ruke (i prve ploče),
Franjo Tuđman
NAPOMENA: Tekst se ironično-satiričnog sadržaja ali dovoljno jasan kako bi se shvatila misao izrečenog!
Ivan Kovačević / OTPOR.Media
kontakt autora: [email protected]
