“Sjećate li se slučaja Rosande Miličević protiv Osnovne škole “Vladimir Pavlović” Čapljina i namještenog natječaja? Upravo sam saznao nove informacije koje povezuju Vedrana Škobića, aktualnog federalnog ministra pravde, s ovim Čapljincima dobro poznatim slučajem, koji je i dalje aktivan pred sudom, a u kojem je podignuta optužnica protiv ravnatelja škole, Matea Jovanovića, zbog zloporabe položaja i ovlasti te krivotvorenja službene isprave” – počinje uvod u temu Sandro Jurković, član Predsjedništva HNS-a BiH i Pokreta HUM iz Čapljine.
Dobro se sjećam trenutka kada je Rosanda Miličević plakala na sudu dok je prepričavala sve što je doživjela. Spominjala je i svog prvog odvjetnika, koji joj je, umjesto pomoći, stvorio ogromne probleme — nije došao na prvo ročište, nije joj se javljao, nije ju informirao ni o jednoj radnji u postupku.
Na prvom zakazanom ročištu Rosanda se pojavila, ali njezin odvjetnik nije. Nije ju ni obavijestio da neće doći. Zvala ga je, ali se nije javljao. Kada je sutkinji rekla njegovo ime, odgovorila joj je:
„Pa, on vam je novi federalni ministar pravde!“
Zamislite to — dolazite na sud boriti se protiv nepravde, a osoba kojoj ste povjerili obranu ostavi vas na cjedilu i pošalje u “vučju zamku” bez ikakvog upozorenja.
Taj odvjetnik bio je — Vedran Škobić, aktualni federalni ministar pravde Federacije BiH.
Kada je uvidjela da Škobić igra neku drugu igru, zatražila je povrat svoje dokumentacije. On se, naravno, oglušivao. Nakon konstantnih poziva i upozorenja kako će slučaj iznijeti u medije te ga tužiti, Škobić je na kraju pristao vratiti dokumente.
I tada je sve učinjeno na krajnje neugodan, neljudski i neciviliziran način.
Škobić je dogovorio da se nađu u Mostaru, kod kružnog toka pokraj starog tržnog centra. Rosanda je došla sa suprugom, Matom. Škobić je sjedio u svom vozilu s poluotvorenim prozorom na suvozačevoj strani. Pružio joj je papir koji je trebala potpisati kao potvrdu o preuzimanju dokumentacije. Ona je, razumljivo, odbila išta potpisati dok ne pregleda sve dokumente.
Tada je primijetila da je Škobić antidatirao datum primopredaje kako bi izgledalo da joj je dokumente vratio prije prvog ročišta na koje nije došao. Rosanda je kemijskom ispravila datum i nakon što je provjerila dokumente — potpisala.
Pokušala ga je upitati:
„Zašto ste mi ovo napravili? Jeste li prešli na njihovu stranu?“
Na to je Škobić podigao prozor tako da joj je prikliještio ruku i odbrusio:
„Nemam vremena za gluposti…“
Zatim upalio automobil i otišao.
Kasnije je Škobić, nažalost, svoje najgore lice pokazao i vlastitoj (danas bivšoj) supruzi i djeci.
Sve ovo pokazuje kakvi podli likovi vode ovu državu.
Moj Škobo… sve što čovjek sije, to će i žeti. A kad dođe vrijeme žetve, nećeš se boriti s narodom — već sa svojim vlastitim demonima, koje si godinama stvarao i hranio.
Kada starost dođe, shvatit ćeš što sam ti govorio.
Vidimo se mi, Škobo, na sljedećoj sjednici predsjedništva HNS-a.
P.S. Tek počinjem.
Ako itko ima dodatne informacije o ovom federalnom ministru nepravde, slobodno mi se javi — rado ću ih saslušati i objaviti – poručio je Sandro Jurković.
