Europsko javno tužiteljstvo bilo je iznimno aktivno proteklih dana. U Belgiji je, po njihovom nalogu, privedeno nekoliko osoba, među kojima i bivša visoka predstavnica EU za vanjsku politiku i sigurnost Federica Mogherini. Razlog – sumnje u prijevaru pri javnim nabavama, korupciju i kazneni sukob interesa.
Istodobno, na bosanskohercegovačkoj političkoj sceni sve je po starom. Nastavljaju se opstrukcije europskih integracija, osobito donošenja novih zakona o Sudu BiH i VSTV-u, kao i imenovanja glavnog pregovarača između BiH i EU. Prednjače SNSD i HDZ BiH, no ne čini se da bi i mnogim drugima odgovarala dosljedna vladavina prava u ovoj zemlji.
Dobro znaju, primjerice, pojedini čelnici Autocesta FBiH što se događa kada europski tužitelji istražuju trošenje proračunskog novca građana EU-a.
Je li realno očekivati da će, primjerice, Nikola Špirić, delegat u državnom Domu naroda, biti zagovornik europskih integracija? Europska unija mu nije smetala kada je kupovao stan u Beču, ali smetala bi ona koja bi preispitivala porijeklo njegova novca – da je BiH njezin sastavni dio.
Zato bi razloge privođenja bivše visoke dužnosnice EU trebalo posebno predočiti ovdašnjem pravosuđu, u kojem su prijevare pri javnim nabavama i kazneni sukob interesa u najboljem slučaju tretirane kao sitni prekršaji, dok sve učestalija i vidljivija korupcijska djela rezultiraju padom broja optužnica i presuda.
„Pravosuđe BiH i dalje popušta pred korupcijom – presudama dominiraju uvjetne kazne, istrage se obustavljaju, oslobađajuće presude sve su češće, a broj osuđujućih presuda za visoku korupciju smanjen je u odnosu na prošlu godinu“, navodi se u ovogodišnjem izvješću Transparency Internationala BiH.
Sve to događa se u trenutku kada je BiH na neslavnom drugom mjestu u Europi prema Indeksu percepcije korupcije, uz najgori rezultat od 2012. godine.
Sadašnji porazan učinak pravosuđa posljedica je propuštenih prilika da se procesuiranjem vodećih političara pošalje jasna poruka da isti ishod čeka svakoga tko to pokuša u budućnosti.
Sjeća li se netko suđenja Draganu Čoviću, praćenog misterioznim samoubojstvima ključnih svjedoka i nestalom dokumentacijom?
Gdje su završile napisane optužnice nakon istraga protiv bivšeg lidera SDP-a Zlatka Lagumdžije u predmetu „Reket“, kao i ona protiv Milorada Dodika u predmetima izgradnje zgrade Vlade RS i autoceste Banja Luka – Gradiška? Brojne istrage protiv Dodika u međuvremenu su iz tužiteljskih ladica preseljene u legendu.
„Duboka država“ radila je svoje. Glavni državni tužitelji ili su se naglo razboljeli, poput Marinka Jurčevića, ili diskreditirani, poput u međuvremenu preminulog Milorada Barašina.
Kada je potpisnik ovoga teksta svojedobno prenio poruku državnom tužitelju o spremnosti jednog insajdera da otkrije radnje visoke korupcije, početni interes splasnuo je kada je shvatio da su u priči, uz druge, i vodeći kadrovi SDA.
„Neću istraživati Bakira“, rekao je tada tužitelj – barem iskreno.
Na temu slučaja „Kemal Čaušević“ mogli bi se pisati romani.
Godina je 2014. U Izvješću EU o BiH navedeno je da je korupcija i dalje široko rasprostranjena, dok politička opredijeljenost nije pretočena u konkretne rezultate.
„Građani su jasno izrazili svoje ambicije i bojazni. Oni žele prilike za posao, razvijajuću ekonomiju, funkcionirajući sustav socijalne zaštite, vladavinu prava i učinkovito pravosuđe“, kazala je tada Catherine Ashton, visoka predstavnica EU za vanjske poslove i sigurnosnu politiku.
Deset godina kasnije, detalj iz izvješća Europske komisije o napretku kandidata za EU dovoljno govori:
„Loše funkcioniranje pravosudnog sustava i dalje narušava prava građana i borbu protiv korupcije“, jasno stoji u dokumentu.
Jedina stavka u kojoj BiH dosljedno prati Europu jest harmonizacija poreza i trošarina – naravno, zbog punjenja proračuna. Sredstva se potom umjesto u razvoj i investicije usmjeravaju prema stranačkim interesima i zapošljavanju u institucijama – najvažnijoj izbornoj bazi.
Zato pomalo tužno djeluju aktualne poruke europskih dužnosnika domaćim političarima da „smognu snage“ i u narednim danima stvore uvjete za pristupanje Europskoj uniji.
Budimo realni: ulazak u EU nije im ni želja ni potreba. Zašto bi izgubili feude kojima godinama nekažnjeno vladaju, postajući pri tome sve bogatiji, dok njihovi poslušni podanici nijemo promatraju vlastito osiromašenje i osiromašenje svoje djece?
