U subotu, 29. siječnja 2022., u 12.00 sati u Nadbiskupskoj rezidenciji u Sarajevu mons. Amaury Medina Blanco, otpravnik poslova Apostolske nuncijature u Bosni i Hercegovini, pročitao je Priopćenje za javnost da je Sveti Otac Franjo prihvatio odreknuće od pastoralnog vodstva Vrhbosanske nadbiskupije koje je podnio nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić i da službu vrhbosanskog nadbiskupa metropolita preuzima nadbiskup koadjutor vrhbosanski mons. Tomo Vukšić. Tog istog dana i u isto vrijeme vijest je objavio Tiskovni ured Svete Stolice u Rimu.
U Nadbiskupskoj rezidenciji su, uz kardinala Puljića, nadbiskupa Vukšića i mons. Blanca bili su nazočni: provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Jozo Marinčić, generalni vikari Vrhbosanske nadbiskupije i Vojnog ordinarijata u BiH mons. Slađan Čosić i mons. Željko Čuturić, članovi Zbora konzultora Vrhbosanske nadbiskupije, članovi Stolnog kaptola vrhbosanskog i članovi Vojnog ordinarijata te generalni tajnik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine mons. Ivo Tomašević.
Mons. Blanco je podsjetio da je kardinal Puljić predstavio Svetom Ocu u rujnu 2020. godine odreknuće upravljanja Vrhbosanskom nadbiskupijom zbog napunjene dobi od 75 godina te da je ovo odreknuće danas i prihvaćeno. Dodao je i da će ga naslijediti na toj službi nadbiskup Vukšić. Istaknuo je da je kardinal Puljić na ovoj dugoj i intenzivnoj službi proživio različita razdoblja što uključuje 51 godinu svećeništva, 31 godinu nadbiskupske službe i 27 godina kardinalstva. Kazao je da je on svih tih godina bio pastir posvećen svojoj službi te otvoren i dostupam svome narodu a posebno kleru, redovnicima i redovnicama kao i da je znakovita njegova otvorenost civilnome društvu u Bosni i Hercegovini i šire te raspoloživost za ekumenizam i međureligijski dijalog. Spomenuo je njegovo zauzimanje na planu evangelizacije i pokretanje brojnih projekata uključujući Sinodu Vrhbosnaske nadbiskupije, te karitativno i pastoralno zauzimanje tijekom teških ratnih i poratnih godina.
Obraćajući se nadbiskupu Vukšiću, koji kao nasljednik preuzima pastoralnu odgvornost u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, izrazio je zahvalnost Apostolske nuncijature za ljubav i energiju koju on godinama pokazuje djelujući za dobro Crkve i društva uopće.
Nazočnima u Nadbiskupskoj rezidenciji obratio se potom kardinal Puljić koji je podsjetio da ga je sveti Papa Ivan Pavao II. imenovao nadbiskupom vrhbosanskim – sarajevskim 19. studenog 1990. i posvetio ga u bazilici sv. Petra 6. siječnja 1991. te da je preuzeo vodstvo mjesne Crkve vrhbosanske 19. siječnja 1991. „Kada sam navršio 75. godina prema Zakoniku kanonskoga prava poslao sam Svetom Ocu Franji pismo u kojem stavljam na raspolaganje svoj mandat. Tada je došla samo poruka da ostajem do daljnjega. Sada je papa Franjo donio odluku da me stavlja u mirovinu. Prihvaćajući tu odluku, želim ovdje izraziti svoju zahvalnost“, kazao je kardinal Puljić koji je najprije zahvalio dragom Bogu koji ga je pozvao na svijet i posvetio za svetu službu, zatim svetom papi Ivanu Pavlu II. i brojnim ljudima koji su mi pomogli ostvariti poslanje vrhbosanskog nadbiskupa.
„U prvom redu brojnim moliteljima koji su me molitvom i žrtvom pratili. Neka ih Bog nagradi, jer bez toga ne bih mogao izvršiti svoje poslanje. Zahvaljujem svim svećenicima, redovnicima i redovnicama, kao i brojnim laicima koji su velikodušno surađivali iz ljubavi prema ovoj mjesnoj Crkvi, te su mi tako olakšali moju službu. Neka svima bude Gospodin nagrada u sadašnjem i vječnom životu. I od mene im iskrena zahvala i poštovanje. Nema potrebe nabrajati njihova imena, ali ih nosim u svom srcu. Kazao je da iskreno oprašta i moli za oproštenje. Nadbiskupu Vukšiću poželio je „obilje milosti i snage Duha Svetoga i dobre iskrene suradnje svih u ovoj mjesnoj Crkvi, da ljubav prema ovoj Crkvi pomogne zaliječiti tolike rane i utvrditi nadu u svakom čovjeku“. Rekao je da će svečanost liturgijskoga predstavljanja novoga nadbiskupa biti, 12. ožujka 2022. u katedrali Srca Isusova u Sarajevu tijekom Euharistijskog slavlja u 10,30h. Kardinal Puljić je također spomenuo da umirovljenjem prestaje i njegova službe u Biskupskoj konferenciji Bosne i Hercegovine te da će ostati živjeti u Nadbiskupskoj rezidenciji dok se dovrši prostor za njegov trajni smještaj.
Pozdravni govor uputio je potom nadbiskup Vukšić. „Zahvalan sam papi Franji koji me 22. siječnja 2020. imenovao nadbiskupom koadjutorom Vrhbosanske nadbiskupije i tada odlučio da tu službu, u suradnji s nadbiskupom kardinalom Vinkom Puljićem, vršim dok on ne odluči drukčije. A dvije godine nakon toga, danas je cijeloj nadbiskupijskoj zajednici Isusovih vjernika priopćeno da je isti papa donio tada najavljenu odluku koja stupa na snagu s današnjim danom. Bogu hvala! I neka sve, pa tako i ova nova služba, bude na veću slavu Božju, za obnovu svega u Kristu u našoj Nadbiskupiji, za širenje kraljevstva Božjega na zemlji te sloge i prijateljstva, suradnje i dijaloga među svim ljudima i narodima. To je moja današnja molitva i najiskrenija želja“, kazao je nadbiskup Vukšić koji je zahvalio „nadbiskupu i kardinalu Vinku za primjer hrabroga i vjernoga biskupa u služenju Crkvi Božjoj u Vrhbosanskoj biskupiji“ i što ga je „zaredio za biskupa, za svesrdnu pomoć tijekom cijeloga mog služenja vjernicima Vojnog ordinarijata i za otvorenost kroz protekle dvije godine zajedničkoga dogovaranja i rada“.
„Hvala prezbiteriju i vjernicima Vrhbosanske nadbiskupije, dijecezanskom i redovničkom, koji su me otvorenih ruku i prijateljski primali i bili otvoreni za suradnju. Hvala vam za predano služenje narodu Božjemu i obećavam da ću učiniti sve, što mi bude moguće, da se sve lijepo nastavi. Danas vas sve još jednom pozdravljam i zazivam Božji blagoslov na sve vaše plemenite nakane i djela. S poštovanjem i zahvalnošću pozdravljam sve obitelji u Nadbiskupiji jer su one, kao dijelovi žive Crkve, privilegirano mjesto blagoslova gdje Bog stvoritelj nastavlja svoje djelo. S posebnim osjećajem blizine izričem pozdrav i blagoslov bolesnicima i svima koji trpe zbog bolesti ili gubitka dragih osoba te liječnicima i drugom medicinskom osoblju koji su hrabri svjedoci da ima dobrote na zemlji. Izražavam i obećavam blizinu i solidarnost siromasima, gladnima, beskućnicima, onima iz javnih kuhinja, nezaposlenima i svima koji nemaju sigurne izvore sredstava za dostojan život“, rekao je nadbiskup Tomo radujući se „budućoj suradnji u dušobrižništvu sa svim redovnicima i redovnicama, vjeroučiteljima i zauzetim vjernicima laicima“ i zazivajući „blagoslov također bogoslovima, sjemeništarcima, novacima i novakinjama, te njihovim odgojiteljima i profesorima“ te pozdravljajući „braću i sestre drukčijih vjerskih uvjerenja s kojima želim iskreno sudjelovati u ekumenizmu i međureligijskom dijalogu“
„Zadaća je katoličkoga biskupa davati doprinos i za uspostavu sloge u društvu u kojemu ga je Providnost Božja poslala služiti. Naravno, ljubomorno pazeći da se poštuju i čuvaju dostojanstvo svakoga čovjeka i naroda te pojedinačna ljudska prava i kolektivna prava svakoga naroda i manjinskih grupa. Katolička Crkva zna da je to moguće ostvariti samo ako se donesu i dosljedno primjenjuju odgovarajući pravedni zakoni. U tom smislu želim biti podrška svakom takvu nastojanju a sve suprotno tomu ne može imati blagoslov Crkve. Znam da cijela Vrhbosanska nadbiskupija s pravom želi znati u kojemu će smjeru ići ono što je do sada učinjeno u radu njezine prve sinode i kako će se glede toga postaviti novi nadbiskup, jer crkvena pravila u ovakvim situacijama predviđaju više mogućnosti“, rekao je nadbiskup Vukšić koji je objavio da „dosadašnji generalni vikar i sudski vikar nastavljaju svoje službe sve dok, kao što je običaj u Crkvi, prilike i razlozi te pastoralne potrebe eventualno ne budu savjetovali drukčija rješenja“. Pozdravio je i sve vjernike Vojnog ordinarijata i braću svećenike koji su njihovi dušobrižnici.
Kompletan govor kardinala Vinka Puljića prenosimo u cijelosti:
Sveti Papa Ivan Pavao II me imenovao nadbiskupom vrhbosanskim – sarajevskim 19. studenog 1990. Javno su obznanili imenovanje 7. prosinca 1990. godine. Isti me sveti Papa posvetio u bazilici sv. Petra 6. siječnja 1991. godine. Preuzeo sam vodstvo ove mjesne Crkve 19. siječnja 1991. godine. Kada sam navršio 75. godina prema Zakoniku kanonskoga prava poslao sam Svetom Ocu Franji pismo u kojem stavljam na raspolaganje svoj mandat. Tada je došla samo poruka da ostajem do daljnjega. Sada je papa Franjo donio odluku da me stavlja u mirovinu. Prihvaćajući tu odluku, želim ovdje izraziti svoju zahvalnost.
Prvo dragom Bogu koji me pozvao u ovaj svijet, i posvetio za svetu službu. Zahvaljujem svetom papi Ivanu Pavlu II. koji je imao u mene povjerenje te me posvetio i uključio u apostolski Zbor naših dana. Na tom putu poslanja kao nadbiskup brojni su ljudi koji su mi pomogli ostvariti ovo poslanje.
U prvom redu brojnim moliteljima koji su me molitvom i žrtvom pratili. Neka ih Bog nagradi, jer bez toga ne bih mogao izvršiti svoje poslanje.
Zahvaljujem svim svećenicima, redovnicima i redovnicama, kao i brojnim laicima koji su velikodušno surađivali iz ljubavi prema ovoj mjesnoj Crkvi, te su mi tako olakšali moju službu. Neka svima bude Gospodin nagrada u sadašnjem i vječnom životu. I od mene im iskrena zahvala i poštovanje. Nema potrebe nabrajati njihova imena, ali ih nosim u svom srcu.
Svima koji su iz bilo kojeg razloga bili suzdržani u suradnji ili ju možda opterećivali, iskreno praštam, jer su me tako odgajali u poniznosti, skromnosti i strpljivosti, a njima želim obilje Božjeg Duha da otkriju i izvrše što je volja Božja. One koji nose opterećenja ili rane iz bilo kojeg razloga zbog moje osobe, iskreno molim oproštenje i molim da nas Isus Krist odgaja u ljubavi.
Nadbiskupu koadjutoru, koji danas preuzima vodstvo ove mjesne Crkve, želim obilje milosti i snage Duha Svetoga i dobre iskrene suradnje svih u ovoj mjesnoj Crkvi, da ljubav prema ovoj Crkvi pomogne zaliječiti tolike rane i utvrditi nadu u svakom čovjeku.
Sve strukture, koje vode pojedine resore, neka pripreme zapisnik za primopredaju koju ćemo, prema dogovoru, potpisivati u Ordinarijatu (10. ožujka ove godine s početkom u 10h.) u određeni dan prije svečanosti liturgijskog predstavljanja novoga dijecezanskog biskupa ove mjesne Crkve.
Svečanost liturgijskoga predstavljanja novoga nadbiskupa, na koju će biti pozvani i drugi biskupi, prezbiterij, redovnici, redovnice i vjernici laici, što zbog pandemije nismo o mogli učiniti kad je on preuzeo službu nadbiskupa koadjutora, predviđena je za 12. ožujka 2022. u katedrali slavljem sv. Mise u 10,30h.
U Misnom kanonu od sada neka se redovno spominje mjesni ordinarij nadbiskup Tomo Vukšić, a mene se sjetite privatno u svojim molitvama.
Prema crkvenim zakonima, Papinim prihvaćanjem odreknuća od službe bilo kojega dijecezanskoga biskupa, prestaju i njegove službe u Biskupskoj konferenciji. Tako prestaju i moje u našoj Konferenciji. Stoga u ovom času želim iskreno zahvaliti ostaloj braći biskupima na plodnoj suradnji a, kako predviđaju crkveni propisi, do izbora novoga predsjednika Biskupske konferencije njezinim radom će ravnati potpredsjednik Konferencije.
U dogovoru s novim nadbiskupom, sve dok se prostor za moj smještaj ne dovrši, ostajem u rezidenciji, ali u privatnim prostorijama u kojima sam i do sada boravio, dok je redovni ured na raspolaganju novom nadbiskupu.
Bog vas blagoslovio i hvala na svemu! Vinko kardinal Puljić nadbiskup u miru.
Kompletan govor nadbiskupa Tome Vukšića prenosimo u cijelosti:
Zahvalan sam papi Franji koji me 22. siječnja 2020. imenovao nadbiskupom koadjutorom Vrhbosanske nadbiskupije i tada odlučio da tu službu, u suradnji s nadbiskupom kardinalom Vinkom Puljićem, vršim dok on ne odluči drukčije. A dvije godine nakon toga, danas je cijeloj nadbiskupijskoj zajednici Isusovih vjernika priopćeno da je isti papa donio tada najavljenu odluku koja stupa na snagu s današnjim danom.
Bogu hvala! I neka sve, pa tako i ova nova služba, bude na veću slavu Božju, za obnovu svega u Kristu u našoj Nadbiskupiji, za širenje kraljevstva Božjega na zemlji te sloge i prijateljstva, suradnje i dijaloga među svim ljudima i narodima. To je moja današnja molitva i najiskrenija želja.
Hvala nadbiskupu i kardinalu Vinku za primjer hrabroga i vjernoga biskupa u služenju Crkvi Božjoj u Vrhbosanskoj biskupiji. Hvala mu što me je zaredio za biskupa, za svesrdnu pomoć tijekom cijeloga mog služenja vjernicima Vojnog ordinarijata i za otvorenost kroz protekle dvije godine zajedničkoga dogovaranja i rada.
Hvala prezbiteriju i vjernicima Vrhbosanske nadbiskupije, dijecezanskom i redovničkom, koji su me otvorenih ruku i prijateljski primali i bili otvoreni za suradnju. Hvala vam za predano služenje narodu Božjemu i obećavam da ću učiniti sve, što mi bude moguće, da se sve lijepo nastavi. Danas vas sve još jednom pozdravljam i zazivam Božji blagoslov na sve vaše plemenite nakane i djela.
S poštovanjem i zahvalnošću pozdravljam sve obitelji u Nadbiskupiji jer su one, kao dijelovi žive Crkve, privilegirano mjesto blagoslova gdje Bog stvoritelj nastavlja svoje djelo.
S posebnim osjećajem blizine izričem pozdrav i blagoslov bolesnicima i svima koji trpe zbog bolesti ili gubitka dragih osoba te liječnicima i drugom medicinskom osoblju koji su hrabri svjedoci da ima dobrote na zemlji.
Izražavam i obećavam blizinu i solidarnost siromasima, gladnima, beskućnicima, onima iz javnih kuhinja, nezaposlenima i svima koji nemaju sigurne izvore sredstava za dostojan život.
Radujem se budućoj suradnji u dušobrižništvu sa svim redovnicima i redovnicama, vjeroučiteljima i zauzetim vjernicima laicima. Sve vaše karizme i svaka vaša služba su bogatstvo Crkve koje će u meni uvijek imati prijatelja. Svima vama, među kojima su najbrojniji braća franjevci, zahvalan sam za vaše karizme, služenje i svjedočenje koje neka i ubuduće bude s blagoslovom.
Blagoslov također bogoslovima, sjemeništarcima, novacima i novakinjama, te njihovim odgojiteljima i profesorima, koji su vrlo važan dio Crkve i na svoj način naznačuju njezinu budućnost.
Pozdravljam braću i sestre drukčijih vjerskih uvjerenja s kojima želim iskreno sudjelovati u ekumenizmu i međureligijskom dijalogu. Prije svega jer je takvo djelovanje dio katoličkog identiteta i poslanja, ali također zato što to smatram i moralnom obvezom u ovom složenom društvu. I želim da u njemu svi budemo znakovi nade.
Zadaća je katoličkoga biskupa davati doprinos i za uspostavu sloge u društvu u kojemu ga je Providnost Božja poslala služiti. Naravno, ljubomorno pazeći da se poštuju i čuvaju dostojanstvo svakoga čovjeka i naroda te pojedinačna ljudska prava i kolektivna prava svakoga naroda i manjinskih grupa. Katolička Crkva zna da je to moguće ostvariti samo ako se donesu i dosljedno primjenjuju odgovarajući pravedni zakoni. U tom smislu želim biti podrška svakom takvu nastojanju a sve suprotno tomu ne može imati blagoslov Crkve.
Znam da cijela Vrhbosanska nadbiskupija s pravom želi znati u kojemu će smjeru ići ono što je do sada učinjeno u radu njezine prve sinode i kako će se glede toga postaviti novi nadbiskup, jer crkvena pravila u ovakvim situacijama predviđaju više mogućnosti. U odgovoru na to pitanje želim kazati: Tomo nastavlja tamo gdje je Vinko stao. To jest, nastavlja se sinodalni hod i proces jačanja zajedničke odgovornosti za Crkvu Božju i opće dobro. Idemo naprijed zajedno kako bismo, na osnovama onoga što je do sada urađeno, pronašli najbolja rješenja za dušobrižništvo u ovoj Nadbiskupiji te, kad sazrije vrijeme i kad to Providnost dopusti, kako bismo donijeli konačan dokument koji se u crkvenom životu naziva: obvezujuće izjave i odluke. Radujem se unaprijed svakom doprinosu u tom pravcu.
Objavljujem također da dosadašnji generalni vikar i sudski vikar nastavljaju svoje službe sve dok, kao što je običaj u Crkvi, prilike i razlozi te pastoralne potrebe eventualno ne budu savjetovali drukčija rješenja.
U ovoj svečanoj prigodi pozdravljam također sve vjernike Vojnog ordinarijata i braću svećenike koji su njihovi dušobrižnici. Svima vama zahvaljujem za dugogodišnju suradnju i osim blagoslova, koji vam upućujem, obavještavam vas također da se nastavlja moje služenje vašim duhovnim potrebama. Činit ću to s velikom radošću sve dok nasljednik apostola Petra ne odluči drukčije.
I na kraju, kako bismo uvijek mogli biti jasni propovjednici i autentični svjedoci kršćanske nade za ljude, koje susrećemo na svojim životnim putovima, neka milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga Oca i zajedništvo Duha Svetoga budu sa svima vama. Bog vas blagoslovio!
Mons. Tomo Vukšić, nadbiskup
