Vojno-redarstvenom operacijom Oluja Republika Hrvatska je, osim ostvarivanja strateških ciljeva, polučila i veliki ratni plijen vojske „RSK“. Procjenjuje se da su, tada, ta oprema i ostali materijali vrijedili gotovo dvije milijarde kuna, piše portal Geopolitika.news.
Osim PZO topova „Bofors L70“ kalibra 40 mm i višecijevnog lansera raketa „Plamen“, najzanimljiviji dio plijena svakako su sačinjavali zrakoplovi pobunjenih hrvatskih Srba koji su zaplijenjeni većinom na zračnoj luci Udbina 7. kolovoza 1995. godine, dakle, drugog dana vođenja operacija. Za izvođenje napada u smjeru Udbine zaduženo je bilo Zborno područje Gospić. Deveta gardijska brigada HV-a „Vukovi“ (u daljnjem tekstu 9. GBR) nakon više teških bojeva, od kojih se najviše ističe teška borba za Ljubovo, produžila se s izvođenjem operacija na pravcu Ljubovo – Svračkovo brdo – Podlapača – Udbina i u jutarnjim satima, 7. kolovoza, oslobodila Udbinu i nedaleku zračnu luku.
Nakon službenog povlačenja JNA s okupiranih područja RH 1992. godine, formirano je, slijedeće godine, zrakoplovstvo pobunjenih hrvatskih Srba kojemu je nadjenuto ime „Ratno vazduhoplovstvo i protivvazdušna odbrana Srpske vojske Krajine (RV i PVO SVK)“. U svom je naoružanju imalo zrakoplove bivšeg Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva (JRZ), kao i otete zrakoplove Teritorijalne obrane Slovenije i Hrvatske. Jedan je pak dio zrakoplova, po navadi, došao ponovo iz pljačke, ovaj put hrvatskih aeroinstitucija.
Tako ,u sastavu ovog kratkotrajnog zrakoplovstva nalazimo zrakoplove; J-20 „Kraguj“, Antonov An-2, J-21 „Jastreb“, N-60 „Galeb“, J-22 „Orao“, V- 51 (Utva- 66), V-53 (Utva-75) te helikoptere HT-40 (Mil Mi-8) i HT42/45 (SA. 341 „Gazelle“). Teško je praviti razliku između zrakoplova pobunjenih Srba iz RH i iz BiH, te njihovih patrona iz zrakoplovstva SR Jugoslavije, jer česte su fluktuacije aviona, posada i logistike, a i akcije istih gotovo se uvijek preklapaju bilo organizacijski, bilo teritorijalno.
Najpoznatije djelovanje izvedeno sa zračne luke na Udbini bio je, po srpske posade zlosretni, napad na Novi Travnik. Tijekom nadgledanja zone zabrane leta iznad BiH 1994. dogodio se najozbiljniji incident. Naime, 28. veljače 1994. oko 06:50 sati zrakoplovi srpskih snaga iz BiH i RH, koji su poletjeli sa zračne luke Udbina, napali su tvornicu oružja „Bratstvo” u Novom Travniku. Brzom reakcijom NATO-a, u ovom slučaju, američkih F-16C, svih je šest napadačkih „Jastrebova” pogođeno. Prvi je pogođen i poginuo je kapetan 1. klase Ranko Vukmirović na IJ-21 u području Novog Travnika. Drugi pogođeni bio je također IJ-21. Kapetan 1. klase Goran Zarić uspio se katapultirati u području Novog Travnika, ali zbog nedovoljne visine padobran mu se nije potpuno otvorio te je poginuo. Treći oboreni avion bio je J-21 u području sela Bravsko. Raketa je otkinula horizontalni stabilizator „Jastreba“ na kojemu je letio kapetan 1. klase Zvezdan Pešić. Pilot je poginuo na licu mjesta. Piloti na dva sljedeća „Jastreba“ koja su izgubljena; major Uroš Studen, oboren u području Mrkonjić Grada, i kapetan 1. klase Zlatko Mikerević oboren u području Novog Travnika, bili su bolje sreće. Obojica su iskočila i preživjela. Jedan od njih dvojice katapultirao se s ekstremno male visine ne odbacivši prethodno poklopac kabine.
Šesti J-21 pogođen je u području Novog Travnika. Njegov pilot bio je kapetan 1. klase Zlatan Crnalić. On je uspio „došepati“ s teško oštećenim avionom do Udbine. Na samom slijetanju ugasio mu se motor uslijed nedostatka goriva, ali ipak je uspješno sletio.
U zraku su bila i dva „Orla“ J-22, ali prilično udaljena od ovih „Jastrebova“ i nisu bili meta napada NATO-ovih zrakoplova. Pobjednici nad srpskim zrakoplovima bili su satnik Robert Gordon “Wilbur” Wright, koji je oborio tri aviona, te također satnik Stephen L. “Yogi” Allen s jednom priznatom zračnom pobjedom. Pretpostavlja se da je peti oboreni avion udario u brdo manevrirajući u želji izbjegavanja rakete.
Zanimljivo je da je do teško oštećenog „Jastreba“, kojim je upravljao spomenuti pilot Crnalić, doletio F-16 koji ga je i pogodio i dvadesetak sekundi letio krilo uz krilo. Nakon obostranog vojničkog pozdrava, pilot Američkog ratnog zrakoplovstva smilovao se i dopustio teško oštećenom „Jastrebu“ sletjeti na Udbinu. Crnalićev „Jastreb“ JRV 24275 zaplijenile su tijekom „Oluje“ snage 9. GBR HV-a.
Napad topništva Hrvatske vojske na zračnu luku Udbina počeo je 4. kolovoza u 05:43 sati. Zapovjednik 105. vazduhoplovne brigade, kako je bilo službeno ime za skupinu zrakoplova raspoređenu na Udbini, potpukovnik Ratko Dopuđa (nedavno je hrvatsko pravosuđe protiv njega podiglo optužnicu za ratni zločin bombardiranja Gospića), prilično je dobro pripremio „svoju“ zračnu luku, te je, između ostaloga, izgradio dodatnih 30 zaklona za ljudstvo i 70 za borbenu i neborbenu opremu. Sustav zapovijedanja imao je sve elemente sigurno smještene ispod zemlje, dok je ispravnost opreme bila na zavidnih 90 %. Na zračnoj je luci bilo pregršt ubojnih sredstava te 70 tona goriva. Usprkos topničkoj „pokrivenosti“ zračne luke od snaga HV-a, uzletjelo je, na početku „Oluje“ na borbene akcije više parova pobunjeničkih zrakoplova. Bezuspješno su napadnute snage HV-a kod Perušića, Novog Ličkog Osika i na Velebitu tj. njegovom vrhu, Malom Alanu. Ostvareno je i više transportnih letova na relaciji Knin – Banja Luka i Udbina – Banja Luka. Nekoliko je helikoptera evakuirano na pričuvni heliodrom u selu Farkašić, nedaleko Korenice.
Potom je nastupilo rasulo, jednako onomu koje je obuzelo cjelokupnu „Srpsku vojsku Krajine“ („SVK“). Prvi je u „bežaniju“ krenuo major Milan Ristić, načelnik obavještajne službe u zapovjedništvu zrakoplove brigade, koji je 5. kolovoza bez odobrenja oteo helikopter „Gazelle“ i s njim pobjegao u Bosanski Petrovac. Njegov primjer slijedio je kapetan Kosanović, referent u odjelu sigurnosti 105. brigade. On je uzeo službeno vozilo i pobjegao u nepoznatom smjeru. Možda najbolja ilustracija stanja beznađa, anarhije i straha koji je vladao u svim segmentima SVK-a ocrtava svojevrsna zapovijed koju je pomoćnik za RV i PVO SVK, general Branislav Petrović, priopćio razočaranom zapovjedniku Dopuđi: „E moj Rale, pripremi avijaciju da ujutro poletiš za Banja Luku. Ostalu tehniku, što možeš da izvučeš – izvuci, što ne možeš uništi. Ako nemaš dovoljno pilota, traži iz Banja Luke“. „Rale“ je samo djelomično izvršio zapovijed, te je već u 11 sati 5. kolovoza u helikopteru „Gazelle“ odjurio na banjalučku zračnu luku Zalužani.
Hrvatske snage zatekle su još goruće ostatke zgrada i vozila
Spajanjem satnije Oklopno mehanizirane bojne i Izviđačke satnije 9. GBR sa snagama 1. bojne na potezu Šalamunić – Krbava gotovo cjelokupno Krbavsko polje i udbinska zračna luka stavljeni su pod puni nadzor hrvatskih osloboditelja. Na zračnoj su luci zatekli još goruće ostatke zgrada i vozila. Bilo je to dijelom od topničkog djelovanja snaga HV-a, dijelom rezultat napada MiG-ova HRZ-a, dok su manji dio opreme uspjele uništiti i snage agresora u povlačenju.
Zarobljeni avion kolovoza 1995. na aerodromu Udbina i na drugim lokacijama u „RSK“
Na zračnoj je luci ostalo čak dvanaest zrakoplova u različitom stanju, velika količina ubojnih sredstava, raketa i PZ topova kao i komunikacijska i ina oprema.
Iako su imali namjeru, zbog brzine povlačenja, mineri SVK-a nisu uspjeli uništiti poletno-slijetnu stazu udbinske zračne luke. Svi zaplijenjeni zrakoplovi rastavljeni su i prvo prebačeni u Zrakoplovno tehnički zavod (ZTZ) u Velikoj Gorici.
Potom se sudbine pojedinih zrakoplova razilaze:
– V-53 (Utva-75) vojni evidencijski broj JRV 53255, uvrštena je u redove Hrvatskog ratnog zrakoplovstva (HRZ) s novim brojem „001“. Danas je izložena kao muzejski primjerak u krugu vojarne u Zemuniku.
– V- 51 (Utva-66) evidencijskog broja RSK 51109, a nepoznatog JRV broja, predana je u novim bojama i s novom, civilnom registracijom 9A-DAZ, aeroklubu Osijek.
– V-51 (Utva-66) JRV 51131, i dalje se nalazi u ZTZ-u.
– V-51 (Utva-66) JRV 51139, i dalje se nalazi u ZTZ-u.
– J-20 „Kraguj“ JRV 30132, zarobljen na privremenom letjelištu kod Vojnića. U HRZ-u doveden u letno stanje. Nalazi se u zračnoj bazi Zemunik gdje je služio kao obučno sredstvo, a danas je je izložbeni eksponat. Nosi evidencijski broj HRZ-a 701.
– J- 20 „Kraguj“ JRV 30150,zarobljen na privremenom letjelištu kod Vojnića, i dalje se nalazi u ZTZ-u.
– N-60 „Galeb“ (G-2) JRV 23123 nalazi se u zračnoj bazi Zemunik i u HRZ-u služi kao obučno sredstvo. Nosi evidencijski broj HRZa 661. Nije u letnom stanju.
– N-60 „Galeb“ (G-2) JRV 23122 dugo je bio izložen na karting stazi u zagrebačkom naselju Špansko. Nosio je broj 007 i iako nije bio u HRZ-u, nosio je njihovo obilježje. Veljače 2009. preuzela ga je privatna tvrtka koja ga ima namjeru dovesti u letno stanje. Lipnja 2011. javljeno je da radovi još traju.
– J-21 „Jastreb“ JRV 24252, nalazi se u zračnoj bazi Zemunik i u HRZ-u služi kao obučno sredstvo. Nosi evidencijski broj HRZ-a 601. Nije u letnom stanju.
– J-21 „Jastreb“ JRV 24275, i dalje se nalazi u ZTZ-u. Zanimljivo je za ovaj zrakoplov da je nakon sukoba s NATO-ovim zrakoplovima bio jedini koji je uspio, iako teško oštećen, sletjeti na Udbinu. Nakon zarobljavanja pregledavajući c/n tj. konstrukcijski broj zrakoplova (J1-071), ustanovljeno je da trup nije nekada pripadao tom već drugom zrakoplovu i to najvjerojatnije evidencijskog broja 24205.
– J-21 „Jastreb“ JRV 24407, i dalje se nalazi u ZTZ-u.
– „Piper“ PA-25-235C(7305525) „Pawnee“ bivše registracije YUBIR, vlasnik Pan Adrija, zarobljen 1991. u Lici. Zrakoplov su snage HV-a našle ne na samoj zračnoj luci Udbina već na nedalekoj livadi. Nakon toga prenesen je ili pak preletio na Pleso/ZTC. Budući da je Pan Adriji isplaćena odšteta za izgubljeni avion 1991., nije imalo osnova vratiti ga Pan Adriji. Nažalost, danas se još uvijek nalazi u lošem stanju u ZTZ-u u Velikoj Gorici.
Osnova zrakoplovstva „Crvenih beretki“
Početkom agresije na Hrvatsku 1991. i godinu dana kasnije na BiH, stvorena je osnova zrakoplovstva „Crvenih beretki“ (kasnije pod nazivom „Jedinica za specijalne operacije“- JSO) koja je djelovala pod nadzorom Druge operativne uprave Resora državne bezbednosti (RDB) MUP-a Republike Srbije. Svibnja 1991. osnovana je avio-helikopterska eskadrila koja je na improvizirana letilišta u RH – Velika Popina, Srb i Udbina te Petrovac i Medeno Polje u BiH, prenijela tone oružja, strjeljiva, opreme i ljudstva te izvršila brojne zadatke u uvjetima ratnih djelovanja. Također, 1992., u BiH izgradili su mreže malih zračnih luka, a ustrojili su i borbene eskadrile. Sa zračne luke u istočnobosanskim mjestima Bratuncu, Sokocu, Rogatici i drugim, izvršeno je oko tisuću borbenih, izviđačkih i transportnih letova.
„Sredinom proleća 1996. godine povukla se avio-helikopterska eskadrila iz ovih krajeva sa kompletnom opremom i tehnikom, helikopterima i avionima. „U celom tom periodu njeno delovanje ostaje neotkriveno i pored sofisticirane opreme NATO-a, kao i intenzivnog istraživanja više stranih obaveštajnih službi.“ To su riječi Franka Simatovića Frenkija, osnivača „Crvenih beretki“ i ključnog čovjeka za organizaciju srpskih paravojnih postrojbi na tlu RH i BiH, iz govora pred tadašnjim predsjednikom Srbije, Slobodanom Miloševićem, zabilježene na proslavi dana Jedinice za specijalne operaciji u Kuli, lipnja 1997. godine.
Dva zarobljena „Kraguja“ u Vojniću tijekom „Oluje“ pripadali su Operativnoj grupi Pauk koja je bila dio šire operacije istoimenog naziva za zauzimanje Bihaća. Sudbina namjenjena tom zapadnobosanskom gradu bila je, nakon sloma njegove obrane, identična onoj koja se dogodila ranije u Srebrenici. Samo je Hrvatska Vojska spriječila teški masakr nakon kojeg bi genocid u Srebrenici bio prava „kamilica“.
Za tajne operacije postrojbi Resora Državne Bezbednosti Republike Srbije, zrakoplovi i oprema nabavljani su na raznovrsne načine. Helikopteri tipa „Gazelle“ stigli su u ruke Državne bezbednosti iz Libanona u tovaru brodova koji su 1991. uplovili u luku Bar. Kasnije je flota dopunjena opremom iz inventara bivše JNA.
Pobunjeni hrvatski Srbi rabili su i sportsku zračnu luku Borovo za smještaj zrakoplovstva
Osim zračne luke Udbina, pobunjeni hrvatski Srbi rabili su i sportsku zračnu luku Borovo za smještaj svog zrakoplovstva. Tako su na krajnjem istoku RH smjestili šest „Kraguja“ J-20, dvije Utve-66 (V-51), kao i helikoptere – četiri „Gazelle“ i jedan „Mil“ Mi-8. Neposrednu obranu zračne luku sačinjavala su četiri Pz topa „Bofors“ 40mm. Nadalje, u Iloku su smjestili izvjestan broj lakih helikoptera „Gazelle“ i one su često premještane s lokacije na lokaciju iz razloga sigurnosti. Pobunjenički zrakoplovi nisu bili pretjerano aktivni. Zabilježeno je da su „Kraguji“ za vježbu topničkih posada „Boforsa“ vukli zračne mete. Nekoliko godina kasnije na istoj su zračnoj luci ruski pripadnici UN-a izveli svojevrstan aeromiting s dvama borbenim helikopterima Mil Mi-24 i jednim srednjim transportnim Mil Mi-8. Prije mirne reintegracije svi su zrakoplovi preletjeli za Srbiju. Neki od njih danas su izložbeni primjerci u muzeju zrakoplovstva na Surčinu, nedaleko Beograda.
Mario Raguž / Geopolitika.news
