Pred Borisom i njegovom Marijanom, njihovim devetogodišnjim Robertom, njihovom trogodišnjom kćeri bio je život. Radovali su se svakom novom danu, gledali prema budućnosti.
Nažalost, jedna vožnja ugasila je tri života, muža i žene, njihovog sina, a liječnici se bore za život djevojčice koja više nikad neće imati priliku zagrliti svog tatu, poljubiti mamu, igrati se s bracom…
Može se dogoditi, rečenica je koju puno puta čujemo. Međutim, u Hercegovini se događa i to previše puta. Ceste uzimaju živote više nego Domovinski rat! Da oni koji su dali svoje živote za slobodu hrvatskog naroda mogu progovoriti, kakvu bi poruku poslali? Oni su u ratu hrabro išli braniti svoj narod, da bi se danas živjelo ovdje, a ne ginulo i ubijalo iz obijesti.
Da, iz obijesti! Već se priča o nekima koji su pobili nedužnu obitelj utrkujući se. Neka iziđu svi detalji o slučaju, neka istražitelji sve ispitaju, a ne traljavo kao u puno slučajeva kada su “zločinci” neokrznuto prolazili jer ih je netko štitio. Neka se sve sazna o ovom slučaju. Istražitelji tvrde da će kroz dva tjedna biti sve poznato. Očekujemo sve informacije! Tko god je kriv u ovom slučaju neka bude priveden licu pravde. Što god, samo neka se konačno sve rasvijetli i sazna jer puno puta u povijesti tragedije u Hercegovini ostale su pod maglom!
I ako se dokaže krivnja, da su pijani vozači, jedan ili više njih, bijesno vozeći ili utrkujući se poslali mladu obitelj u smrt, neka im se uvede i doživotna kazna zatvora. Ne smrtna, jer su zaslužili da čame iza rešetaka i sjećaju se jedne obitelji kojoj su oduzeli radost, ljubav, snove, život…
A Bog neka u svojoj vječnosti daruje stradaloj obitelji ono što im je netko, tko je sebi dao za pravo biti gospodar života i smrti ovdje na zemlji, oduzeo.
