Osvrt na javno obraćanje ministrice Ružice Mikulić, objavljena platna listu profesora s jednom godinom radnog staža
Ministrica obrazovanja Ružica Mikulić je na jučerašnjoj konferenciji za medije ponizno priznala pogrešku neoglašavanja. Nakon dva tjedna kako štrajk traje i nekoliko mjeseci od njegove najave, počastila je najprije zastupnike u Skupštini, a potom svekoliku nestrpljivu javnost vlastitim viđenjem stanja. Nažalost, toliko se dobro unijela u ovaj iscrpljujući proces da moramo, po običaju, demantirati gotovo svaki njezin navod.
Počet ćemo od onoga što nam predstavlja bolnu točku – od naše plaće. Kao da se već nismo dovoljno ogolili iznoseći javno svoja skromna primanja, unaprijed osuđeni na komentare „svakako ništa ne radite“, ministrica se opet bavi dokazivanjem kako lažemo. Evo, ako je istina da mi „nenamjerno“ lažemo (hvala što nas nježno branite), možete li objasniti zašto onda Vi namjerno obmanjujete javnost jer ste s tom informacijom došli spremni, za razliku od nas koji odokativno krijemo pravu informaciju o našim nelošim primanjima. Tko li Vas informira, ali nije istina da je 1.288 KM početna plaća u srednjim školama. Ona iznosi 1.195,01 KM, a kao dokaz zainteresiranoj javnosti (i Vama) prilažemo platnu listu profesora s jednom godinom radnog staža. Javili su se mnogi profesori zgroženi netočnim navodom pa su tako nabrajali da im je s 15 godina staža plaća 1.255 KM, sa 16 godina 1.268, sa 17 godina 1.272, s 22 godine 1.308 i tako dalje. Razliku u plaćama čine godine staža i porezni odbitak, odnosno plaćeni porez. Ovo bi zapravo moglo pojasniti Vaših 1.288 KM. Ministrice, na ovaj iznos plaća se porez, to znate? Ili nas nagovarate da ga ne plaćamo? Nakon dva ministarska mandata nismo računali na ovoliku razinu neupućenosti o primanjima u resoru na čijem ste čelu.
Evo, razvukli smo još jedanput svoju plaću po bespoštednim i gladnim bespućima interneta, ali smatramo da bi javnosti puno zanimljivija bila Vaša platna lista. Budite ljubazni pa i Vi nas informirajte o svojim primanjima da Vam možemo suosjećajno uzvratiti nade u bolje sutra.
Recimo da ste bili u pravu i da je početna plaća u srednjim školama zaista onolika koliko ste naveli, što biste time dokazali? Da je dovoljna? Što ste Vi zapravo željeli postići svojim malim istraživanjem? Raskrinkati prosvjetu kako krije 100 KM? I slavodobitno virnuti u pripremljeni papirić kao kada ste prošle godine našli rješenje za povećanje plaća izračunavši da nas 150 treba dobiti otkaz? Cijenjena ministrice, umjesto toga trebali ste biti naša ministrica, boriti se za ljude u svom resoru, ne ići protiv njih i ne zvati nas u javnim pojavljivanjima „oni“. Vi ste osam godina u sukobu sa zbornicama gotovo svih škola.
Hvalite se usuglašenim Kolektivnim ugovorom pred novinarima, a zaboravili ste spomenuti da ste ga bez ikakva obrazloženja ljetos odbacili. Pred zastupnicima u Skupštini nabrajali ste što je sve ugrađeno u Kolektivni ugovor i sebi prisvojili zasluge. Zašto, pobogu?! Vi ste zaslužni za jubilarne nagrade, otpremnine, umanjenja norme, liječnički pregled i ostalo? To su bile Vaše ideje? Hajdemo biti iskreni pa informirati javnost da ste bili protiv mnogočega i da zato ova trakavica s Kolektivnim traje dugo i predugo. Istina, od 3. siječnja, kada je Sindikat inicirao sastanak, ekspresno pristajete na sve zaostale nedoumice, čak i one za koje ste tvrdili da se nikada neće dogoditi. Jasno, izloženi ste kritikama sa svih strana pa želite figurati kao ministrica koja čudesno dobro surađuje sa Sindikatom. Bivalo je i ranije ovakvih Vaših nježnih planiranih bljeskova, a onda vraćanje na tvorničke postavke. Sjetimo se i ovoga, prethodni Kolektivni ugovor potpisan je 2017. godine, ali jedna je osoba bila protiv potpisivanja – ministrice, Vi. Dakle, možemo očekivati isto? Po završetku štrajka čeka nas još četiri godine teškoga života.
„Ministrica obrazovanja, znanosti, kulture i športa ŽZH Ružica Mikulić naglasila je da je interes djeteta svima na prvom mjestu.“ Krasno. Drago nam je da se u ministrici probudio interes o interesu djeteta, ali bilo bi puno bolje da se to dogodilo ranije, primjerice prošle godine u svibnju kada smo upozorili da nećemo tolerirati ignoriranje. Zatim se taj interes mogao pojaviti u srpnju kada smo uvjetovali konačno djelovanje ili ćemo nastavak ignoriranja shvatiti kao guranje u štrajk. Nije ministrica pokazala interes ni u rujnu kada je službeno obavještena da je pokrenuta procedura za štrajk, ni u listopadu kada je dobila i datum početka štrajka. Završili smo i prvo polugodište, a nigdje interesa. Prošli Božić i Nova godina, ništa. Da nismo kontaktirali ministricu 3. siječnja, možda još ne bi znala da smo u štrajku.
Nekoliko mjeseci Vas molimo da poduzmete sve što treba da ne dođe do štrajka, ostavili smo Vam dovoljno vremena za djelovanje, a niste napravili ništa, doslovno ništa! I pričate o interesima djeteta? Prozirno Vam je to. Nitko Vam ne vjeruje nakon prošlog štrajka kada je trebalo tri tjedna da se sjetite kako u škole idu – djeca.
O dobrim namjerama naše ministrice najbolje govore izjave: „ovo se još uvijek može bezbolno nadoknaditi“ i „prosvjedi su legalni i koliko mognem ja ću im (roditeljima) pomoći“. Jedina osoba kojoj će nadoknada biti bezbolna jeste ministrica. Ciljano, svjesno uzimanje proljetnog raspusta i slobodnih subota također spada u interes djeteta, ministrice? Kažete da je 11 dana štrajka još uvijek bezbolno, a što ćemo kada postane bolno? Jer već ste zabrinutim roditeljima utješno najavili kako će se završni razredi nakon 20 radnih dana štrajka vratiti u klupe. Vi već znate da će štrajk potrajati minimalno naredna dva tjedna i ništa ne planirate poduzeti. Nečuveno…
Pomoći ćete u prosvjedima roditeljima? Mi im se planiramo pridružiti, pa znači li to da ćete, poput prave ministrice, stati na čelo kolone i voditi nas sve zajedno u svijetlu budućnost? Ili zapravo samo dolijevate ulje na vatru? Nemojte misliti da nas možete posvađati. Zaboravili ste da smo mi njihovoj djeci drugi roditelji i strašno je nepristojno kako se gurate u tu sliku.
Ako bismo iznosili sve probleme i demantirali svaku Vašu izjavu, ovo ne bi bio samo osvrt nego roman. Ostavit ćemo materijala i za naredne dane.
Do tada pitamo – Quousque tandem abutere, Rosa, patientia nostra?!
Nezavisni sindikat uposlenih u srednjim školama ŽZH
