Vještak Tužiteljstva BiH ukazao je na friziranje cijena prodaje vojne opreme, čime se pogodovalo kupcu u aferi Scout u kojoj je optužen tadašnji ministar obrane Selmo Cikotić.
U nastavku iznošenja nalaza i mišljenja, vještak Berko Zečević je naveo da je u periodu prodaje municije, oružja i naoružanja zagrebačkoj firmi “Scout“, postojala komisija koja je vršila kontrolu kompletnog procesa i da je tender bio objavljen u “Slobodnoj Dalmaciji“ u Hrvatskoj, prenosi Detektor.ba.
Zečević je rekao da su tada Ministarstvu obrane BiH stigle četiri ponude, od kojih je najpovoljnija bila od domaće firme “Bruning“, ali je na tenderu ipak pobijedila zagrebačka firma “Scout“ s ponudom od oko milijun i 550 tisuća konvertibilnih maraka (KM). Rok isporuke je trebao biti šest mjeseci od potpisivanja ugovora, što se u konačnici nikada nije dogodilo.
Obrazloženje je tada bilo da se radi o zastarjeloj vojnoj opremi, iako je u ugovoru navedeno da reklamacija neće biti prihvaćena. Ugovor je, navodi Zečević, imao niz točaka, a posebno se referirao na certifikaciju, s obzirom na to da je ta vojna oprema imala “širok spektar municije i oružja“.
“To nije bilo tako, to je sve trebalo biti u roku od šest mjeseci. Od 2003. do 2023. to nije izvršeno“, rekao je Zečević u izlaganju.
Prema izvještaju, problem je nastao kada je Ministarstvo obrane BiH počelo snositi troškove za održavanje vojne opreme, iako se ugovorom kupac obavezao na to. Ukupna cijena od milijun i 550 tisuća maraka nije smjela biti podložna promjenama, što se na ovaj način događalo.
Zečević kaže da je tome doprinijelo što se nije znalo koliko što vrijedi po jednom komadu i jer se kompletna oprema nije isporučila odjednom već parcijalno. Drugi problem je nastao kada je firma “Scout“ počela reklamirati robu, iako je navedeno da se to ne smije raditi.
Državni tužitelj Mladen Furtula pitao je vještaka koja je kronološki bila uloga Ministarstva obrane, na šta je Zečević odgovorio da je Ministarstvo tada formiralo komisiju koja je sačinila tabelu popisane vojne opreme, koja se na kraju nije slagala s tabelom iz osnovnog ugovora. On je naveo da je našao niz odstupanja, naročito jer je predstavnik firme “Scout“ bio jedan od članova komisije.
Firma “Scout“ nije tada ni mogla izvoziti vojnu opremu jer nisu bili certificirani, tako da su morali angažirati drugu firmu. Samim tim, izvoz kupljene vojne opreme vršio se parcijalno, zbog čega je došlo do odstupanja.
Vještak je naveo da je iz tabele iz 2005. uočio da su odstupanja iz osnovnog ugovora i tabele Ministarstva oko 120.000 maraka razlike.
“Ova tabela je frizirana i prilagođena da cijena raste“, pojasnio je u izlaganju.
On je naveo da je firma “Scout“ dostavila pismo Ministarstvu obrane u kojem traži da Tehničko-remontnom zavodu Hadžići (TRZ) isporuče 1,1 milijuna municije jer ističe rok za isporuku iz njihovog ugovora, iako Ministarstvo nije bilo potpisnik nikakvog ugovora sa TRZ-om.
Ministarstvo obrane je odobrilo tu isporuku, koja se nije slagala s prvenstvenim ugovorom između Ministarstva i “Scouta“. Tužitelj Furtula je vještaka pitao kolika je vrijednost toga, a on je rekao da je najmanje 110.000 maraka išlo samo u korist “Scouta“.
“TRZ Hadžići i ‘Scout’ su imali ugovor iz 2009., što je čak i prije isporuke vojne opreme iz Ministarstva obrane, tako da se to ranije planiralo“, naveo je Zečević.
Nalazom je utvrđeno da je TRZ preuzeo čak i dio municije koji nije predviđen ugovorom, što postoji u zapisnicima iz Ministarstva obrane BiH, s tim da su se mijenjali nazivi. Zečević nije siguran da li su to bile tiskarske greške ili je neko uslijed neznanja to napravio. Oprema koja je u konačnici stigla u “TRZ Hadžići“, rekao je Zečević, dosta je skuplja od opreme iz prvobitnog ugovora između Ministarstva obrane BiH i “Scouta“.
U završnom izlaganju vještaka navedeno je da je došlo do zamjene naoružanja, gdje su se aneksom ugovora mijenjale stavke o broju naoružanja, što je bilo suprotno ugovorom.
Tu je posebno izdvojio rakete “128 plamen“ a njihova cifra – 20 tisuća – ranije se nije spominjala. On je naveo da se dotadašnje 62 rakete mijenjaju za 20 tisuća novih raketa, koje nemaju istu funkciju i svrhu. Prvobitne “plamen“ 62 rakete su osvjetljavajuće koje nemaju veliku razornu moć i koriste se u mornarici, dok su novih 20 tisuća modernije, izuzetno razorne moći i dosta skuplje u prodaji.
U usporedbi s cijenama, rekao je da prvobitne rakete koštaju 11 maraka po komadu, dok su se druge kupovale za 1000 marka po komadu. On je vještačenjem došao do srednje i najniže cijene od 136 američkih dolara po komadu.
Međutim, tu je došlo do novog problema jer je Državno ministarstvo ekonomskih i vanjskih odnosa moralo konzultirati Ministarstvo sigurnosti jer se radi opasnom naoružanju, što se nikada nije dogodilo.
U nastavku je vještak obrazlagao razliku između “skupljih“ i “jeftinijih“ raketa, a u završnici je rekao da je komisija Ministarstva obrane potvrdila cijene koje ne odgovaraju stvarnosti i da su se štimale cijene u korist firme “Scout“.
Optužnica tereti Cikotića da je u periodu od 2009. do 2011. godine – u dogovoru s drugim osobama, s ciljem pribavljanja koristi – iskoristio službeni položaj i pogodovao firmi “Scout” iz Zagreba.
Kako se navodi, Selmo Cikotić je, protivno Sporazumu o konačnom raspolaganju svim pravima i obavezama nad pokretnom imovinom iz 2008. godine i odlukama Predsjedništva BiH, donio i potpisao dvije odluke o odobravanju isporuke, odnosno zamjene roba, te četiri rješenja o isporuci municije. Prema optužnici, on je zaključio četiri aneksa na osnovne ugovore o prodaji neperspektivnog naoružanja i municije zaključene 2003. i 2004. godine.
Nastavak suđenja je zakazan za 16. svibanj, kada će vještaka ispitati Obrana.
