Nedaleko od Livna završava se gradnja vjetroelektrane, ponosno najavljene kao prvo energetsko ulaganje kineskih koncesionara u Bosni i Hercegovini. Ali građani na čijoj zemlji je, uz blagoslov domaćih vlasti, izgrađena, tvrde da su livade pretvorene u gradilište – bez njihovog pristanka. Sada već duže od godinu dana čekaju sudsku zaštitu.
Borba s vjetrenjačama
Sa spomenika na vrhu brda Ivovik, istočno od Livna, Ante Ivković gleda u daljinu na livade koje su pripadale njegovoj obitelji. Prisjeća se kako je tu u mladosti sa ocem kosio travu. Sada pejzažem dominiraju vjetrenjače za proizvodnju struje i on više ne može kročiti na obiteljske livade. Između njega i zemlje sada su rampa i tabla upozorenja.
Izbrisani smo, izvlašteni iz posjeda, kaže Ante za Detektor.ba.
Na posjedu obitelji Ivković kineska kompanija je izgradila vjetroelektranu. Još dok su je gradili, Ante se bunio.
Prvi ja došao autom, pitam: “Ljudi, šta radite?” Kažem ovo je moje. “Ne”, kaže, “gospodine, mi imamo sve dozvole”. I onda smo angažirali odvjetnika. Pokrenuo je tužbu za neovlašten ulazak na posjed, da se to vrati u prvobitno stanje. Međutim, to već traje godinu i pol, kaže Ante.
On se polako umara dok se bori s administracijom i sporim pravosuđem da dokaže da mu je zemlja oteta.
Ovo mi liči na onaj Don Quijote i vjetrenjače, pa se bori. E tako i meni nekad ispada, priča Ante.
Njegov rođak Mladenko prolazi kroz sličan proces. Nije optimist da će se ova situacija ubrzo riješiti u korist građana. Kaže da ima oko 80 građana koji su kupovali zemlju na i oko brda Ivovik.
Kupiš ti od mog ćaće, pa tako. Ovo je sve privatno, ali eto više nije. Nije tvoje i gotovo. Boga mi, potrajat će to. Ja se bojim da će vjetroelektrane morati obnavljati dok to riješe, kaže Mladenko koji, poput mnogih, mjesecima čeka ishod upravnih postupaka na sudu, a koje su pokrenuli zbog načina na koji je njihova zemlja pretvorena u javno dobro.
Na ogradi oko vjetrenjača natpis otkriva da je cijeli projekt dobio ime po brdu Ivovik. Na internet stranici projekta se nagovještava da će narednih 30 godina struju proizvoditi vjetropark koji su izgradile komapnije PoweChina i Genertec. Gradnja je počela u ljeto 2022. godine i veći dio je okončan, ali elipse vjetrenjača se još uvijek ne okreću.
Ranije su županijske i gradske vlasti u Livnu i Tomislavgradu potpisivale memorandume s kompanijom Ivovik, ali su problemi nastali sa imovinskim odnosima za zemljište na kojem se grade vjetrenjače.
Kako je privatno postalo javno
Novinarka Željka Mihaljević među prvima je izvještavala o propustima lokalnih vlasti. Olako su privatno zemljište pripisivali gradu, odnosno županiji.
Vlasnici koji se nisu pojavili na javnom pozivu objavljenom putem lokalnih medija i na oglasnoj ploči Grada Livno, njihova imovina je pripisana gradu, odnosno županiji. Tako da je to privatno postalo zapravo javno. I nije to mala stvar, kaže Mihaljević dok objašnjava da zemljište čini veliki kompleks od skoro 13 milijuna kvadratnih metara.
Imate ljude po Njemačkoj, Austriji, Kanadi, Americi, Australiji. Kako će taj čovjek na osnovu oglasne ploče ili obavijesti na lokalnom radiju znati da mora doći da bi dokazao svoje vlasništvo? Definitivno je napravljen propust, smatra Mihaljević.
Dio vjetroparka za koji se na službenoj stranici projekta navodi da je dio prvog energetskog ulaganja kineskih kompanija u BiH, a koji je uvršten u sadržaj Samita Kine i Centralne i Istočne Europe 2021. godine, leži na području koje pripada susjednom Tomislavgradu. Čini se da su tamo vlasnici parcela drugačije obavještavani. Mihaljević kaže da je dobila informaciju kako su u Tomislavgradu vlasnici dobivali pismene pozive.
Kod nas to u Livnu nije bio slučaj, kaže ona.
Dodaje da je Gradska uprava Livna smještena u zgradu koja se naslanja na zgradu Općinskog suda. Vežu ih prolazi na svakom katu.
Dakle, gruntovnica u Sudu i Općina – na dvoje vrata se ulazi – maltene u istom objektu. Ako ljudi imaju izvode iz katastra da je to njihovo vlasništvo, je li problem bio Općini provjeriti u gruntovnici? To je tako kad nećete da se nešto uradi, smatra Mihaljević.
Dozvole i ugovori
Nedaleko od zgrade Županijske vlade u Livnu, odvjetnik Perica Babić pokazuje ugovore i mape katastarskih čestica. Objašnjava kako izgleda borba s vjetrenjačama njegovih klijenata.
Za tri nekretnine postoji stara evidencija da su vlasnici, odnosno suvlasnici, obitelj Ivković, gdje oni imaju svoje površine na koje su njihovi preci plaćali porez. Oni to znaju da je njihovo, koristili na stanovit način. Nikad nisu dali suglasnost nikome da koristi ili mijenja njen oblik, kulturu, površinu ili bilo što drugo. Pokrenuli smo tužbu zbog smetanja posjeda, objašnjava Babić.
Problem koji koči proces je nemogućnost pronalaska vještaka koji će izaći na teren.
Sad smo naišli na jedan stanovit problem da evo već treći ili četvrti vještak geodetske struke ne želi ili neće, ja se ne mogu izjasniti. To je sve upisano da su zauzeti ili nemaju vremena, kaže Babić.
On pokušava dobiti odgovor kako je i na osnovu čega izdana građevinska dozvola za gradnju vjetroelektrane, a ako je jasno da ne može biti izdana ukoliko imovinski odnosi nisu do kraja riješeni.
Na koji način su uspjeli dokazati organu da su imovinskopravni odnosi riješeni? Zaista, trebalo bi ući u kompletan taj spis i to je tamo u ministarstvu koje je izdavalo to rješenje, kaže Babić.
Grad Livno, Vlada Livanjske županije, odnosno Ministarstvo gospodarstva, kao ni predstavnici projekta vjetroelektrane Ivovik nisu odgovorili na zahtjev Detektora da govore za emisiju TV Justice.
Onima kojima je oduzeta imovina u borbi su se pridružili i drugi građani. Ivan Dolić, koji je ujedno i radnik u samoj Vladi Livanjske županije, godinama ukazuje na nelogičnosti u izgradnji vjetroelektrane Ivovik. Tvrdi da koncesije nisu problem, već način na koji se provode.
Ja ne tvrdim da se projekt nije trebao dogoditi, ali se netransparentno odvio, i projekt sam nije poštivao temeljne zakonske odredbe u državi Bosni i Hercegovini. Sama županija je nadležana da izdaje dozvole za energetske objekte do pet megavata. Ovdje se županija upetljala i dala je pravo na energetski objekt koji je trebao biti 35 megavata, i stupovi su trebali biti znatno niži i sam njihov raspored trebao je biti rjeđi, kaže Dolić.
On problematizira i činjenicu da su u ugovorima prikazane koordinate lokacije vjetroelektrana, a ne katastarske čestice.
I kad to naprave, onda unutar ugovora stave da će bivši vlasnici nekretnina – koji ne znaju ništa o čemu se radi – rješavati imovinskopravne odnose s investitorom, a ne sa državom, kaže Dolić.
Divlji konji i divlje vjetrenjače
Marin Mamuza, jedan od pionira turizma za divljne konje u Livnu, plaši se da će vjetrenjače prepasti konje i suziti im prostor za život. Primijetio je da se boje zvukova drona ili drugih nepoznatih frekvencija. Pribojava se da će ih zvuk vjetrenjača, kada se pokrenu, prepasti i otjerati na druge lokacije.
Voljeli bismo vidjeti i tu neku studiju utjecaja i kako će utjecati na konje. Može nam se dogoditi da će nam i konji – poput 70 posto stanovnika Livna – otići u Njemačku, kaže on.
Jednom kada se naruši estetika ovog prostora, nikada više neće biti ista, pribojava se.
Ekonomski gledano, šta mi kao zajednica ljudi koji ovdje živimo, dobivamo od toga – doslovno ništa. Dobit ćemo jedno ili nijedno radno mjesto koje neće biti tu, i do nekih 100.000 maraka u proračun. S druge strane, izgubit ćemo najveći potencijal koji ovdje imamo, kaže Mamuza.
Aktivisti u Livnu ne žele vjerovati da je bitka izgubljena. Dok gleda u krakove vjetrenjača, Ante obećava da će nastaviti borbu.
Nekako se stvori u čovjeku bunt – idemo do kraja. Ma idemo do, što bi rekli, nebesa. Do Europe, Strassboura, ne znam ni ja koji sud. To je naše, to je bilo naše, i bit će naše! Nek se ne zavaravaju ovi, kaže Ante.
Mladenko i Ante Ivković / Detektor.ba
