Ako Ukrajina izgubi, Litva je sljedeća. Zemlja u sendviču između ruskog satelita Bjelorusije i ruske eksklave Kalinjingrada, pišu mediji, priprema se za eskalaciju rata u Ukrajini i pokušaj Vladimira Putina da prijeđe njihovu granicu. U velikom broju Litavci se sada vraćaju iz Irske gdje su dosad radili, priključuju se vojsci, dežuraju uz prevlaku Suwałki koju se neki već prozvali “najopasnijim mjestom na svijetu”, a deseci litavskih dobrovoljaca već su otišli na ukrajinska ratišta.
Litvu je sovjetski savez okupirao 1940. godine, neovisnost su krvavo izborili 1991., a kada su ušli u EU 2004. stotinu tisuća ih je napustio bivšu sovjetsku državu trbuhom za kruhom tražeći posao u Europi, poglavito Irskoj. Sada ih je tamo više od 30 tisuća, procjenjuje se.
U međuvremenu je Litva ekonomski napredovala. Iako na europskoj periferiji, njihovi su prihodi skočili na 89 posto prosjeka EU. Prema zadnjim podacima, prosječna je plaća tamo sada 1.600 eura, gotovo 500 eura više nego u Hrvatskoj. Mediji izvještavaju da se veliki broj litavski emigranta, posebno iz Ujedinjenog Kraljevstva, sada vraća doma. Njih 55,1 posto, kaže istraživanje, želi se vratiti u Litvu u sljedećih pola godina, a većina izdvaja prijeteći rat kao glavni razlog.
Osobna osveta
“Čak i da poginem dok ubijam pet Rusa, to bi bila moja osobna osveta za službu u Sovjetskom Savezu”, rekao je za Financial Times jedan Litavac koji se vratio iz Irske. Kao i većina njegovih sugrađana, 55-godišnjak je bio vojni obveznik sovjetske vojske, prevozio je zatvorenike u Sibir. Kasnije, ulaskom Litve u EU, otišao je u Dublin i tamo radio na benzinskoj postaji. Sada su se on i supruga vratili u Litvu i pridružili pričuvi litavske vojske, spremni za slučaj ruske invazije.
Rusija je oduvijek bila “prijetnja opstanku” Litve, kako je to opisala bivša predsjednica Litve Dalia Grybauskaitė. Zemlja površinom tek malo veća od Hrvatske, s 2,7 milijuna stanovnika, nije osobiti izazov za trupe Vladimira Putina. Pritom je njihov geografski položaj posebno problematičan. U jugozapadnom kutu, gradiću Vištytisu s 400 ljudi, preko ceste gledaju u neprijatelja. Tu je prevlaka Suwałki, najkraći kopneni put između ruskog saveznika Bjelorusije i ruskog teritorija u Kalinjingradu. Zato su to područje i nazvali “najopasnijim mjestom na svijetu” i “NATO-ovom Ahilovom petom”, na kojem Rusija može pokušati odsjeći Litvu, Latviju i Estoniju od ostatka NATO-a.
“Mi još uvijek imamo noćne more od ruskih napada, ne samo tenkova u Ukrajini i Gruziji, nego i tu u glavnom gradu”, rekao je u nedavnom intervjuu litavski ministar vanjskih poslova, Gabrielius Landsbergis dodajući da je nova ruska invazija itekako moguća.
Smrt pod tenkovima
Landsbergis je imao 9 godina kada su sovjetski tenkovi upali u Vilnius i tamo pokušali rastjerati masovne prosvjede za nacionalnu neovisnost. Četrnaest Litavaca je poginulo pod sovjetskim tenkovima, a 13. siječnja 1991. i danas obilježavaju kao Dan branitelja slobode. Osam mjeseci poslije ruski je predsjednik Boris Jeljcin priznao suverenitet Litve, a članstvo u Ujedinjenim narodima uslijedilo je nekoliko dana kasnije.
Zbog neprestane prijetnje nove ruske invazije, u Litvi su vratili obvezu vojnog roka 2015. godine, nakon ruske aneksije Krima. Sada imaju 23 tisuće profesionalnih vojnika i 104 tisuće rezervista, ali i dalje ovise o svom glavnom savezniku, SAD-u. Litva je članica NATO-a od 2004. godine, ali sve više litavskih političara istupa govoreći da osjećaju kako se američka podrška Ukrajini topi. Poglavito, rat Izraela i Palestina sada je okupirao pažnju američke vanjske politike, a čak i novi predsjednik Zastupničkog doma, republikanac Mike Johnson, govori da im Ukrajina više nije prioritet za financijsku pomoć, nego je to Izrael.
Isto tako, sljedećeg studenog Donald Trump bi mogao opet u predsjedničku fotelju, a već je najavio da se ne misli obvezati na podršku Ukrajini u ratu protiv Rusije. Bivša predsjednica Litve Grybauskaitė u nedavnom je istupu rekla da je to zabrinjavajuće i da raste litavska sumnja u zapadne saveznike.
“NATO bi mogao biti oslabljen ishodom ovih izbora. Imamo vodstvo na istoku koje je spremno boriti se, ići u rat, promijeniti svijet. Ali, nemamo takvo vodstvo na zapadu”, zaključuje.
