Zdravko Mamić odlučio je u solarne elektrane u Hercegovini uložiti desetke milijuna eura i u tom poslu mu se otvaraju sva moguće vrata do mjere koja ulazi u zonu apsurda, ali jednako toliko izlazi iz zakonskih okvira. Grad Čapljina je u samo 30 dana raspisao i treći natječaj, poništavajući prethodna dva, očito kako bi Mamiću i njegovim ljudima omogućili, a sve ostale ulagače spriječili, u realizaciji biznisa vrijednog oko 40 milijuna eura kroz koncesiju za oko 80 hektara zemljišta za buduće elektrane, istražio je Jutarnji list.
U Elektroprijenosu je ishodio uvjete za priključenje u siječnju 2023. godine, odnosno 11 mjeseci prije nego što će natječaj za zemljište biti raspisan. U igri je prvotno bilo samo poduzeće Ecco Solar Energy, koje su zajednički osnovali Mamićeva kći Iva i Renato Korać, hercegovački kralj kladionica, o čemu je Jutarnji list nedavno opširno pisao.
Zahtjev kluba
Partnerski će se ovom poduzeću pridružiti Majsko sunce d.o.o. i Solarko d.o.o. Majskom suncu jedina je osnivačica Jelena Planinić, odnedavno nova Mamićeva životna družica, a Solarku je osnovao hercegovački poduzetnik, član HDZ-a BiH Mario Raspudić, vlasnik telekom operatera Novotela. Sva tri poduzeća, Ecco Solar Energy, Majsko sunce i Solarko imaju sjedište na istoj adresi – Broćanski trg 1, Čitluk.
Svaki od partnera osigurat će svoj kapital za ovo golemo ulaganje, prilično je jasno da Mamićeva kći Iva i njegova djevojka Jelena bez njega nemaju nikakvih izgleda da realiziraju ovakav projekt, no postavlja se pitanje odakle njemu potrebnih partnerskih 20 milijuna eura?
Slučajno ili ne, taj se iznos poklapa s novcem izvučenim ih GNK Dinamo. Podsjetimo, prije mjesec dana GNK Dinamo postavio je imovinskopravni zahtjev težak 21,1 milijun eura u odnosu na Mamiće i ostale optuženike u predmetu Dinamo II. U prvom sudskom postupku u kojem je Mamić pravomoćno osuđen terećeni su za 115 milijuna kuna, od čega je 52 milijuna otpadalo na Zdravka.
Taj je iznos Mamić uplatio u državni proračun, a u javnosti se kao čovjek koji mu je svotu posudio isticao upravo Renato Korać. Ako bude pravomoćno osuđen i u drugom postupku, bit će jasno da svoje poduzetničke ekshibicije po Hercegovini financira milijunima koje je ukrao “Svetinji”.
Da bi se posao realizirao, Mamić ima sve – osim zemlje. Kako do nje planira doći, ukratko ćemo objasniti kroz tri nevjerojatna natječaja.
Prvi je natječaj raspisan 29. studenoga, netko tko je na njega želio aplicirati morao bi u samo 20 dana, zaključno s utorkom 19. prosinca, ishoditi 11 dokumenata kako bi mogao pristupiti usmenom nadmetanju. U koncesiju se tada nudilo 1,8 milijuna kvadrata površine, odnosno veličina oko 360 nogometnih terena.
Ecco Solar Energy dokumentaciju za isti taj natječaj počeo je prikupljati još 1. kolovoza 2022. godine, dakle 16 mjeseci prije raspisivanja. Natječaj je, međutim, naprasno poništen u petak 15. prosinca. Samo nekoliko sati kasnije direktor Ecco Solar Energyja Krešo Vukoja potvrdio nam je da su se, usprkos znatnom uloženom trudu, vremenu i novcu, “iz vlastitih poslovnih razloga odlučili ne prijaviti na taj natječaj”.
Natječajem je Grad tražio toliko opsežnu dokumentaciju za koju bi realno trebalo šest mjeseci da se prikupi. Tražili su izrađen elaborat zaštite okoliša, idejni projekt planirane fotonaponske elektrane s tehničkim opisom, dinamikom plana gradnje, ispitivanjem potencijala, opisom primjene tehnologije, čak i idejnim planom upravljanja građevinskim otpadom, kao i načelnu suglasnost Elektroprijenosa BiH za priključenje na prijenosnu mrežu itd.
Poljoprivredno zemljište
Ecco Solar Energy je zahtjev za izdavanje “uvjeta za priključak”, ključni dokument u postupku, Elektroprijenosu dostavio 25. kolovoza 2022. godine, da bi im uvjeti bili izdani 11. siječnja 2023. godine. Elektroprijenos je, uz jedinicu lokalne uprave, ključna institucija za svakog investitora u solarne elektrane.
Da bi počeli bilo kakve aktivnosti vezane za izdavanje dokumenata, a sukladno Pravilniku o priključku, investitor im mora podastrijeti jedan od tri dokumenta koji izdaje lokalna uprava: urbanističku suglasnost, lokacijske uvjete ili lokacijske informacije. Iz njih se iščitava o kojim se zemljišnim česticama i o kojoj namjeni radi.
Dokument koji je Elektroprijenosu na njihov zahtjev priložio Ecco Solar Energy d.o.o. nije nijedan od tri propisana, nego se radi o običnoj “potvrdi” – kojom se potvrđuje da je donesena odluka o pristupanju izradi izmjena i dopuna Prostornog plana grada Čapljine te da će se u budućem prostornom planu nalaziti tri pobrojene čestice u zoni namijenjenoj za obnovljive izvore energije, ako Gradsko vijeće usvoji Prostorni plan, pa i ako se predmetne parcele budu nalazile u zoni obnovljivih izvora energije, te ako tvrtka Ecco Solar Energy dokaže pravo vlasništva na zemljištu, istoj će biti moguće izdati urbanističku suglasnost i odobrenje za gradnju solarne fotonaponske elektrane 122 MV.
Ovdje vidimo nanizana tri “ako” koja će se, međutim, u narednim mjesecima poslagati baš kako odgovara Mamiću.
Sve se to događa, dakle, u vrijeme kada Grad Čapljina još uvijek nije prenamijenio svoje zemljište iz poljoprivrednog u građevinsko, nego postoje planovi. Zašto je pao prvi natječaj? Zato što više od pola zemljišta koji je Grad nudio u koncesiju nije bio vlasnik Grad – nego država. Kako je moguće da Grad raspisuje natječaj za zemljište kojem nije vlasnik? To i druga ključna pitanja postavili smo Gradu Čapljini, međutim nikada na njih nismo dobili odgovore od gradonačelnika Smiljana Vidića. U svakom slučaju, ovo je netko uvidio na vrijeme, uložio je žalbu i ovakav prvi natječaj je poništen.
Manje kvadrata
Zato je u drugom natječaju raspisanom 21. prosinca nuđeno milijun kvadrata manje, znači oko 741.000 m2 zemljišta i vrijedio je do 9. siječnja. Taj je natječaj poništen 27. prosinca, dakle trajao je samo šest dana, da bi 29. prosinca osvanuo treći. Ono što upada u oči u trećem natječaju jest to da je nuđeno zemljište sada podijeljeno u “3 lota”, veličine cca 50.000, 16.500 i 8000 kvadrata.
Ovaj moment trećeg natječaja prate i promjene na Elektroprijenosovoj Listi – registru podnesenih zahtjeva korisnika za priključak na prijenosnu mrežu.
Odprije je tamo bio evidentiran Ecco Solar Energy s previđenom instaliranom snagom od 4,999 MW za 22 elektrane, po dvije snage od 2 MW, odnosno 2,5 MW ili ukupno 118,978 MW, što je pripremao za prvi natječaj i 1,8 milijuna kvadrata zemljišta, a sada se uz ovo poduzeće našla napomena kako se “njihov zahtjev za načelnu suglasnost razdvaja na tri korisnika:
Ecco Solar Energy d.o.o. (79,84 MW), Majsko sunce (24,17) d.o.o. i Solarsko d.o.o. (14,97)”. Prilično je evidentno da će ta tri poduzeća aplicirati svaki na jedan od raspisanih “lotova” zemljišta iz prostog razloga – jedino oni ispunjavaju uvjete i nitko drugi ih do kraja natječaja ne može ispoštovati.
U odnosu na prethodna dva natječaja kada je vrijedio dokaz na 25-postotnoj pokrivenosti, ovdje se sada traži i dokaz o barem 50-postotnoj pokrivenosti investicije raspoloživim sredstvima ili bankovnom garancijom. Tko može pribaviti 20 milijuna eura ili bankovnu garanciju u deset radnih dana, koliko u naravi traje natječaj, ako odbijemo novogodišnje praznike, neradne dane u BiH u povodu pravoslavnog Božića i dane vikenda?
Investicije u solarne elektrane vraćaju se u roku od pet do sedam godina, dok u preostalih dvadesetak, koliki im je vijek trajanja, to bude čista dobit (umanjena za koncesijsku naknadu i minimalne troškove pogona).
Zdravko Mamić, osim poduzeća koje ovdje spominjemo, kontrolira još tri koja se bave proizvodnjom električne energije iz obnovljivih izvora, to su Plavo nebo, IM sunce, i Zidinsko sunce, a u svima formalno ima udjele njegova kći Iva Mamić.
Prva elektrana
Plavo sunce je pokrenulo sedam projekata za izgradnju solarnih elektrana instalirane snage po 999 kW električne energije na području Čitluka te tri, od kojih dva po 999 kW i jedan 800 kW instalirane snage električne energije na području Čapljine.
Pažnju hercegovačkih medija privukla je cijena po kojoj je Plavo sunce od Grada Čapljine otkupilo osam hektara zemljišta u njihovoj poslovnoj zoni Zvirovići, gdje je sagrađena njegova prva elektrana – njemu je cijena bila, kako su pisali, 3 KM (cca 1,5 eura) po kvadratu, čak osam puta niža nego što je bila za druge gospodarstvenike ili tri puta niža nego za obične građane i građevinska zemljišta na području grada.
Potom se prebacio na Mostar, ishodio je koncesiju za proizvodnju električne energije preko solarne elektrane snage 999 kW na lokaciji Slipčići, a zatim i na Pologu.
Ako realizira ovu investiciju, to znači da će jednim potezom Zdravko Mamić utrostručiti sav kapital, megavate i zemljišta, u što je dosad s partnerima ulagao u Hercegovini.
No, pitanje je hoće li to zadovoljiti njegove apetite, jer je ostao bez onih milijun kvadrata državnog zemljišta iz prvog poništenog natječaja.
