Na kraju Euharistijskog slavlja i biskupskog ređenja, 2. ožujka 2024. u katedrali sv. Bonaventure u Banjoj Luci, zaređeni biskup banjolučki mons. Željko Majić uputio je zahvalnu riječ koju prenosimo u cijelosti:
In nomine Domini – u Ime Gospodnje, započinjući službu biskupa časne Banjolučke biskupije, pred svima vama, dragi Božji narode, želim izraziti duboku zahvalnost Presvetomu Trojstvu: Ocu koji nas uzdržava, Sinu koji nas jača i Duhu Svetomu koji nas prosvjetljuje. Izričem iskrene riječi zahvale papi Franji na iskazanu povjerenju, te molim preuzvišenoga gosp. Apostolskoga Nuncija, kojega iskreno pozdravljam, da prenese izraze sinovske odanosti Kristovu namjesniku i Petrovu nasljedniku, Svetomu Ocu.
Danas sam po polaganju ruku i ja, nedostojni sluga, uvršten u Zbor biskupa koji je nasljednik Apostolskoga zbora. Stoga iskrena i velika zahvala mojim zarediteljima: nadbiskupu Tomi i biskupima Franji i Petru kao i ostaloj braći u biskupstvu ove Biskupske konferencije kojoj danas postajem članom.
Pozdrav pun poštovanja i zahvalnosti braći u biskupstvu iz Hrvatske biskupske konferencije s predsjednikom BK, mons. Draženom Kutlešom, zagrebačkim nadbiskupom i metropolitom, na čelu, kao i biskupima Međunarodne BK sv. Ćirila i Metodija iz Republike Srbije i Crne Gore, te biskupima iz Slovenije i Austrije.
Uzoriti kardinale Vinko, draga braćo nadbiskupi i biskupi!
Kao što je danas na ovako svečan i Bogu mio način iskazano naše zajedništvo i vaša blizina ovoj mjesnoj Crkvi, molim Gospodina da nas uvijek krasi to jedinstvo u ljubavi za jedno Tijelo kojemu je sam Krist Glava, posebno pokazujući brigu za trpeće udove Kristova Tijela.
Hvala vama, dragi oci provincijali, vama sestre provincijalke i poglavarice raznih kongregacija i provincija! Dok zajedno s vama molim dobroga Boga, Gospodara žetve, da u vaše zajednice pošalje nove mladiće i djevojke koji će, nadahnuti primjerom utemeljitelja i utemeljiteljica, živeći evanđeoske savjete kao redovničke zavjete, radosno naviještati i svjedočiti Krista, u isto vrijeme toplo preporučujem i potrebe ove mjesne Crkve što na poseban način očituju franjevci provincije Bosne srebrene na čemu im iskreno zahvaljujem.
Iskrena hvala mojim roditeljima, pokojnom ocu Mihovilu Bog udijelio vječni mir, a živoj, ovdje prisutnoj, mami Matiji dao svoj blagoslov; mojoj braći i sestrama s obiteljima, tetkama, rodbini i prijateljima; pastirima Crkve u Hercegovini od blagopokojnoga nadbiskupa Petra Čule koji me je u sjemenište kao kandidata Mostarsko-duvanjske biskupije primio, biskupu Pavlu Žaniću koji me je za svećenika zaredio, biskupu Ratku Periću koji me je kroz godine očinski na mom svećeničkom putu pratio i biskupu Petru Paliću koji me je, evo, i do Banja Luke dopratio; svoj braći svećenicima hercegovačkih biskupija, svim učiteljima, nastavnicima, profesorima i odgojiteljima koji su se u moj život ljubavlju i znanjem ugrađivali. U moje misli i molitve u ovoj svetoj Misi uprisutnjeni su toliki pokojni svećenici, redovnici i redovnice koji su moj život svojom ljubavlju i duhovnošću bogatili. Među njima na poseban način ističem pokojnog mi strica svećenika i tetke časne sestre.
Velika hvala svoj braći svećenicima, redovnicima i redovnicama ovdje u velikom broju nazočnima, mojim pratiteljima p. Draganu Majiću, rođaku, i fra Josipu Mioču, drinovačkom župniku, svim djelatnicima i djelatnicama Caritasa hercegovačkih biskupija i Banjolučke biskupije, karitativnim djelatnicima iz nacionalnih ureda i iz drugih biskupija kako u BiH tako i u RH, ali i našim dragim prijateljima i dobročiniteljima iz Austrije, Njemačke i Italije, kao i svim vjernicima s kojima sam se na životnim i svećeničkim putovima u raznim službama i mjestima susretao, Euharistijski kruh blagovao i Riječ Božju navješćivao, koji su mi bili potpora, snaga i nadahnuće.
Hvala svima vama, dragi vjernici, koji ste iz raznih mjesta, župa, zavičajnih klubova organizirano autobusima ili u osobnim automobilima došli i sjedinili se u molitvi kako za mene na početku ove odgovorne službe tako i za potrebe ove mjesne Crkve. Nećete mi zamjeriti ako posebno pozdravim i zahvalim mojim Drinovčanima koji su ovdje došli u velikom broju, a vjerujem da su mnogi, kako u Drinovcima tako i širom svijeta, danas u duhu s nama i koji su u dar štapa i mitre utkali svu svoju ljubav i zahvalnost Bogu na daru ovoga današnjega dana.
Pozdrav pun poštovanja i zahvale predstavnicima Srpske Pravoslavne Crkve na čelu s preosvećenim banjolučkim vikarnim episkopom gosp. Savom kao i predstavnicima Islamske Vjerske Zajednice na čelu s muftijom banjolučkim Ismailom ef. Smajlovićem. Vjerujemo i ispovijedamo da smo Božjom Providnošću to što jesmo. U toj snazi vjere svatko od nas pojedinačno, a onda i zajednički, pozvan je da traži i vrši volju Božju. Stoga otvaram svoje ruke i usmjeravam korake na put ekumenskoga i dijaloškoga zbližavanja koje je uvijek i svugdje nužno, posebno na ovim našim prostorima i u ovim vremenima ispunjenima traumama prošlosti i neugodnih izazova sadašnjosti i budućnosti.
Bosna i Hercegovina, zemlja s dva entiteta, 10 županija-kantona i jednim distriktom, a Banjolučka biskupija u svemu tomu pomalo. Stoga mi je drago da danas ovdje mogu pozdraviti nositelje civilne vlasti, načelnike i gradonačelnike, od načelnika moje rodne općine Gruda do gradonačelnika Banje Luke, predsjednike općinski vijeća, voditelje odjela Sekretarijata za odnose s vjerskim zajednicama Republike Srpske, predsjednike županijskih vlada, predsjednicu Federacije, predsjednicu Vijeća ministara BiH, prisutne članove predsjedništva HNS-a na čelu s gosp. Draganom Čovićem, predsjednikom.
Osobitu zahvalnost izražavam Vama, predsjedniče Vlade Republike Hrvatske, gospodine Andreju Plenkoviću, i ne samo za Vašu nazočnost danas nego za toliko puta osvjedočenu Vašu brigu i svekoliku potporu kako hrvatskom narodu i Crkvi u BiH tako i ovoj zemlji u cjelini. Uvjeren sam da se niste i ne ćete umoriti i da možemo i ubuduće računati na Vaše razumijevanje i potporu Vlade RH. Zajedno s Vama pozdravljam i ovdje nazočne Vaše suradnike, splitsko-dalmatinskoga župana, kao i Tajnika Državnoga Ureda za Hrvate izvan Hrvatske sa suradnicima. Našu iskrenu zahvalnost pratit će naše molitve za vaše služenje za dobrobiti Hrvatskoga naroda u cjelini.
Pozdrav pun poštovanja gospođi Željani Zovko, europarlamentarki, kao i svim diplomatima, vijećnicima, parlamentarcima, sabornicima, vojnim časnicima, znanstvenim, zdravstvenim i kulturnim djelatnicima i svima koji se brinu za opće dobro u raznim djelatnostima i na svim razinama.
Poštovani i dragi oci biskupi Franjo i Marko, braćo svećenici, redovnici, redovnice i dragi Božji narode Banjolučke biskupije!
Uza svu svijest da dolazim u Biskupiju koja je u prošlom ratu najviše stradala od svih mjesnih Crkava i vjerskih zajednica ne samo u BiH, sa zahvalnošću Bogu uočavam kako u ovoj Biskupiji žive dobri vjernici koji imaju pravo na duhovnu skrb i sakramentalnu okrjepu. U jednom od intervjua koji sam u posljednje vrijeme dao na postavljeno pitanje o svom biskupskom programu rekao sam: Moj projekt će biti – biti bliz svećenicima i narodu. Što je vjernikovo pravo, to je moja dužnost. Da se zajedno ohrabrujemo i da idemo naprijed u istini, pravdi i miru; da rastemo u vjeri, da nam, unatoč tolikih poteškoća, ne umre nada i unatoč tolikih rana srca, umnaža se ljubav. Ne volim kada se o vjernicima ove Biskupije govori kao o ostatku ostataka ili građanima drugoga reda. Jer vjernici ove Biskupije nisu nikakav ostatak, ni drugi red, nego vjernici Kristovi, Bogu hvala, građani prvoga reda za koje ću, uz pomoć Božju, uložiti sve napore da budemo i vjerodostojni građani svoji na svome. Dragi oci biskupi, braćo svećenici, redovnici i redovnice, s vjerom u Oca nebeskoga, da Gospodin ravno piše i po krivim crtama našega ljudskog umovanja – In nomine Domini – dolazim k vama otvorena srca sa žarkom željom da zajednički dvorimo povjereni nam Božji narod kruhom anđeoskim i utjehom nebeskom, da se borimo za istinu, zalažemo za pravdu i promičemo mir i dostojanstvo koje nam Bog daje. Vama i svim vjernicima kako na području Biskupije prisutnima tako i onima širom svijeta raseljenima obećavam, s milošću Duha Božjega, da ćete u meni uvijek imati brata u vjeri i biskupa u služenju. Ovu svoju želju i odluku polažem u Bezgrješno Srce Presvete Bogorodice Marije, i molim zagovor naših nebeskih zaštitnika sv. Bonaventure i bl. Ivana Merza. A Vama, dragi biskup Franjo, u osobno ime i u ime svih svećenika, redovnika i redovnica i Božjega naroda, kojega ste skoro 4 desetljeća pod geslom „Gospodin je moja snaga i pjesma“ predvodili, izričem iskrenu zahvalnost i molim Boga da Vas uzdrži u dobru zdravlju kako biste sada na poseban način služili ovoj Crkvi u provom redu molitvom, a onda svakako, i biskupskim iskustvom i savjetom.
I na kraju velika hvala svima koji su se ugradili u ovo slavlje: zboru i orkestru Pro musica iz Mostara pod ravnanjem mo don Dragana Filipovića, ministrantima – franjevačkim bogoslovima pod vodstvom dr. fra Danimira Pezera, sestrama Klanjateljicama Krvi Kristove za pripremu crkve i misnoga ruha, braći svećenicima, domaćicama na Biskupskom ordinarijatu i volonterima pod vodstvom mons. Ivice Božinovića; gvardijanu fra Domagoju i braći fratrima s Petrićevca koji će domalo biti naši domaćini u nastavku ovoga našega zajedništva oko obiteljskoga stola; RTV HB i svim drugim medijskim kućama koje prate ovo slavlje i prenose u domove širom svijeta; HBK, Biskupiji Mostar, Vladi Herceg-bosanske županije, županiji Splitsko-dalmatinskoj i Općini Grude za financijsku pomoć u organizaciji ovoga slavlja, gradu Banja Luka za ustupljeno parkiralište, policiji na regulaciji prometa, Tiskari Suton iz Širokoga Brijega za tiskanje pozivnica, sličica i vodiča, Lukas TP Nakić za osvježavajuće napitke, Andrea&Giovanni iz Čitluka za usluge transporta, djelatnicima Caritas Mostar za pomoć u raznim potrebama kao i mnogim drugim pojedinačnim dobročiniteljima i donatorima. Svima dobri Bog bio nagrada i plaća za svako dobro učinjeno djelo.
A sve vas zajedno dobri Bog blagoslovio i udijelio vam ugodan boravak u Banjoj Luci i sretan povratak kućama.
