Državna koalicija u sastavu SNSD – HDZ BiH – ‘trojka’ (SDP, NiP, NS) napokon je sjela za isti stol. Tema? Kako pravog gazdu države Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske i SNSD-a, izvući iz gabule u koju se više, manje sam uvukao.
Odluke visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini Christiana Schmidta oko tehničkih izmjena i dopuna Izbornog zakona BiH, ali i priča o Rezoluciji o genocidu u Srebrenici podigle su tenzije u regiji, posebno u našoj zemlji. Dodik je u tome prednjačio i svašta izjavljivao – od vrijeđanja onih koji se s njim ne slažu, preko prijetnja ‘trojci’, do odcjepljenja RS-a.
Vlast nije funkcionirala i veliko je pitanje hoće li ponovno uopće i funkcionirati do kraja mandata.
Međutim, onda se ponovno na sceni pojavljuju ‘trojkaši’ koji se na sve moguće načine bore kako ostati u foteljama, pa im nije mrsko Dodiku ponuditi bilo što. Pa tako mu i ovaj put nude izlaz – usvajanje Izbornog zakona BiH u Parlamentarnoj skupštini BiH u narednih desetak dana.
Sve bi to bilo čak i pohvalno da taj zakon neće sastavljati oni koji se najviše u životu boje poštenih izbora. Na taj način bi se anuliralo sve ono što je donio Schmidt, sastavilo domaće rješenje prema kojem bi se održavali svi idući izbori. I na taj način smirilo Dodika i čelnika HDZ-a BiH Dragana Čovića.
A upravo tu i leži najveći problem – smirivanje njih dvojice znači da BiH ponovno niti izbliza neće imati poštene izbore. Dok Čović poslovično malo o tome priča, Dodik je izravan – od razvlašćivanja Središnjeg izbornog povjerenstva BiH, do ‘pljuvanja’ po bilo kakvog tehnologiji u izbornom procesu. Dakle, u zakonu se vjerojatno ništa suštinski ne bi promijenilo, imali bi par kozmetičkih promjena kojima bi narodima i žiteljima samo mazali oči. Kako i uvijek do sada.
Ponovno se onda postavlja pitanje koji motiv mogu imati ‘trojkaši’ da ponovno pristaju na razvaljivanje institucija (a Dodik i Čović ne priju da bi vrlo rado razvalili SIP BiH) i ispunjavanje svega onoga što Dodik želi? Je li zov fotelja baš toliko jak da su spremni na apsolutno sve? Čini se, nažalost, da jeste.
Pokisla lica svih koji su se nakon sastanka obratili medijima i jedva prozborili koju rečenicu zorno pokazuju u kakvom su odnosu. I u kakvoj je stanju država i društvo. Još jadnije je bilo vidjeti kako Predrag Kojović (Naša stranka) samo nekoliko sati nakon što ga je Dodik najbrutalnije izvrijeđao trči ka njemu kako bi mu ponizno pružio ruku.
Izgledao je poput djeteta koje uradilo nešto pogrešno, pa onda pred roditeljima gleda u pod dok mu oni drže prodike. Upravo to i jeste ogledan primjer politike ‘trojkaša’ – Dodik ih vara, ucjenjuje, omalovažava, ‘pljuje’ po njima svaki dan, a oni se uvijek vrate po još. Samo kako se ovaj, ne daj Bože, ne bi predomislio i izbacio ih iz vlasti. I nema veze što će nakon ovog mandata, ukoliko se ovakva politika nastavi, od države ostati gotovo ništa, a RS biti jači no ikada.
Ali to ‘trojci’ ionako nije nikada nije bilo važno. Njih jedini politički neprijatelj je SDA. Ostalo im je nevažno bilo i ranije, a biti će, kako se barem sada čini, i u budućnosti.
Dragan Bradvica / Dnevni.ba
