Potkraj 1991. bilo je jasno da će se velikosrpska agresija proširiti i na prostore BiH. Tada počinju pripreme i ustrojavanje prvih oklopnih postrojbi.
Začeci oklopne bojne 1.gardijske brigade vezani su uz dolazak dviju samohotki u Tomislavgrad, početkom veljače1992.
Uz ubrzanu obuku ,stvara se oklopno-mehanizirana postrojba, kasnije satnija u sastavu brigade “Kralj Tomislav” iz Tomislavgrada. Većim djelom, uz tenkiste ramske brigade,ona prelazi u 1. brigadu kao osnova oklopne bojne.
U prvoj ekipi bilo je devet momaka, imali su dvije samohotke i kasnije jedan BVP.
Upornošću, stalnim obukama rasla je njihova zajednica i zajednica njihovih 36-tonskim grdosijama, koliko je bila čvrsta veza među njima vidilo se i po imenima, zvali su ih Branka,Barbara, Micika,…..
Ipak, čini mi se da su najomiljeniji bili Vitez i Purger -prvi tenkovi, s njima su prošli pakao Kupresa i sva ratišta na području SZ Hercegovine.
Purger je čak izravno pogođen u kupolu, ali srećom projektil je samo skliznuo.
Otvorenjem novih frontova momci s ” šejtan bagerima”, odlično su obavili sve zadaće.
Tjekom rata poginula su četvorica pripadnika oklopne bojne, a šestorica su ranjena. Mnogi kažu kako je ova postrojba, najbolja postrojba tenkosta Herceg- Bosne, i da su u svakoj akciji pouzdani i poželjni suradnici.
Jednom zgodom na vježbi, su na pitanje mogu li pogoditi neku kuću, “žuta glava”,ondašnji zapovjednik je upitao: koji kat? Kasnije, kad je već otišlo na ozbiljnije “žuta glava” je upitao : koji prozor? – i zatim dogovoreni prozor pogodio.
Jednom su, pričaju, našli zalutalo magare, te mu dali šansu i primili ga u postrojbu. Zadužili mu pušku i ranac i vodili ga na pivu. Popilo je, kažu, devet piva i nešto se loše osjećalo. Na kraju, dobilo je premještaj u tovarni vod, ali ne zbog piva nego zbog lošeg osjećaja.
Svi su bili isti, jedna vesela ekipa, kao dobro uvježban orkestar čija glazba grmi.
Samo još da nadodam da smo s pravom bili i ostali prvi.
“BUŠIĆI “
