Županijski sud u Mostaru, u vijeću sastavljenom od sudija: Azre Šunje, kao predsjednika vijeća, Jasenke Bašić i Majne Lovrić, kao članova vijeća u cijelosti je potvrdio prvostupanjsku presudu da pisanje o aferi Peti kat nije kleveta, a žalbu tužitelja Rade Bošnjaka odbio kao neutemeljenu. Bošnjak je tužio Kristinu Perić koja je autorica svih članaka u aferi “Peti kat” i portal Hercegovina.info koji je u to vrijeme uređivala za klevetu, te tražio 7.000 maraka. Tužene su zastupali mostarski odvjetnici Milenko Krčum i Haris Hakalović, dok je tužitelj angažirao odvjetnicu iz Sarajeva Amelu Mathadžović, pa kasnije i bivšu sutkinju Šemsu Droce.
Županijski sud u Mostaru 13. ožujka ove godine u cijelosti je potvrdio prvostupanjsku presudu Općinskog suda u Mostaru, sutkinje Gordane Puljarević u kojoj se navodi da istraživačko novinarstvo nije kleveta.
Županijski sud u izreci presude navodi da “prvostupanjski sud pravilno zaključuje, da iz provedenih dokaza u postupku a o kojima se prvostepeni sud detaljno izjasnio u obrazloženju svoje odluke, proizlazi da se prije objave spornih sadržaja tuženi nisu oslanjali samo na informacije koje su dobili od fizičkih lica nego da su u skladu sa novinarskom etikom proveli vlastito istraživanje i prikupili veći broj materijalnih dokaza u nastojanju da javnosti pruže informacije do kojih su došli, te slijedom toga da su imali dovoljnu činjeničnu podlogu za objavljivanje članaka, a ne zbog senzacionalizma s ciljem povećanja gledanosti i čitanosti, odnosno diskreditacije tužiteljevog ugleda i ličnosti”.
Tvrdio da nije imao priliku odgovoriti, a rekao da se ne odgovara
Bošnjak i njegovi odvjetnici su na sudu tvrdili da on nije imao priliku reći svoju stranu, premda je svjesno ignorirao upite koje je novinarka slala u više navrata.
“S druge strane tužitelju je omogućeno da se o istima izjasni, što proizlazi iz zahtjeva za pristup informacijama koje je uredništvo Hercegovina.info slalo ZZO, dana 27. ožujka 2023. godine; 22. rujna i 16. studenog 2023. godine, na koji nikada nisu dobili odgovor. Prednju činjenicu potvrdio je svjedok, Dalibor Ravić (zaposlenik ZZO u službi za odnose s javnošću) ističući da je prije objave spornih tekstova PR služba ZZO zaprimila upite vezane za „Peti kat“ na koje nikada nisu davali odgovore, a što se može zaključiti i na osnovu izjave tužitelja, da je bilo takvih mailova samo što su pitanja bila tendenciozna i sugestivna i „u praksi izazivaju efekat kao kad se neko uhvati, sve što se kaže može biti protiv vas upotrijebljeno u sudu“ pa je, po saznanju da PR službom odlučio da na takva pitanja ne daju odgovore. Evropski sud u predmetu Dalban protiv Rumunije (presuda od 28.9.1999. godine) je naveo da bi bilo neprihvatljivo da se novinaru zabrani izražavanje kritičkog vrijednosnog suda, osim onda kada je u stanju dokazati istinu.
„Kao dugogodišnji direktor Zavoda za zdravstvenu zaštitu, javne zdravstvene ustanove koja se financira iz javnih izvora – doprinosa za zdravstveno osiguranje, tužitelj je javna ličnost. Cijenjeni koje je poslove u vremenskom razdoblju obavljao, da su se sporni članci odnosili na pitanja vezana za njegovo obavljanje funkcije direktora ZZO, objavljeni se članci odnose na iznošenje vrijednosnog suda o njegovom radu na osnovu prikupljenih informacija, a ne o njegovom privatnom životu i kada se spominje njegova imovina, što se može smatrati izvještavanjem o tužiteljevim javnom djelovanju, pa je dužan trpiti veću dozu kritike”, navodi Županijski sud.
Nije bilo iznošenja neprovjerenih informacija
Dalje ističu da se nismo bavili neistinima, nego vodili željom da sve IT tvrtke dođu u istu poziciju.
“Stoga se u situaciji kada se prilog bavi pitanjem od javnog interesa, odgovornost za klevetu, ograničava na namjeru neistinitog izražavanja ili nepažnje zbog koje su iznesene ili prenesene neistinite činjenice, a što u konkretnom nije dokazano da je to bila namjera objavljivanja spornih članaka, nego su upravo u skladu sa novinarskom etikom proveli vlastito istraživanje i prikupili veći broj materijalnih dokaza u nastojanju da javnosti pruže informacije do kojih su došli. Iz provedenih dokaza u postupku, ne proizlazi da je opis događaja iz članaka potpuno neistinit i da je cilj bio isključivo poticanje klevetničkih izjava protiv tužitelja kao javne osobe i novinari se pod određenim okolnostima mogu osloniti na glasine kada izvještavaju o pitanjima iz javnog interesa. Pravo na slobodu izražavanja nije neograničeno, ali postoji visok stupanj zaštite slobode izražavanja kojim se štiti kritika koju mediji upućuju u demokratskom društvu, te ovaj sud nalazi sa u konkretnom slučaju nije došlo do iznošenja neprovjerenih informacija, odnosno nije bilo napada na čast, ugled i dostojanstvo tužitelja, nego se radilo o iznošenju vrijednosnog mišljenja na osnovu prikupljenih informacija“, kaže se dalje u presudi Županijskog suda.
A što je to Županijski sud u cijelosti potvrdio. U prvostupanjskoj presudi se navodi da je istraživačko novinarstvo društveni kontrolor vlasti.
„Radi se o istraživačkom novinarstvu koje je važno za svako demokratsko društvo jer ima ulogu ‘društvenog kontrolora vlasti‘ s ciljem otkrivanja i temeljitije obrade informacija koje su najčešće, na neki način, skrivene od javnosti od strane ljudi koji se nalaze na poziciji moći zbog čega se i dogodila afera koju obrađuju, najčešće, vezana za kriminal i korupciju. U konkretnom slučaju tema je kriminal i korupcija u javnim nabavkama, kako se trećetužena izjasnila, zaista postoji veliko zanimanje javnosti obzirom da je javna tajna da svaki objavljeni tender u BiH ima ‘svog izvođača radova’, odnosno firmu kojoj je taj ugovor namijenjen i prije objave javne nabavke, što vrijedi za sve vrste poslova uključujući i unosne ugovore u IT sektoru teške milijune maraka. Konkretno, iznesene su informacije o zloupotrebama tužitelja, kao direktora ZZO u trošenju javnih sredstava kroz nabavku novog softvera po znatno većoj cijeni i njegove povezanosti sa firmom kojoj bi se u konačnici ugovor trebao dodijeliti, što je tema od općeg interesa koja u širem kontekstu otvara i pitanje slabosti našeg sustava javnih nabavki, netransparentnosti u nabavci i trošenju javnog novca, kao i odgovornosti ugovornih tijela, a što je u konačnici i dovelo do poništenja spornog tendera i što jeste legitiman cilj”, navodi se u prvostupanjskoj presudi.
