Čitam lokalne vijesti na internetu.
Ministrica financija ŽZH kaže da su isplaćene sve obaveze po sudskim sporovima koje su stigle na naplatu. Lijepa vijest, još ljepša gesta, ali draga ministrice stanovnici naše županije čekaju vijest da ste podnijeli prijave protiv osoba koje su do toga dovele! Čekamo, čekamo…, a meni se čini da će biti kao u stihu pjesme ZOSTER – Ko je jamio jamio.
„Magija, ćiribu ćiriba nestala je lova preko papira bez ispaljenog metka od nepoznatog strijelca ujeo je vuk kenjca. A ja visim obješen mlad za dvanaest dolara, a ja visim obješen mlad
zbog lažnog morala.“ Ljudi završavaju u zatvoru zbog metra drva, maltretirate privrednike raznoraznim davanjima, oporezujete nam i zrak što dišemo, pravite nas budalama svakim novim danom. Ministar kupi vozilo za 99.999 KM i 4 gume za 20.000 KM, ni ALAN FORD nije ravan ovoj sprdačini što se zove BiH. Rasprodajete zemlju i dajete je u različite koncesije za toliko smiješne iznose kao da narod ovih prostora nije nikada ni jednu kap krvi za istu prolio! Sram bi trebao biti svakoga tko je u bilo kojem segmentu vlasti koja vodi istrebljenju vlastitog naroda poradi svojih sitnih interesa!
U selu nadomak Posušja (mjesto gdje sam proveo dobar dio svog djetinjstva) dok sam bio dijete živjela je stara žena koju su zvali Anđuka. Ne znam razlog tome, ali još i danas mi je u živom sjećanju. Kada bi došla kod djeda u gostionu ja bi krišom od drugih za nju ulio rakiju više. Kada bi me srela u gradu vukla bi me za rukav do najbliže trgovine da mi kupi čokoladu. Našu Anđuku institucije su pošto poto htjele proglasiti ludom. Možda je i bila, ali meni je ostala u sijećanju kao Anđuka koja se nije klanjala visočanstvima i svima je govorila što ih spada bez vaganja riječi. Jednu anegdotu su pričali po selu kada su Anđuku odveli na psihijatriju. Doktor je pokazao Anđuki probušene kante i rekao da može ići kući kada ih napuni vodom. „Doture, dovedi mater da ih nalije do pola, ja ću drugu polu“,: odgovorila mu je Anđuka. Vratila se isti dan iz Mostara.
Draga naša ministrice ako ne zakrpite rupe koje prave nesposobni pojedinci džaba punite kante, a sestro draga i vode nam je svakim danom sve manje.
Na listama dužnika po različitim davanjima možete pronaći ministarstvo gospodarstva ŽZH, osnovnu školu Posušje… Ne znam jesu li ti dugovi sanirani, ali sam njihov nastanak govori o sposobnosti naših ministara. Nije u redu da taj njihov kapacitet propada na lokalnoj razini, možete li ih pogurati na neki državni nivo? Šteta što u politici nema preprodaje igrača kao u nogometu, mogli bi sa njima napraviti transfer na neki drugi kontinent. Mijenjamo dva ministra za jednog Nepalca, malo nadoplatimo. Oni dobiju kvalitetan kadar koji je nesebično pomogao razvoju Hercegovine, te će Nepal napokon postati razvijena država u rangu Japana. Kad malo bolje razmislim, ne treba nam ni Nepalac, samo neka ovi odu.
Ministrice možda vi i vjerujete da će doći neki princ na konju ili vila sa štapićem koja će riješiti sve naše probleme, ali… Gledajući iz moje perspektive samo konji prolaze, a miševi nam kočije voze.
U bivšoj državi su nekoga svoga koji baš nizašto nije gurali za stražara, portira…, a danas za ravnatelja, direktora, načelnika, ministra, nemjerljiv napredak. Neke se stvari ne mogu kupiti novcem za sve ostalo tu su „rođe“ i stranački poslušnici…
Iskreno se nadam da mi ne zamjerate ovaj moj mali izlazak iz zone komfora „Splitske ulice“. Obećajem već u idućem nastavku ponovno Posušje i građevinska inspekcija.
Čitam regionalne vijesti na internetu.
Hrvatska dobila novog ministra gospodarstva. Naš susjed iz Posušja. Lijepa vijest. Bravo Ante! Iskreno i od srca ti čestitam, želim ti puno uspjeha i sreće! Samo molim te nemoj se ugledati u našeg „nogometaša“ i osvjetlaj obraz Hercegovcima u Hrvatskoj da nas više ne drže za lopove i kriminalce, sakupljače milodara i milostinje. Imaš priliku kao malo tko iz Hercegovine da nam vratiš ponos što su „nogometaš“ i slični njemu prosuli. Ante nemoj da se na kraju tvog mandata moramo sramiti što si iz Posušja.
Završila Eurovizija. Još jedno novo lice, predstavnik Hrvatske koji je sve oduševio svojim pozitivnim gestama. Šteta što živimo u okruženju gdje je malo takvih i gdje ljudi prekasno ili nikada dođu do spoznaje da je radost u davanju, a ne u imanju. Bravo momak, svaka čast!
Što se tiče nerviranja i stresa sad smo mirni do prvenstva u nogometu.
Rođeni na ovim prostorima zbilja se trude, pravi su borci i zlatni su ljudi. Jedino što me kod nas zabrinjava je činjenica da nam je pamćenje kao u zlatne ribice pa nas isti „levati“ lažu od izbora do izbora.
Prošlo je više od pola godine od dana kada mi je izgorio stroj od kojeg živi moja obitelj i 2 djelatnika. Niti jedan općinski dužnosnik, načelnik općine, ministar gospodarstva ili bilo koja karikatura iz reda vlasti nije povirila sa svojim nosom u Splitsku ulicu. Nisu ni nazvali da pitaju što se dešava. Nisu me ni demantirali pa napisali nije mu ništa. Poludio i samo kao Anđuka galami bezveze.
Bitno je da je otvoreno još jedno Posuško lito, da su naručili plakate i letke kod mene u tiskari. Naši „lovci“ najbolje znaju kako to izgleda, kada pravite roštilj i jedete meso bacite kosti da psi glođu okolo, a vi na miru ručate.
Načelniče misliš li da ću prestati pisati o stvarima koje se događaju po Posušju i malo se smekšati? Možda i bi da ste prihvatili moju inicijativu i uvrstili u Posuško lito „Maraton 4 kružna toka“ te prijavili tužiteljstvu ljude koji su do toga doveli. Ali ne! I dalje ću prozivati jednu po jednu instituciju Posušja, županije, napisati otvoreno kroz što sam sve prošao i što sve prolaze ljudi koji ne ljube vaše dupe. Ne pišem ovo zbog toga da mi netko sanira štetu, to je već prošlo svršeno vrijeme. U životu sam svaki stroj krvavo zaradio, a radim i dalje usprkos nedaćama. Pišemo ovo ponajviše zbog mladih ljudi koji žive na ovim prostorima. Bježite odavde, što prije to bolje. Ovi su gori od najezde skakavaca!
Opraštam se od Vas uz prigodnu pjesmu od Dubioze.
Pratite nas i dalje na OTPOR.Media
S poštovanjem Dino Tolić
