HDZ 1990 se ne može tretirati kao oporba, jer ima ministra u Vladi FBiH, a na državnoj razini uglavnom je dio zajedničkog izaslaničkog orkestra s Čovićevim HDZ-om BiH.
Američki veleposlanik Michael Murphy nedavnim je posjetom Mostaru i razgovorima s čelnicima ključnih hrvatskih oporbenih stranaka barem na trenutak zagolicao pospano hrvatsko javno mnijenje i potpalio maštu o ‘američkom projektu’ okupljanja pogubljene hrvatske oporbe na agendi suprotstavljanja agendi nadmoćnog HDZ-a BiH.
Podsjećamo, prije nekoliko dana Murphy se sastao s liderima HDZ-a 1990, HNP-a, HRS-a, HDS-a i Čapljinske neovisne stranke, Ilijom Cvitanović, Ivanom Vukadinom, Slavenom Ragužem, Ivom Tadićem te Perom Previšićem.
Politička i analitička zajednica se napalila, jer uvriježeno je mišljenje da tamo gdje se upetljaju Amerikanci nešto se krupno zakotrlja.
Nepostojanje oporbe
Ubrzo je stiglo prizemljenje. Nikakvog spektakularnog zaokreta nije čak niti obećano, obje strane, i veleposlanik Murphy i lideri hrvatskih oporbenih stranaka su dosta rezervirano komentirali sadržaj i epilog sastanka u Mostaru.
-Veleposlanik Murphy se sastao s liderima stranaka HDZ-a 1990, HNP-a, HRS-a, HDS-a i Čapljinske neovisne stranke kako bi razmijenili mišljenja o trenutnoj političkoj situaciji u Bosni i Hercegovini, razgovarali o važnosti jačanja demokracije u BiH i stvaranju uvjeta za snažan gospodarski rast, kao i hitnoj potrebi za provedbom reformi potrebnih za napredak BiH prema euroatlantskoj integraciji, priopćili su umotano na platformi X iz Veleposlanstva SAD u BiH.
Inače, sastanak se održao u vrijeme kada su odnosi HDZ-a BiH i Veleposlanstva SAD u BiH na najnižom granama, a zbog projekta ‘Južna interkonekcija’.
Poznato je da su pozicije i stajališta hrvatske oporbe u BiH dijametralno suprotna od krutog postavljanja Dragana Čovića i njegovoga HDZ-a BiH. S te strane su Cvitanović, Raguž, Vukadin, Tadić i Previšić za Amerikance idealan sugovornik. Ali, oni svi zajedno ne mogu Čovića obuzdati i dozvati pameti.
Ta famozna Južna interkonekcija je možda i jedino bitno političko pitanje na kojem se žestoko sukobljavaju HDZ BiH i hrvatske oporbene stranke.
Mnoštvo je drugih tema koje ogolijevaju surovu stvarnost nepostojanja istinske oporbe u hrvatskom političkom biću.
Zagreb i Čović
-Kvalitetna i prava oporba politici koju predstavlja HDZ BiH se mora prakticirati u zakonodavnim tijelima i izvršnoj vlasti. Dok god se tu podržava sve ono što traži HDZ BiH, uvijek će mi draži biti original od loših kopija lošeg originala. Nemamo istinske hrvatske oporbe, jer je HDZ 1990 u Vladi FBiH, imaju ministra, a tu je Vladu podržao i Hrvatski narodni pomak, u više navrata upozorio je na neobjašnjivu i čudnu politiku navedenih stranaka Slaven Raguž čelnik HRS-a.
Dodao je kako Dragan Čović ‘najmanje predstavlja politiku naroda, a najvećim dijelom predstavlja politiku establišmenta koji je iznjedrio njega kao političkog vođu, a svi znamo da je to politički establišment koji smo naslijedili od bivšeg, komunističkog sistema’.
Bivši hrvatski oporbenjak, umirovljeni general HVO-a Živko Budimir upire prstom i u službeni Zagreb, ali i u hrvatske ‘trbuhozborce’ u BiH.
-Ja mislim da oni nemaju pravu opoziciju u hrvatskom narodu u BiH i da će to trajati sve dok podrška HDZ-a Republike Hrvatske bude kao što je bila i do sada. Dragan Čović je veoma vješt političar, inteligentan i obrazovan, iskoristio je te svoje sposobnosti da u potpunosti uništi opoziciju u BiH, pretvori njene predstavnike u svoje trbuhozborce ili glasnogovornike, poručio je Budimir.
Ubijeni u pojam
Hrvati u BiH su ‘ubijeni u pojam’, pribijeni su uza zid, razrovana im je politička glava, nemaju volje za radikalne pothvate i zato i nemaju žustre i jedinstvene oporbe.
Sve se svelo na famozni Izborni zakon i ‘udruženi’ sukob sa sarajevskim političkim establišmentom. Hrvatska oporba u BiH je reducirana na čisto nacionalne sredine, nekoliko županijskih i općinskih prostora. To su u biti županijske ili općinske stranačke infrastrukture čije su centrale u malim općinama i gradovima.
Paradoksalno je da se najmanje čuje zajednički glas pobune oporbenih čelnika protiv HDZ-a BiH baš na Izbornom zakonu, separatizmu Milorada Dodika, hegemonizmu sarajevske čaršije pa i o ukupnim odnosima između Hrvata i Bošnjaka.
Dojam je kao da se hrvatska oporba zadovoljava političkom utakmicom i pozicioniranjem na regionalnoj razini dok su neke stranke u ime tobožnjih viših nacionalnih interesa sprema služiti i trgovati s Čovićevim HDZ-om BiH.
Na toj višoj, federalnoj, razini jedino se Slaven Raguž i HRS ponašaju kao istinska, dosljedna, hrvatska oporba, bez obzira slagali se s njegovim stajalištima ili ne.
U takvom kuršlusu teško se mogu snaći i pomoći i Amerikanci pa stoga i nemaju nekog svog posebnog favorita i pokretača mogućih promjena u hrvatskom korpusu.
