Na portalu Otpor.media sam ja, dolje potpisani Vlado Marušić glavom i bradom jučer dana 30.srpnja 2024.godine objavio tekst pod naslovom: “Goli hrvatski reper Grše u Širokom Brijegu kao glasnik „woke“ kulture opija našu djecu“, nakon čega su neki komentatori na facebook stranici toga portala ostavili nekoliko komentare na moj tekst ,među kojim je najintrigantniji ostavio komentator imena i prezimena Toni Tomić kojemu je to vjerojatno ime i prezime dok ima uredno objavljenu fotografiju na svom facebook profilu što treba cijeniti jer se vjerojatno ne skriva iza lažnog profila kao mnogi drugi kada žele nekoga oblatiti i ocrniti a da se ne zna tko su premda se i to uz malo truda može otkriti sukladno onoj otrcanoj: “Imam svoje ljude.“
Ovdje sam dužan napomenuti kako ja prozvani Vlado Marušić nemam otvorenu facebook stranicu niti ću je ikada imati a o razlozima zašto neću i ne želim nisam dužan nikome polagati računa.
Kako sam došao do tih komentara i komentara Tonija Tomića kada nemam svoju facebook stranicu opet ću se pozvati na onu otrcanu: “Imam svoje ljude“ koji su mi uredno screenali taj komentar.
Komentator Toni Tomić se dotaknuo mog teksta ali i mene kao autora istog s jedne više intelektualne razine što mi daje određeni impuls i imponira mi te ću njegov komentar prihvatiti kao kompliment mom tekstu a ne meni, premda je u on u svom komentaru iznio niz opservacija na mene ali i na neke dijelove mog teksta koji mi ne bi trebali imponirati niti me impresionirati, a koji pak dezavuiraju moj tekst na način kojim sam s njim zapravo „pucao u prazno“ ,odnosno ostavio barem za njega niz nejasnih i nedorečenih odgovora na koje on pokušava odgovoriti svojim opservacijama što je njegovo demokratsko pravo i kao čovjeka i kao čitatelja koji je taj moj „bućkuriš“ od teksta ipak pročitao do kraja na čemu mu se zahvaljujem jer je trebalo po njemu popiti „brufen da se iz razbacane salate teksta u članku izdrži do kraja i izvuče bilo kakav koherentni zaključak, bez da te zaboli glava“ što mu izgleda ipak nije uspjelo.
Premda nikada nikome ne dajem odgovore na njihove komentare jer sam onemogućen činjenicom kako nemam facbook stranicu, a nikada se ne želim skrivati iza tuđih ili vlastitih skrivenih i anonimnih komentara ovdje ću učiniti iznimku jer komentar Tonija Tomića na moj tekst po mom skromnom mišljenju zaslužuje moj osvrt te ću ponajprije njegov komentar u cijelosti prenijeti bez ikakvih preinaka kako bih mu mogao odgovoriti koliko mi to moje intelektaulne, moralne i ljudske mogućnosti to dopuštaju.
KOMENTAR TONIJA TOMIĆA!
‘Ne treba biti previše pametan” kaze autor u samom uvodu, pa istina, zivi dokaz je i ovaj clanak, kao i osoba koja ga je sankcionirala, doista svatko moze glumiti novinara i moralnu vertikalu na bespucima Interneta.
Nazalost, nije vrijedilo popiti ovaj brufen da se iz razbacane salate teksta u članku izdrži do kraja i izvuče bilo kakv koherentni zaključak,bez da te zaboli glava. Nije uspjelo.
Autoru bi pomoglo da se bar minimalno obrazuje u terminologiji s kojom se olako razbacuje. Razumijem da osjetno starijoj populaciji svi ti termini zvuce zastrasujuce i jednako, pa se tako sve sto ne razumiju derogira terminom woke, ”modernim dobom”, sotonizmom, i ostalim posastima glava starijih generacija, medjutim termin woke oznacava stanje svijesti o rasizmu i i drustvenim nejednakostima, te se time prosirio dalje na sve vrste socijalnih nepravdi.
Grse, kao doslovna anti-teza woke pokretu, sto je lako iscitati iz tematike, teksta i ponasanja doticnog, apsolutno veze sa svim time nema i cini cistu suprotnost.
Frapantno mi je da netko tu uspije povezati paralelu. Ali, valjda je trebao neki ”buzz word” koji ljudima danas signalizira da je nesto nuzno lose i za osudu.
Ono sto pak jeste izvedivo i simptomaticno iz teksta su elementi tzv. cancel kulture, gdje se svi vrli ZaBranitelji lako uklope.
Problem takvih proistjece iz cinjenice da smatraju da bastine iskljucivo pravo na kulturu i tradiciju odredjenog podrucja, njenu proslost, sadasnjost i buducnost, lisenu bilo kakve drustvene kritike, satire i ironije. Ako nije sankcionirano od ZaBranitelja ili autoriteta s Briga – nije pozeljno. Oko toga nema pregovora, mozes jedino biti proglasen komunistom, sotonistom, liberalom, ili cak i gore – Srbinom.
Autoru teksta bi bilo dobro da se odluci je li vrsi usporedbu okusa, ili ukusa, s obzirom da koristi pogresno analogiju za oba termina, sto je stvarno virtuozan podvig.
Ja bih, valjda koristeci logiku i analogiju autora teksta koji je, po vlastitom priznanju, u mladosti pohodio raznorazne rock koncerte, dogadjaje i festivale, ustvrdjujuci time svoj dominantni dobar ukus (ili je okus? ne mogu se odluciti) konstatirao da je rijec o buntovnim clanovima drustva, prikrivenim i otvorenim sotonistima i izopcenicima iz Katolicke Crkve, povezanih s raznim opojnim sredstvima i alkoholiziranjem.
Siguran sam, medjutim, da moralni autoritet iza ovog clanka ne zeli ni na koji nacin inferirati da je to ono sto se desavalo. Pricamo samo o tekstu, naravno, bastinimo ispravne vrednote. I okuse.
Kakve veze imaju sve ostale stvari navedene u tekstu, nicim izazvane paralele s drugim, potpuno nepovezanim autorima, narodnom glazbom, desingericama, Parizom, ostaje trajna misterija za koju ce izgleda biti potreban nastavak ovog hvalevrijednog autorskog (nadam se toplo) serijala da se rasvijetli.
Od kompletnog teksta stoji i ispravno je jedino da (mala) djeca nemaju sto traziti u ta doba vani, pa cak i uz odobrenje roditelja. Koncert toga tipa i u ta doba nije mjesto za djecu, mjesta za djecu su bila osigurana diljem Sajmista. To je pak nesto sto je na njima da se zapitaju, a autoru teksta da preispita vlastite namjere i validnost ovakvog jednog clanka za jedan hvalevrijedan projekt i dogadjaj u Sirokom Brijegu, jedan od rijetkih koji se uspijeva oduprijeti dekadenciji zaBraniteljskog drustva cancel kulture u sredini iz koje potjece, izdici se iznad malogradjanstva, laznog morala i licemjerja koji ga proziva, te uciniti to jednim sigurnim mjestom gdje su svi dobrodosli zabaviti se i uzivati, neovisno o svom ukusu, okusu, naciji ili vjeroispovijesti, pa cak i, neces vjerovati – pogledom na svijet.
S obzirom kako se u podužem komentaru Tonija Tomića nalaze riječi sa slovima koje nemaju kvačice, kao što su č, ć, ž, dž ,jer je vjerojatno pisao tekst s mobilnog aparata koji sam ne piše ta slova, a vjerojatno ga je pisao u hipu i trenutku i trenutnim dolaskom inspiracije, ostavi ću tekst u izvornom obliku a čitatelji će shvatiti što je njihov autor htio reći. Kad sam ja kao autor ovakve “salate od mog teksta“ uspio shvatiti što je pisac Toni Tomić želio svojim komentarom reći onda će shvatiti i svi oni koji takvu salatu ne jedu i ne vare u svom organizmu.
Ipak krenimo redom:
Tzv “woke kultura“
Toni Tomić u svom komentaru ponajprije navodi izraz „woke“ kulture koju on tretira izvorno „kao stanje svijesti o rasizmu i društvenim nejednakostima, te se time proširio dalje na sve vrste socijalnih nepravdi, dok je Grše kao doslovna anti-teza woke pokretu što je lako iščitati iz tematike teksta i ponašanja dotičnog, apsolutno veze sa svim time nema i čini suštu suprotnost.“
Po njemu ja tu tzv “woke kulturu“ tretiram kao nešto negativno, nešto jako opasno po našu omladinu, koju ta tzv “woke kultura“ truje dok je ona po njemu zapravo stanje svijesti koje se bori protiv društvenih nejednakosti i socijalnih nepravdi iz čega proizlazi kako je ta tzv “woke“ kultura nešto zapravo poželjno u našem hrvatskom, katoličkom puku.
Ovdje ću napomenuti kako je fra Mario Knezović nedavno u svom osvrtu na otvaranje Olimpijskih igara kao prvo naveo upravo tu „woke“ kulturu koja izvorno prijeti svim vrednotama koje su živjele do sada u svijetu a u uskoj su svezi s Božjim odnosno prirodnim zakonima a sada se blate i bacaju u njega.
Ta tzv “woke kultura“ na svakom koraku umjesto da širi toleranciju, snošljivost, demokratičnost, jednakopravnost, zapravo sve čini suprotno od toga tako da je u toj mješavini svega i svačega, ničega i ništa primarni cilj promovirati sve ono što je suprotno Božjem naumu i Njegovim zakonima na ovoj zemlji.
Što u stvari predstavlja i zagovara ta tzv “woke kultura“
Umjesto života bira se abortus
Umjesto braka bira se partnerstvo
Umjesto dostojne i naravne smrti bira se eutanazija,
Umjesto muškog i ženskog roda bira se neki nepostojeći X rod
Umjesto zabrane legaliziranja raznih vrsta opijata oni se legaliziraju
Umjesto poštivanja katolika i kršćana koji drže do svoje vjere i ustrajno mole krunicu po trgovima diljem RH i BiH u svim vremenskim uvjetima svake prve subote u mjesecu, s njima se izruguje, kao ina na festivalu tolerancije u Parizu na otvaranju Olimpijskih igara, oni se proganjaju, njima se prijeti, bubnja iz sve snage, njih se vrijeđa, izvode sotonski performansi, oni su opasni, njih treba na Gole otoke i po kratkom postupku, itd. itd. itd.
Umjesto normalnih glazbenih izvođača na hrvatskoj i širokobriješkoj glazbenoj sceni i manifestacijama biraju se opskurni, nadrogirani, otkačeni likovi koji pozivaju na bogohuljenje i opsceno prikazivanje najgnusnijih poroka, pa čak i njihovo nijemo prihvaćanje od strane katolika i pristojnih ljudi, nekih roditelja od takve djece, koji su prisiljeni trpjeti gledanje u bolu najsvetijih simbola svoje vjere i oskrnavljenje samih temelja Prirodnog odnosno Božjeg zakona, od strane tipa Grše, Desingerice pod čijim nogama završava naša mladost od kojih 7 do 10 i koju godinu više koji vrište u sitne sate kako sam to u svom tekstu već naveo da se ne ponavljam.
To je moje poimanje tzv “woke“ kulture za razliku od komentatora Tonija Tomića koji istu doživljava u svom izvornom obliku ako mu je vjerovati premda su ta tzv “woke kultura“ i relativizam vrednota kako to opravdano navodi fra Mario Knezović odavno izmakli kontroli i prijeti uništenjem svega do čega je kršćanima i svim ljudima koji drže do svojih vrednota stalo.
Grše kao anti-teza tzv “woke” kulture
A što se tiče dotičnog Grše kojeg autor komentara Tomić brani navodeći kako je on upravo „anti-teza woke pokretu što je lako iščitati iz tematike teksta i ponašanja dotičnog, koji apsolutno veze s tim nema i čini čistu suprotnost “iz čega proizlazi kako je on (Grše) upravo na mojoj strani, odnosno na strani svih onih koji tzv “woke“ tretiraju kao nešto jako opasno u ovom trenutku, podsjeti ću ga kako su kamere nekih portala zabilježile o čemu i što pjeva taj Grše pod čijim nogama sline djeca od kojih 7 do 10 godina i koju više.
Dovoljno je samo spomenuti mu muško spolovilo koje on glorificira u svom repanju i sve će vam biti jasno.
Ukoliko se on s takvim repanjem ne uklapa u tu tzv “woke kulturu-nekulturu“ ne znam gdje bi se trebao uklapati.
Izraz „buzz ward“ koji Tomić koristi u svom komentaru je tek tu da oslika kako sam ja kao autor trebao neku poštapalicu kako bih vjerodostojno oslikao tu tzv “woke kulturu-nekulturu“.
ZaBRanitelji kao predvodnici cencel kulture
Sada dolazimo do termina „cencel kulture(kulture isključivosti) gdje se svi vrli ZaBRanitelji lako uklope“ iz čega proizlazi kako se Tomić jako dobro informirao o meni i o skupini Zaboravljenih Branitelja čiji sam član bio do 2018.godine a koja skupina Branitelja je jedina skupina istinskih Branitelja poslije Domovinskog rata koja je ustala protiv svekolike nepravde koja im se sustavno činila od završetka Domovinskog rata tamo 1995.godine i gdje smo se krvili s pripadnicima uniformirane i specijalne policije po graničnim prijelazima diljem FBIH.
U svom osvrtu on komentira kako smo mi skupina „ZaBRanitelja koja ne trpi kritiku, koji jedino baštinimo isključivo pravo na kulturu i tradiciju određenog područja, njenu prošlost, sadašnjost i budućnost, lišenu bilo kakve društvene kritike, satire i ironije i svi oni koji misle i govore drugačije biti će proglašeni „komunistom, sotonistom, liberalom ili čak gore Srbinom“ ako sve to nije sankcionirano od ZaBranitelja ili autoriteta s Briga nije poželjno.“
Ovdje mu zaista trebam odgovoriti kako mu je ovaj dio komentara čisti “pucanj u prazno“ jer su upravo ti kako ih on naziva “ZaBranitelji“ ona istinska demokratska snaga koji širi toleranciju, trpeljivost, jednakopravnost, koja trpi kritiku, a koji baštinimo pravo na kulturu i tradiciju svih ljudi bez obzira na vjeru, tradiciju, kulturu, političko ili drugo opredjeljenje, uvažavajući kritiku, satiru, ironiju, a svi oni koji misle i govore drugačije neće biti proglašeni komunistom ukoliko to odista i nisu, sotonistima ukoliko to odista i nisu, liberalima(to je s jedne strane i poželjno ali samo s jedne strane), ili čak Srbima ukoliko to odista i nisu.
Ta za Boga za koji smo mi k…c ratovali ako nismo za to da ljudi imaju pravo reći što misle ukoliko to što oni govore nije suprotno Božjim odnosno prirodnim zakonima zbog kojih smo konačno i pošli u rat dajući mu svoje najbolje godine života, svoju krv, znoj i suze.
A da bismo ja ili ZaBRanitelji nekoga proglasili takvim on je to odista i morao zaslužiti, a takve konstatacije i oznake dobivaju oni koji su se izruguju s Bogom i Njegovim zakonom, kršćanskim vrednotama, kao i vrednotama iz Domovinskog rata što smo do sada tisuće puta pokazali i dokazali, a to ćemo činiti i dalje dok nas god noge i grlo nosi.
Takve ćemo stigmatizirati i difamirati gdje god stignemo i od toge ne bježimo i ne stidimo se toga a to što se u moj koncept u ovom trenutku našao i goli hrvatski reper Grše i ne samo on je tek stvar trenutka u kojemu se on zatekao.
Ukus-okus
Sada dolazimo do dijela u kojemu je komentatoru Tomiću potpuno nejasno kako sam ja mogao pobrkati 2 termina: ukus i okus pa ću mu ih pokušati objasniti.
Ukus je izvorno pitanje osobnosti karaktera neke osobe, a može se vezati i uz neko jelo kad netko kaže kako mu je jelo ukusno.
Okus je pak osjetilo koje bi svaki zdrav čovjek trebao imati a tiče se osjeta preko nosa ili jezika kada se osjeti da li je jelo slano, kiselo, slatko, ljuto, gorko, trulo, i ima li miris koji se sviđa ili ne sviđa onome koji ga kuša itd. itd.
U svom tekstu sam povukao paralelu između ta dva termina iz isključivog razloga jer opravdano držim kako su moja generacija i generacije nekoliko decenija iza moje imale izuzetno očuvano osjetilo okusa jer smo zdravo živjeli, zdravo disali, zdravo se hranili, zdravo se voljeli, gdje nam nisu bile dostupne a zapravo zabranjene supstance opijata, šmrkavaca, marihuana, koji bespovratno uništavaju ćelije mozga što je znanstveno dokazano.
Imajući u vidu kako današnje generacije koriste sve ono što nismo koristili mi i što im je lako dostupno nameće se opravdan zaključak kako je takvim generacijama mladih bespovratno u što manjoj ili većoj mjeri oštećeno osjetilo okusa, a samim time i ukusa jer su im bespovratno uništene i ćelije mozga zbog razvrata i bluda u kojem sudjeluju, to sam isključivo iz tog razloga povezao ukus i okus kroz simboliku te dvije riječi.
I upravo zbog toga takve generacije mladih jednako tretiraju sve vrste glazbe koju slušaju na koncertima kako sam to naveo, jer nikada nije bilo normalno niti će biti pohoditi koncerte cajki i rock glazbe i na obje vrste koncerata se opijati, drogirati i gubiti do besvijesti, iz čega proizlazi kako je dobar dio njih izgubio ukus, zapravo nisu ga ni imali jer su ga izgubili njihovi roditelji malo prije njih.
Puno mi je logičnije pohoditi koncerte ozbiljne i rock glazbe nego li pohoditi koncerte cajki i rockera.
Konačno komentator Tomić navodi kako je i njemu ispravo što sam naveo kako maloj i malodobnoj djeci nije mjesto na takvom koncertu u prvim redovima u sitne sate, ali on za razliku od mene ne krivi njihove roditelje koji su po meni prvi i isključivi krivci za to a potom i organizator takvog koncerta, pa i gradske vlasti Širokog Brijega.
Street food fest po Tomiću je hvale vrijedan kulturni projekt u Širokom Brijegu
Autor komentara također navodi kao je „Street food fest hvale vrijedan projekt i događaj u Širokom Brijegu, jedan od rijetkih koji se uspijeva oduprijeti dekadenciji ZaBRaniteljskog društva, cancel kulture u sredini iz koje potječe, izdići se iz malograđanstva, lažnog morala, i licemjerja koji ga proziva, te učiniti to jednim sigurnim mjestom gdje su svi dobrodošli zabaviti se i uživati neovisno o tom ukusu, okusu, naciji, ili vjeroispovijesti pa čak i nećeš vjerovati i pogledom na svijet.“
Iz ovog dijela komentara dade se puno toga iščitati o autoru istog. Zanimljivo je kako sam ja upravo svojim tekstom želio pohvaliti svaki projekt istog ili sličnog tipa koji se održava u Širokom Brijegu pa čak i u ŽZH ukoliko taj projekt njeguje vrednote koje baštini hrvatski puk kroz svoje stoljeća krvave povijesti.
A te vrednote se znaju i tiču se isključivo naše vjere, našeg Boga, naše kulture, našeg svekolikog vjerskog, nacionalnog i kulturnog identiteta, koji ne trpi vrijeđanje i ismijavanje tih vrednota koje su evidentno i upravo u parku Sajmište na tom „hvale vrijednom kulturnom projektu “Street food festu bile dobrano nagrižene i pogažene na vrućem asfaltu pored rijeke Lištice.
Zašto sam ja uopće pisao tekst o Grši?
Zar ti komentatore Tomiću misliš kako bih se ja uopće osvrnuo na taj kulturni projekt Street food fest da je kojim slučajem na njemu gostovao najveći živući hrvatski glazbenik, domoljub i branitelj , Marko Perković Thompson koji baš nikada na svojim koncertima ne spominje nikakvo spolovilo ili žensku stvar, koji nikada ne vrijeđa Boga i Njegove zakone, koji pjeva a ne priča o svim vrednotama hrvatskog naroda iznad kojih su Bog, vjera, Domovina, ljubav, koji ne tuče papučama po glavi posjetitelje njegovih koncerata niti ih polijeva alkoholom po glavi, dok njegove koncerte tamo negdje maksimalno do 24 sata pohode sve generacije ljudi i gdje je jako malo djece od kojih 7 do 10 godina bez pratnje njihovih roditelja u ta doba.
Zar ti misliš kako bih ja napisao i jedno slovo o Grši i Street food festu da nisu na tom koncertu upravo ti naši nalokani mladi koje ovakvi tzv “kulturni projekti“ kvare kako bi ubili nevinost u njima i učinili ih žrtvama najnižeg bludništva”, te slušali Gršine bljuvotine, rigali i pišali u rijeku Lišticu što su vidjeli mnogi a što sam izbjegao napisati kako taj Street food fest ne bih još više ocrnio u očima javnosti ali sada ponukan tvojim komentarom to moram?
Zar misliš da bih napisao i jedno slovo o tom tzv “kulturnom spektaklu“ u Širokom Brijegu da njegova glavna značajka nije bila plaćanje hrane i pića nekim karticama što je uvod u digitalno bezgotovinsko plaćanje, u što se uvlače naša djeca kao najranjivija kategorija što je završna faza porobljavanja pučanstva cijelog svijeta a što je sve zapisano u Evanđelju davno prije?
Konačno komentatore Tomiću citira ću ti jedan ulomak katoličkog nadbiskupa Maria Vigana uz poziv na bojkot Olimpijskih igara i njihovih sponzora a koji bi se mogao komotno primijeniti i na taj ovogodišnji tzv “Street food fest“ u Širokom Brijegu a on je: “Vladavina je to mistifikacije, laži, fikcije uzdignute u totem, u kojoj je čovjek unakažen upravo zato što je stvoren na sliku i priliku Božju.”
Vlado Marušić
