Fra Mario Knezović je nedavno s javnošću podijelio poruku koju prenosimo u cijelosti bez ikakvih preinaka:
Poruka fra Marija Knezovića:
Piće i odijevanje u crkvi
-Ne priliči u crkvu unositi bilo kakvo piće.
-PITI vodu ili što drugo tijekom misnog slavlja je neprimjereno. POPIJTE prije ulaska u crkvu. Iznimke su bolesnici.
-Da je to samo novi trend ili loša navika pokazuje činjenica da se pomalo pojavljuje.
-Neće se ‘crknuti’ od žeđi ako se ne pije tijekom mise, vjenčanja ili drugih obreda. Ako smo bez toga mogli stoljećima, možemo i sada.
-LJETO je i pripazite i na dolično odijevanje.
-Ako se počne s pićem, sutra će netko početi i jesti s opravdanjem ‘gladni smo!’ ČUVAJMO SVETOST BOŽJEG HRAMA!”
Zanimljivo je kako svako priopćenje, propovijed ili objava fra Maria Knezovića u javnosti izazove oštre polemike, koje ponekad idu toliko daleko da ga neki prozivaju “vegetom“ jer se u sve miješa, neki ga vraćaju u crkvene prostore nazivajući ga „popom“ jer popuje svemu , svačemu i svakome, smatraju kako on ne bi trebao djelovati van prostora crkve, dok neki „pametniji“ pametuju, filozofiraju i pokušavaju s jedne „više intelektualne razine“ njega diskreditirati nudeći u svojim komentarima svoje viđenje i razloge neslaganja s njime koji odudaraju od izvornog Duha Božjega, odnosno Riječi Božje stavljajući njegova priopćenja u koš degutantnih i teško probavljivih za njihov krhki organizam.
Isto tako postoje mnogi koji se sa svakom objavom pa i ovom najnovijom objavom fra Maria Knezovića slažu u potpunosti a među njima se nalazi i moja malenkost a evo zašto:
Fra Mario Knezović je Janje Božje ili Agnus dei, Božji pastir naroda svoga, kojemu je prvi i osnovni cilj njegovog poslanja propovijedati ili naviještati Evanđelje ili Riječ Božju koja je drugo ime za Istinu iznad koje nema druge istine.
Prije svega na svako pitanje od postanka ovog svijeta postoji odgovor u Evanđelju ili Riječi Božjoj pa taman se to pitanje ticalo motorke pile, vozila koje vozimo ili bilo kojeg drugog prijevoznog sredstva u kojemu se vozimo, kamena, hrasta, braka, ljubavi, vode, mjeseca ,bolesti, zdravlja, odijevanja, korupcije u društvu, zapošljavanja, pitanja Branitelja, useljavanja, iseljavanja, leta u svemir, života i smrti. Bilo čega drugoga što je dotaknula ruka Božja a dotaknula je sve ovo navedeno i ono što nije.
O svim tim pitanjima naša Sveta Katolička i Apostolska crkva, svi njeni svećenici pa i fra Mario Knezović su dužni i obvezni govoriti i progovoriti i to neka svima odmah na početku ovog teksta bude jasno i neka svi odmah shvate i prihvate sviđalo se to nekome ili ne. A poglavito to neka prihvate oni indoktrinirani mentalni zaostaci bivšeg yugokomunističkog, zločinačkog sustava koji se još uvijek pita i još uvijek vlada prostorima na kojima obitavaju Hrvati kojima je u glavu utuvljeno kako je crkva odvojena od države a ona nikada nije bila niti će biti odvojena što je i de iure i de facto jasno svima pa i pticama na grani od postanka svijeta.
Vezano za unošenje bočica vode u prostore naših crkvi za vrijeme Svetih misa u vrijeme ljetnih vrućina potrebito se vratiti u vremena od kojih 20 do 30 godina prije i odmah će svima biti jasno kako se u to vrijeme nisu unosile bočice vode a ni sokovi u crkve iako su i tada vladale nesnosne vrućine, pa čak i gore u Hercegovini, pa se stoga postavlja opravdano pitanje, što se u međuvremenu dogodilo pa se sada te bočice unose a prije nisu?
Da li je naš hrvatski, katolički, hercegovački ili hercegovski narod kako ga u svojoj pjesmi spominje Marko Perković Thompson postao mlakušast, bezvoljan, nemiran, anemičan, apatičan, boležljiv ili pak manje vjeran pa ne može izdržati niti maksimalnih 60 minuta vremena Svete mise i slušanja Božje Riječi bez pijenja vode ili sokova.
Da nije kojim slučajem hrana koju Hrvati, Katolici, Hercegovci jedu postala slanija ili paprenija u ovih zadnjih 20 do 30 godina pa oni moraju piti vode čak i za vrijeme Svetih misa?
Da nije kojim slučajem pijenje vode postala stvar pomodarstva i neki novi trend koji dolazi sa zapada kao i slušanje idiotskih glazbenika tipa Desingerice koji lupa papučama posjetitelje i polijeva ih alkoholom po njihovim usijanim glavama ispražnjenim od svih obzira i osjećaja?
Da se kojim slučajem naša djeca i naši mladi nisu ugledali na svoje roditelje kojima voda kronično nedostaje čak i za vrijeme Svetih misa jer moraju na neki način ugasiti žeđ od alkohola kojeg su lijevali u potocima noć prije po diskotekama i okupljalištima mladih, ili pak u privatnim aranžmanima i zabavama a Sveta misa im je došla upravo nakon takvih žurki koje nisu zbog svog cjelokupnog imagea i prestiža u društvu mogli preskočiti jer moraju i vole biti viđeni a poglavito na Svetim misama u prvim redovima poput licemjera i farizeja.
Stoga stojim strogo i rezolutno NE pijenju vode za vrijeme Svetih misa, a ukoliko netko osjeti jaku neutaživu žeđ za vodom zbog bolesti ili nekih drugih razloga časno je i pošteno napustiti crkvu, crkveni prostor i Svetu misu sam ili u pratnji neke osobe i pronaći vodu, čega je uvijek bilo i uvijek će biti a ne skrnaviti crkveni prostor i Svetu misu gutljajima vode što je neprilično a konačno i svetogrđe ukoliko to postane praksa a izgleda da postaje.
Vezano za prikladno odijevanja u vrijeme Svetih misa svi smo svjedoci kako je zapadnjački stil odijevanja duboko obuzeo i naše krajeve gdje se naši mladi a poglavito naše djevojke i mlađe žene odijevaju sve oskudnije i oskudnije što je njihovo pravo i odraz njihovog karaktera koji netko sa strane teško može promijeniti, iako takvo oskudno odijevanje poglavito u zimskom periodu neminovno dovodi do pogoršanja njihovog zdravlja a konačno i uloge majčinstva kada i ako stupe u brak .
Naše djevojke, mlađe žene pa čak i djevojčice oponašaju i kopiraju tzv “velike“ glazbene dive tipa Severine, Alaksandre Prijović pa čak i Jelene Karleuše, Jelene Rozge i odijevaju se kao i one a zna se kako. Oskudno i što oskudnije kako bi urbi et orbi pokazale svoje atribute premda dosta njih uopće nema atributa, ali bitno je biti inn, unutra, cool kako bi se takve žene, djevojke pa čak i djevojčice osjetile poželjno, senzualno, prihvatljivo, ugodno u društvu a konačno i u svom tijelu koje takvim odijevanjem postaje roba za prodaju, odnosno roba na „izvolte“, čime one postaju laka roba koja se još lakše prodaje.
Ne ulazeći u prostore okupljališta naših mladih koja vrve od takve “umjetne ljepote“ ovdje se osvrćemo na ulazak u prostore naših crkvi takve „ljepote“ za vrijeme Svetih misa.
Naučene na takvu “normalnost“ našim mlađim ženama, djevojkama pa čak i djevojčicama se „omakne“ pa i u prostore naših crkvi ulaze dobrim dijelom neobučene a ne obučene za vrijeme Svetih misa zaboravljajući pri tome na citat iz Evanđelja u kojemu piše: “Pri susretu s Živim Bogom odjenite se dolično i odjenite najsvečanije ruho“.
Da li je dolično doći na susret s živim Bogom dubokog dekoltea, u mini suknji, golih leđa ili golih ramena, ili pak u kratkim šorcevima, što vrijedi i za muškarce i žene?
Da li su Hrvati izgubili osjećaj kako se prigodom svakog ulaska na Svetu misu imaju susresti sa Živim Bogom a ne nekom imaginacijom ili fikcijom?
Da li im je opravdanje što velika većina njih navodi kako su oni došli na Svetu misu slušati Božju Riječ a ne voditi računa kako su odjeveni i što će naš Nebeski Otac znati cijeniti i njima oprostiti, jer mnogi po njima su prikladno odjeveni i sjede u prvim redovima a u duši su lopovi nedostojni ulaska u crkvu i slušanja Božje Riječi što je opet pogrešno jer nisu oni tu koji mogu suditi ljudima već naš Nebeski Otac.
Koliko bi se muškaraca ili žena pojavili na svadbi svog sina, sestre, brata, kuma, rođaka ili prijatelja u šorcevima i papučama a čovjek i žena se u principu samo jednom u životu žene ili udaju?
Pa zar svaka Sveta misa nije svojevrsna svadba u koju smo pozvani svi uveličati svadbu našeg gospodara Nebeskog Oca koji nas poziva na svadbu Njegovog Sina?
Jedan komentator je naveo što ćemo s prosjakom koji je u dronjcima ušao na Svetu misu kako bi slušao Božju Riječ jer nije imao novca prikladno se obući iz čega je taj komentator izvukao zaključak kako je on pozvaniji i dostojniji slušati Božju Riječ nego li mnogi drugi prikladno odjeveni u crkvi u čemu ima istine, no iznimka nikada ne potvrđuje pravilo. I taj prosjak u dronjcima zavrjeđuje slušati Božju Riječ ne izazivajući sablazan u crkvi što je tako odjeven, no i on kao takav dužan je doći uredan i čist pa i u dronjcima na svaki idući susret s Bogom na Svetu misu ukoliko su mu namjere odlaska na te mise čiste.
Stoga svi nakon ovog teksta promislimo u dubini svoje duše da li fra Mario Knezović ili bilo koji drugi svećenik ovog svijeta koji progovara na ovakav način širi sablazan ili Božju Riječ?
Ukoliko nekome nije jasno vrijeme je da potraži pomoć koja mu je očito potrebna.
Vlado Marušić / OTPOR.Media
