Nakon što su američki lovci u srpnju presreli dva ruska i dva kineska bombardera iznad Aljaske, postalo je jasno da se borba za moć između rusko-kineske osovine i SAD-a te njezinih saveznika u NATO-u proširila na novu, prethodno ledom zatvorenu granicu – Arktik.
– Sat otkucava, a Zapad je na tankom ledu – piše Politico.
Jer Arktik je Rusiji itekako važan u smislu održavanja svoje prijeteće nuklearne pozicije prema SAD-u. Kad bi došlo do nuklearne razmjene, Moskva bi balističke projektile dugog dometa vjerojatno ispalila iz podmorničkih baza u blizini poluotoka Kola. Isti bi preletjeli kroz slabo pregledan zračni prostor iznad Grenlanda, a upravo zbog slabe vidljivosti američke snage teško bi otkrile i suzbile napad.
Rusija je pojačala fokus na Arktik otkako je 2014. godine okupirala Krim. Arktička obala Moskvi predstavlja vrlo važnu pomorsku rutu za komercijalna plovila koja prevoze teret između Azije i Europe. Međutim, više prometa također znači i veću ugrozu – jer nije lako kontrolirati potez koji se proteže sve od Barentsovog mora na zapadu do Beringovog prolaza na istoku.
Stoga se, piše Politico, Rusija usredotočila na zatvaranje pristupa poluotoku Kola u Barentsovom moru kako bi zaštitila svoje strateške podmorničke snage i očuvala cjelogodišnji pristup flote do Atlantika. Pritom koristi gustu mrežu protuzračne obrane, zrakoplovstva i kopnenih snaga. U međuvremenu, puno se uložilo i u tehnologiju precizno navođenih projektila kako bi se zaprijetilo udaljenim ciljevima i spriječilo nepotrebno raspoređivanje tradicionalnih pomorskih ili zračnih snaga.
A kako bi održala i upravljala strateškim podmorničkim snagama u blizini Aljaske, Rusija je izgradila i nova skloništa za podmornice te postrojenja za popravak i održavanje južno od Beringovog prolaza blizu Vladivostoka.
I Kina istodobno sve više ulaže u infrastrukturu kako bi povezala svoj “polarni Put svile” s ruskim Arktikom. Polarni sateliti, bespilotna podvodna vozila i istraživačka plovila Pekingu već sad daju ogromnu prednost u praćenju brodskih ruta. Osim toga, ruska tvrtka za nuklearnu energiju Rosatom i kineska kompanija Hainan Yangpu NewNew Shipping zajedno će graditi infrastrukturu i kontejnerske brodove koji će upravljati cjelogodišnjom arktičkom rutom. Takva suradnja omogućit će Moskvi da kontrolira aktivnosti duž svoje arktičke obale i bolje zaštiti ruske podmornice s balističkim projektilima.
Udružene Rusija i Kina na Arktiku ozbiljno prijete slaboj komunikacijskoj i podatkovnoj infrastrukturi NATO-a u regiji, čiji komunikacijski kabeli nisu napravljeni da izdrže hibridno ratovanje. Osim toga, nedovoljno radara, nadzornih dronova, bespilotnih letjelica i ratnih brodova sposobnih za borbu protiv podmornica čine SAD ranjivim na nuklearnu prijetnju Rusije.
Stoga je, kako se navodi u arktičkoj strategiji Ministarstva obrane SAD-a za 2024. godinu, “suradnja s arktičkim saveznicima NATO-a ključna za eliminaciju Rusije i Kine u toj regiji”. No problem je u tome što su trenutačno NATO-ovi jedini saveznici Kanada, Norveška i Danska – Finska i Švedska fokusirane su na sigurnost u Baltičkom moru, a Island se u svojoj obrani već sad najviše oslanja upravo na Sjedinjene Države.
S druge strane, Danska također ima velike obrambene odgovornosti u Baltičkom moru i obrambeni prioriteti okrenuti su joj prema Grenlandu i Farskim otocima, Kanada velik dio svog proračuna za obranu troši na pokretanje svog posrnulog projekta ratne mornarice, a Norveška tek treba izdvojiti velike iznose za brodove koji će biti sposobni loviti podmornice diljem zapadnog Arktika. Uz sve navedeno, sve tri zemlje saveznice ulažu velika sredstva za pomoć Ukrajini u ratu protiv Rusije.
