Za vrijeme komunizma, Partija je projektima od javnog interesa došla do svoga cilja. Primjer Rame i hidroakumulacijskog jezera na rijeci Rami, koje je 1968. godine potopilo crkvu, groblje, kuće i pašnjake. Javni interes je zadovoljen, projekat je zaživio, struje kao burzovne robe imamo. Pitamo se danas, odmakom od 56 godina, što je s Hrvatima Rame? Jesu li zadovoljni s proizvodnjom struje? Jesu li im mrtvi u potopljenom groblju zadovoljni s vlažnošću zraka? Čitamo iz medija da se u ramskom jezeru utopilo dvoje mladih Čakovčana. Je li se radi o Ramskom prokletstvu?
Danas, Politika projektima od javnog interesa, doći će do svoga cilja. Silom poluga vlasti, će instalirati 20 turbina vjetroparka Poklečani; bit će struje kao u priči.
Komu?
Politiki!
Od buke turbina vjetroparka Poklečani neće se moći živjeti, prvo će nestati ljudi, nestati će i životinjski svijet, vodozaštitno područje za Posušjake će presušiti, kulturna dobra – stoljetne obiteljske kuće za njih su nebitne, stoljetna bukova šuma i njeno krčenje u parku prirode Blidinje njima je nebitno.
To što neki ministar Federacije BiH u svom rješenju navodi da studija utjecaja na okoliš za turbine vjetroparka Poklečani ne treba, naravno da njima ne treba, jer tu ne žive.
Rakićani već mogu zapjevati: “Raseliti nas triba da nas manje ima. Nisu tu ni bili, tad će reći svima.”
Za povijest će ostati zapisano da su se projektu vjetroparka Poklečani borili starosjedioci prezimena Miličević, Rajić i Sabljo, koji su podizali tužne protiv Politike i njenih institucija, a ostali puk Posušja, Rakitna, Poklečana, Bara na čelu s župnicima branio se šutnjom.
Veliki doprinos u izgradnji vjetroparka Poklečani dali su Načelnik Općine Posušje s svojim suradnicima i Predsjednik Vlade Županije Zapadnohercegovačke sa svojim suradnicima. Jednoga dana, povijest će im suditi za zasluge iseljavanja hrvatskoga puka s hrvatskoga grunta na predijelu Rakitna.
Iva Miličević / OTPOR.Media
