Unatoč jakoj kiši, hladnoći i vjetru, gdje su se pojedinci iz vladajuće strukture ponadali kako će ih to utišati, danas se ipak u Mostaru održala prosvjedna šetnja prosvjetara koji traže adekvatno povećanje plaće gdje su ih namjerno zakinuli, kao i u mnogim njihovim pravima.
Zastali su pred Skupštinu HNŽ, gdje ih je od zastupnika dijelio kordon naoružanih policajaca koji su do jučer mnogi od njih bili u učionicama ovih nastavnika. Tužno je bilo to gledati, kao da su preko puta njih stoje razbojnici, a ne nastavnici!
Sindikati su se prije prosvjedne šetnje u Mostaru pismeno obratili Skupštini Hercegovačko-neretvanske županije, a njihovo obraćanje prenosimo u cijelosti:
Poštovani predsjedavajući, poštovane zastupnice i zastupnici, nadali smo se da ćete udovoljiti našem zahtjevu i organizirati izvanrednu Skupštinu na kojoj bismo imali priliku da vam se obratimo. Kako se to nije dogodilo, a kako ni na ovu redovnu sjednicu niste na Dnevni red uvrstili točku koja se tiče štrajka u osnovnim i srednjim školama, obraćamo vam se na ovaj način. Smatramo da naš glas treba da se čuje, jer je štrajk i situacija u kojoj se nalaze prosvjetni radnici i učenici naše županije ono što sigurno zaslužuje pozornost.
Već mjesecima pokušavamo doći do dogovora i kako se to nije dogodilo, članstvo naših sindikata se odlučilo na zadnji korak u borbi za naša prava. Imali smo razumijevanja kada je imenovana nova Vlada i odlučili smo čekati da završi prvi kvartal ove godine, kako su tražili. Međutim, na pregovorima koje smo otpočeli dobili smo ponudu za povećanje plaća od 2,5% što je izazvalo veliko nezadovoljstvo našeg članstva. Smatramo da smo potplaćeni, ali isto tako smatramo da je iznos koji bismo dobili s tim povećanjem ponižavajući. Dok su u drugim županijama povećavane plaće bilo preko osnovice ili koeficijenata, mi smo od ove Vlade slušali samo da novca nema. Uz to nam je ponavljano i to da nema novca od Vlade F BiH i ako i kada bi taj novac bio uplaćen da bismo mogli računati na značajnije povećanje. U svibnju smo najavili štrajk za početak nove školske godine, nadajući se da imamo dovoljno vremena i da ćemo uspjeti napraviti dogovor i da do štrajka neće doći. Međutim, ono na šta smo naišli jeste opstrukcija za formiranje Mirovnog vijeća, jer se smatralo da za to nema potrebe. Isticalo se da su na snazi kolektivni ugovori koji se poštuju, što nije u potpunosti točno. Jedan od zahtjeva je bio povećanje plaća, a naši koeficijenti se ne nalaze u kolektivnim ugovorima, nego ih Vlada zajedno sa sindikatom dogovara i sastavni su dio Uredbe o koeficijentima. Tražili smo i natječaje na neodređeno za naše kolege koji godinama rade na određeno radno vrijeme i radni odnos im se prekida svakog ljeta.
Oni nikada nisu sigurni hoće li početi novu školsku godinu ili će njihovo mjesto zauzeti neko drugi. Istina je da je ove godine mnogo takvih slučajeva riješeno, ali ne na način kakav bi bio ispravan. Ne zna se po kojim mjerilima je neko dobio suglasnost za natječaj na neodređeno, a neko ne. Čak i sada, dok smo u štrajku, objavljuju se „čudni“ natječaji, neki na nova radna mjesta neusklađena sa Pedagoškim standardima, neka odmah na neodređeno radno vrijeme, dok neke kolege na takav natječaj čekaju godinama, čak i desetljeće. Tražili smo da se ispravi diskriminacija prema nama kada je u pitanju bolovanje (prosvjetnim radnicima se bolovanje do 42 dana umanjuje, a drugim korisnicima proračuna ne) i broj otpremnina prilikom odlaska u mirovinu. Tražili smo i da se riješi problem napredovanja (naša županija je jedina u kojoj prosvjetni radnici nemaju mogućnost napredovanja), kao i da se potpiše Sporazum o zbrinjavanju radnika za čijim je radom djelomično ili potpuno prestala potreba (i po ovom smo jedini u BiH koji taj Sporazum nemamo, odnosno on postoji za osnovne, ali ne i za srednje škole). To znači da radnik koji postane tehnološki višak ne može biti zbrinut u drugu školu iako postoji radno mjesto za njega, a na to radno mjesto može se zaposliti netko tko nije u obrazovnom sustavu. Tražili smo i sistematske preglede (posljednji je bio prije 14 godina).
Posljednja ponuda koju smo dobili od Vlade bila je 3% na koeficijente i 5% na osnovicu od 1.1.2025. i 5% na koeficijente od 1.6.2025. ako bude uplaćen novac od F BiH. Nismo pristali na riječ „ako“ i tražili smo da se ona briše. Iako smo tražili povećanje u iznosu od 15% sigurni smo da bi naše članstvo pristalo na ovu ponudu. Kada smo ponovo pozvani i kada nam je rečeno da će se sporna riječ „ako“ brisati mislili smo da će doći do dogovora. Međutim, taj postotak od 5% se pretvorio u 2% . Ponovo je kao razlog naveden taj što sredstva od F BiH nisu uplaćena. O tome svjedoče i izjave ministara i premijerke na press-konferenciji Vlade koja je organizirana nakon dva posljednja sastanka. Izrečeno je i to da mi na svaki sastanak dolazimo sa novim zahtjevima što nije točno. Evo i sada putem ovog pisma tvrdimo da je ponuda bila 8% od 1.1.2025. i 5% od 1.6.2025. da smo sigurni u to da bi članstvo pristalo.
Uz sve to se vodila kampanja protiv nas predsjednika sindikata koji su nazivani „produženom rukom“ članova bivše Vlade koji žele ovu Vladu destabilizirati, a u jednom priopćenju je napisano da smo tražili da se otpusti 300 uposlenih kako bismo dobili željeno povećanje. Srećom, javnost i naše članstvo nikada nisu povjerovali u ovo i uvijek su nam davali bezrezervnu podršku.
Voljeli bismo da smo mogli nazočiti sjednici Skupštine i da vas sami upoznamo sa ovim što smo napisali, te da vam odgovorimo na pitanja ako nešto nije dovoljno jasno napisano. U svakom slučaju želimo vam reći da smo nas četvero samo glas zbornice i škole, glas tisuća ljudi koje predstavljamo i da nijedan stav niti zahtjev nismo iznijeli, a da o tome nije anketirano naše članstvo. Presuda, kakva god bude donesena, neće riješiti problem, te vas pozivamo da ozbiljno razmotrite ovaj problem i uključite se u njegovo rješavanje, poručili su organizatori.
OTPOR.Media
