Donedavno nedodirljivom Miloradu Dodiku i njegovoj kamarili se ruši kao politička kula od karata. Neki će reći da to traje duži period, a neki da se sve ubrzano odvija posljednjih nekoliko tjedana.
Tko će voditi stranku, a tko će je preuzeti. Tko sluša Amerikance, tko Beograd i Moskvu, tko je namirisao krv i tko na palubu broda koji tone ubacuje olovo. Tko će biti “Dodik umjesto Dodika”? Panika je zavladala i svi su izloženi. Odgovora je premalo, a glavno je pitanje kojim putem će krenuti najjača politička organizacija u entitetu RS i njeni najodaniji kadrovi.
Godinama građena stranačka i, slobodno možemo reći, paradržavna infrastruktura odolijevala je brojnim napadima i uspješno prevazilazili probleme, i političke i financijske. Kontrola medija, policije, pravosuđa, javnih poduzeća, financijskih tokova i tržišta. U tome su imali višestranu pomoć. Slamke spasa, kada je bilo potrebno, su dodavali i Amerikanci i Europljani, i Beograd i Moskva, ali i nerijetko i kolege iz vladajućih struktura u Federaciji BiH… I tako godinama unazad.
Dodikov politički put koji se neminovno bliži kraju, da li zbog presude ili zdravstvenih poteškoća, prošao je trnovit, uzbudljiv i dugačak put. I toga su danas svjesni i oni najzagriženiji sljedbenici SNSD-ovog manifesta i programa.
Svjestan je, htio priznati ili ne, i Dodik. On je jednom prilikom rekao da će, ako mu zabrane političko djelovanje, osnovati jednu vrstu asocijacije ili nevladine organizacije koja će se zalagati za nezavisnost RS-a.
Često je Dodik izlazio kao pobjednik i u trenucima kada to nitko nije očekivao vodeći se starom, provjerenom filozofijom – traži maksimum da dobiješ optimum. Porazio je više puta i političke protivnike i stranačke neposlušnike, izigrao i strance i koalicijske partnere. I opet su mu dolazili na noge.
Možda je taj period i najbolje staviti u vremensku distancu između izjava dvoje američkih tajnika. Od svježeg daška vjetra Madeleine Albright do riječi podrške Antonyja Blinkena u “korištenju svih potrebnih alata protiv Dodika koji izlaže Bosnu i Hercegovinu velikom riziku”.
Dodiku se danas sudi za jedno krivično djelo dok u zraku visi optužnica za vilu na Dedinju. Zbog operativnog zahvata neko vrijeme će još provesti u svom domu, a onda tko zna gdje u nadi da će dolaskom nove američke administracije olabaviti pritisak koji je nametnula Bidenova administracija sa ambasadorom Michaelom Murphyjem kao prvim američkim operativcem u BiH.
Dodikov ministar sigurnosti na nivou države BiH je uhićen. Tu treba biti otvoren pa možda i reći da Nešić nikada nije bio Dodikov miljenik, ali ga je ipak držao po diktatu Beograda.
Najbliži suradnici Milorada Dodika su na crnim listama, američkim i britanskim. Prikriveni, a sada otkriveni, sponzori opasne politike su financijski osakaćeni. Grupacija koja je godinama živjela kao parazit je odolijevala svemu, vedrila i oblačila svakim segmentom života u RS-u, pa i na nivou BiH – danas je u panici. Brod tone, kapetana nema, pa će svako morati da prvo spašava sebe dok se čeka neki novi udarac na politiku koja je davno okarakterizirana kao secesionistička i antidejtonska, a takva direktno opasna po državu Bosnu i Hercegovinu.
Trenutno u SNSD-u postoji više struja čiji su neslužbeni predvodnici Igor Dodik, Srđan Amidžić, Željka Cvijanović i Zoran Tegeltija. Dok dio članstva, onaj mlađi i vjerniji lideru stranke, smatra da SNSD-om treba upravljati Dodikov sin Igor, drugi – oni iskusniji, smatraju da to ne dolazi u obzir. Uz sve Dodikove probleme, sud i zdravlje, nameće mu se i treći problem – kome povjeriti stranku i kome vjerovati.
Ukoliko bi bilo kod od spomenutih preuzeo SNSD, za očekivati je da će stranka krenuti sa osipanjem članstva u dogledno vrijeme, a zatim će krenuti “cinkarenje” i optužbe. Vađenje prljavog rublja je nešto što smo već viđali i u drugim velikim političkim organizacijama u BiH i regiji.
