Kupreški ispraćaj stare godine pod vodstvom voljenog vođe i predstavnika njegove kaste obilježava dva desetljeća režimske vladavine Hrvatske demokratske zajednice i Hrvatskog narodnog sabora.
Pamtit ćemo ih po inauguracijama, Miljana, Željana, Borjana, dodjelama žezala, ruža i grbova.
Ako se vratimo nekoliko desetljeća unatrag, ne možemo zaboraviti navijačke skupine rođene s ćiriličnim potpisima i jugoslavenskim nabojem. Letjeli su visoko s gazelama i galebovima, opjevani u pjesmama poput Hej, vojnici vazduhoplovci, čelična krila naše armije.
Devedesetih godina žestoko su se institucionalno borili za opstanak Jugoslavije, priklanjajući se jugoslavenskoj inicijativi, dok su se dokazivali kamenovanjem autobusa HDZ-a.
Padom prvih aviona i vazduhoplovaca čelične armije, postali su trgovački putnici s hrvatskih adresa, nudeći robu čelične armije zaraćenim stranama.
Olujom Hrvatske vojske vođa zauzima svoj stav, konačno prelazi u HVO i zalaže se za transformaciju Soko V Mostar u Soko d.d. Mostar. U javnost plasira razne brendove, od aviona do autobusa, no na kraju ostaje samo stari šparet.
Tijekom vladavine vođe dogodile su se brojne reforme, među kojima se posebno ističe reforma prosvjete. Svi profesori ispred sebe stavljaju njegovu sliku i tvrde da je upravo on “sin naroda i narodnosti.” Istaknuti milicioner iz Bugojna srčano se borio i titulu u Aluminiju zaslužio.
Bravar iz Ljubuškog zauzima rektorsku poziciju i danas dijeli žezla izrađena na tokarskim strojevima ljubuškog Famosa.
Musulin, poznat kao “čovjek za sva vremena,” iz ćelije zbog pljačke vadi voljenog vođu i za to dobiva titulu akademika. Bilanca uspona i padova voljenog vođe završava time da se našao na crnoj listi hrvatskog naroda.
Na Kupresu društvo voljenom vođi pravi skladatelj pjesme Gori gora, gori borovina. Vođa se počeo ponavljati s pričama o izbornom zakonu, svjestan što ga čeka u veljači, kada đava dolazi po svoje.
Dragan Čolak / OTPOR.Media
