Uredništvu portala OTPOR.Media se svojim pismom javila čitateljica koja se na ovaj način odlučila zahvaliti predstavnicima MZ Brig grada Širokog Brijega i privatnoj Poliklinici Futura iz Širokog Brijega koji su joj upravo pred Božićne blagdane pomogli svojim gestama koje su za svaku pohvalu, te im se i mi ovim putem zahvaljujemo jer dobra dijela nikada neće prestati premda živimo u vremenima kada se ljudi otuđuju jedni od drugih zbog mnogih razloga iako su ti razlozi većinom takve prirode da ne bi trebali praviti nepremostivi jaz između ljudi, jer je ponekad dovoljna samo topla riječ, obična mala gesta pažnje, pogled s osmijehom koji zrači a takav uvijek i ponešto znači, i sav nakupljeni i nataloženi led će se početi otapati ponajprije u srcima ljudi a potom i u njihovim zaleđenim odnosima.
Njeno pismo objavljujemo u cijelosti bez ikakvih preinaka:
„Poštovani“
Ja sam već nekoliko godina u invalidskoj mirovini od koje veliku većinu dajem za nabavku skupocjenih lijekova jer bolujem od nekoliko bolesti koji znatno utječu na moje opće fizičke aktivnosti ali Bogu hvala još sam živa i ne predajem se. Od preostalog dijela moje mirovine uglavnom uspijem platiti dospjele režije, tako da živim relativno skromno u malenom stanu, sama, s planovima kako izgurati mjesec od mirovine do mirovine. Kako svaki dan od Boga darovan otkriti iznova i otkinuti ga od njegove sumorne svakodnevnice.
Ne žalim se jer sam uvjerena kako postoje osobe kojima je zacijelo znatno teže nego meni poradi njihovog općeg psiho-fizičkog stanja ali i financijske situacije u kojoj se nalaze .
Nisam naučena nikoga moliti za pomoć ali mi je ta pomoć pred sami Božić 2024. godine sama pokucala na vrata mog stana u dva navrata.
Netko je zvonio na moja vrata u večernjim satima nekoliko dana pred Božić i ja sam otvorila vrata pred kojim su stajala dva muškarca koji su mi se predstavili kao predstavnici MZ Brig čija sam i ja mještanka te su mi priopćili kako su mi donijeli simboličan novčani iznos od 150,00 KM u omotnici nakon čega sam bila ganuta jer mi se do sada nitko nije na taj način obratio kako bi mi udijelio bilo kakvu novčanu pomoć a poglavito pred Božić.
Rekla sam im da mi to nije potrebito, a konačno kako je to previše za mene, gdje su oni ustrajali na dodjeli te pomoći nakon čega sam ja njima rekla kako bi taj iznos barem trebalo podijeliti na 3/dijela pa da i drugi dobiju barem po 50 KM jer ima i drugih ljudi u potrebi.
Oni su mi rekli kako su oni odlučili svima koji se nalaze na spisku udijeliti po 150 KM i da je to praksa MZ Brig i da se ja ne brinem ništa i da je to tek simbolična pomoć mještanima Širokog Brijega koji žive sami i koji imaju minimalna mjesečna novčana primanja po osnovu mirovine ili invaliditeta, ili su pak to obitelji u težoj socijalnoj situaciji.
Zahvalila sam im od srca jer me je to jako ugodno iznenadilo imajući u vidu kako MZ Brig tek odnedavno postoji kao samostalna MZ a već imaju osjećaj za ljude u potrebi.
S obzirom kako sam ja u invalidskoj mirovini s nizom zdravstvenih tegoba negdje kojih dvadesetak dana prije Božića otišla sam u privatnu polikliniku Futura u Širokom Brijegu gdje sam obavila neke zdravstvene preglede koji su odista za mene i moja primanja preskupi te sam zamolila djelatnike te poliklinike da navedeni novčani iznos za te preglede platim kada dobijem iduću mirovinu što su mi oni bez ikakvih problema i odobrili.
Početkom prvog mjeseca 2025.godine čim sam dobila mirovinu ja sam otišla u tu polikliniku platiti svoje dugovanje, no na moje ogromno čuđenje oni su mi rekli kako me oni časte s tim pregledima i neka to bude njihov Božićni dar za mene, s tim da su mi dali i prigodne poklone(kalendar, kemijsku olovku, upaljač i rokovnik), nakon čega sam otišla u svoj automobil i zaplakala ne mogavši prestati plakati i upaliti svoj automobil neko vrijeme.
Iako sam se u životu nagledala i naslušala svakakvih nepravdi koje su me pratile, gdje sam u dosta navrata doživjela poniženja, uvrede, nepravdu, difamaciju, omalovažavanja, ignoriranja, šikaniranja, i dok sam bila u radnom odnosu, pa čak i nakon odlaska u mirovinu od odgovornih ljudi poduzeća u kojima sam radila, od djelatnika policije, djelatnika Doma Zdravlja, određenih ministarstava, dok sam tražila svoja prava, i gdje sam mnoga takva prava i izgubila, nakon čega sam odista počela sumnjati u emptiju, ljudskost, altruizam, dobrotu mnogih ljudi kojima sam se obraćala, i gdje sam dobrim dijelom izgubila vjeru u ljude predstavnici MZ Brig i djelatnici Poliklinike Futura iz Širokog Brijega su mi vratili nadu u ljude i vjeru kako ništa nije gotovo.
Kako ljubav i dobrota ne umiru nikada i živjeti će dok je svijeta i vijeka i u to nitko ne treba sumnjati nikada, jer takve kategorije se stvaraju i niču kao cvijeće u proljeće sa sve ljepšim i mirišljivijim cvjetovima, a da bi ti cvjetovi uopće niknuli netko ih treba i zasaditi.
A sade ih ljubazne i nježne ruke ljudi koji su se prije sadnje tih cvjetova nasadile svega i svačega i jako dobro znaju što im je potrebito da izrastu u plodove kojima žele nahraniti usta potrebitih ljudi.
A to ništa ne bi uspjeli bez ljubavi koja stanuje u njima i nikada neće izići iz njih bez obzira na okolnosti koje vladaju oko njih. Okolnosti koje vladaju oko tih neznanih i bezimenih ljudi koji zrače toplinom koja otapa svaki led i koja se ne prestaje širiti u širinu i daljinu. Do svakog srca osamljenog koje šuti i pati u tišini.
Jer ljubav se ne može naučiti. Nju imaš ili nemaš a navedeni predstavnici MZ Brig i djelatnici Poliklinike Futura iz Širokog Brijega su je prepuni i na tome im s moje strane mogu reći samo jedno malo i skromno: Hvala!“
Čitateljica portala OTPOR.Media
(podaci poznati uredništvu)
