Hrvatski narodni sabor, sloboda govora i prosvjetljenje Hrvata BiH

Na nedavnom hitnom zasjedanju Predsjedništva HNS-a Bosne i Hercegovine održanom zbog političke krize u zemlji i odluka Narodne Skupštine Republike Srpske koje su ugrozile pravni poredak Bosne i Hercegovine imali smo prigodu vidjeti arogantnu stranu Dragana Čovića koji održava cirkus zvani HNS samo zarad svojih osobnih interesa i stvaranja privida u javnosti kako u Bosni i Hercegovini svi Hrvati imaju navodno krovno predstavničko tijelo koje zastupa njihove interese. Možete si zamisliti?

Predstavnička demokracija omogućava široj populaciji sudjelovanje u političkom procesu putem svojih predstavnika čime se osigurava ravnoteža između učinkovitosti donošenja odluka i demokratskog sudjelovanja.

Vezano uz ovu definiciju u oko i uho upada činjenica vezana za izlaganje na temu dnevnog reda, mladog lava Sandra Jurkovića iz Čapljine. GOSPODIN ČOVIĆ, OPTIMISTA i ZBIJAČ REDOVA kako ga Hrvati ovih dana posprdno nazivaju, nije dopustio mladom Jurkoviću obrazložiti važnost tema koje je predstavnik pokreta Humska ujedinjena mladost iz Čapljine htio predložiti za dnevni red zasjedanja. Klimoglavci u tijelu koje u potpunosti kontrolira Optimista Čović glasovali su protiv uvrštavanja prijedloga Sandra Jurkovića na dnevni red.

Jurković je podsjećamo upozorio na neravnopravnost položaja hrvatskog jezika u institucijama Bosne i Hercegovine, glede njegove uporabe. Istakao je istinu da se hrvatski jezik nikako ne koristi u državnim i federalnim institucijama na dokumentima koji izlaze prema vani, a i interno. Naveo je i primjer bankarskog sustava u Bosni i Hercegovini, gdje sve banke daju klijentima Hrvatima, ugovore na jeziku koji nije hrvatski i gdje ured Ombudsmana i gospođa koja tamo prima plaću u ime Hrvata (čitaj Jugoslavena), Nives Jukić potpisuje da nisu kršena temeljna ljudska prava Hrvata ovim postupanjem. Visoko sudbeno i tužiteljsko vijeće je također naveo kao primjer. Sva veleposlanstva Bosne i Hercegovine jednako kao i konzularna predstavništva koriste bosanski jezik i njihove mrežne stranice su isključivo na bosanskom jeziku. To naravno ne smeta Optimisti i njegovom kadru, zamjeniku ministra vanjskih poslova BiH Josipu Brkiću, koji već uredno tijekom tri mandata u posljednjih 12 godina putuje po svijetu na račun poreznih obveznika i prima plaću kao predstavnik Hrvata na dužnosti u MVP BiH. Što mu je rezultat rada nula i što u njegovom ministarstvu Hrvati nemaju nikakav utjecaj, to za njega i Optimistu iz naše priče nije tema!

Brkiću ne smeta što se dokumenti ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine tiskaju na bosanskom jeziku, a ne i na hrvatskom. Kako će mu i smetati kada je suvlasnik Sveučilišta Hercegovina u Međugorju što u svakoj normalnoj državi predstavlja sukob interesa. Dužnost rektora na Brkićevom privatnom sveučilištu obavljaju redom stanovnici Beograda, nekadašnji učitelji i zaposlenici Sekretarijata narodne odbrane u vrijeme Jugoslavije. Zajedno su držali govore s našim Optimistom iza robne kuće HIT na skupu UJDI i Pokreta za Jugoslaviju, vjerujući u majku Jugoslaviju. Nepotizam i sukob interesa vezani uz privatno vlasništvo nisu jedino prisutni kod zamjenika ministra vanjskih poslova BiH. Nedavno se stranačkim dealom i Brkićev brat Marko Antonio putem namještenog javnog natječaja Agencije za državnu službu Federacije BiH, koji je s bratom Josipom suvlasnik Sveučilišta Hercegovina u Međugorju uhljebio na poziciji pomoćnika federalne ministrice obrazovanja i znanosti gospođice Duraković. Nakon što je bio bezuspješan u vođenju privatnog sveučilišta i nakon što je bio kandidat za načelnika Općine Čitluk na lokalnim izborima ispred stranke HDZ 1990, brat zamjenika ministra vanjskih poslova BiH sada je osvanuo kao kadar našega Optimiste i Zbijača redova na mjestu pomoćnika ministrice u Federalnom ministarstvu obrazovanja i znanosti i to koje li slučajnosti u sektoru za znanost i tehnologiju, gdje se dijele bespovratni grantovi za magisterije, doktorate i druge vidove usavršavanja na visokoobrazovnim institucijama.

Iako je na natječaju bodovno bio rangiran ispod ostalih kandidata Marko Antonio Brkić kao brat zamjenika ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Josipa Brkića primljen je, točnije uhljebljen na visoku plaću pomoćnika u Federalnom ministarstvu obrazovanja i znanosti. Nije li to u pravnoj državi čudno da suvlasnik visokoškolske ustanove bude istovremeno pomoćnik u Federalnom ministarstvu obrazovanja i znanosti, i to baš u sektoru za znanost i tehnologiju.

Ovo predstavlja klasičan sukob interesa za zaposlenika državne službe u svakoj pravnoj državi. Još k tome magistar teologije je dobio prednost u odnosu na diplomirane pravnike, znanstvenike i dugogodišnje zaposlenike Federalnog ministarstva obrazovanja i znanosti, iako su oni bili uspješni kandidati natječaja i ocijenjeni boljim ocjenama od njega. To ukazuje na spregu Optimiste Čovića s Nikšićevim SDP-om gdje Federalno ministarstvo obrazovanja vodi ministrica Duraković, kćerka rahmetli Nijaza Durakovića nekadašnjeg istaknutog člana Centralnog komiteta Saveza Komunista, starog Čovićevog partijskoga druga.

Josip Brkić je bosanskohercegovačkoj javnosti poznat još od 2005. godine kada su posredništvom poduzeća u njegovom vlasništvu TALGO vlakovi pod sumnjivim okolnostima prodani Željeznicama Federacije. To se odvijalo u vrijeme kada ga je Optimista Čović nagradio pozicijom veleposlanika BiH u Španjolskoj, u Madridu. Brkić je imao u svome vlasništvu Talgo firmu i u Bosni i Hercegovini i Republici Hrvatskoj koju je nakon nabavke vlakova ugasio. Talgo vlakovi dugo nisu zaživjeli niti su stavljani u pogon desetak godina nakon što su plaćeni, jer nisu mogli prometovati našim prugama. Čak su bili jedno vrijeme slani u Tursku na najam. Iznos nabavke tih vlakova koštao je ŽF BiH negdje oko 132 milijuna KM. U čije džepove se slio dio novca od TALGO vlakova možete samo nagađati, kao što možete nagađati kako se dolazi na pozicije vječitog pomoćnika ministra u Ministarstvu vanjskih poslova BiH iz reda Hrvata.

Dok Sveučilište braće Brkić posluje s minusom posljednjih godina javnost se s razlogom pita je li namjera koristiti sredstva federalnog proračuna kako bi se privatno sveučilište financiralo i održalo na životu putem grantova iz sektora kojega vodi Marko Antonio Brkić kojemu je ministrica Duraković odmah nakon zaposlenja dala i svoj faksimil? Je li privatno Sveučilište Hercegovina razlog sukoba Jugoslavena Čovića i rektora Zorana Tomića i njegovog odlaska s dužnosti rektora Sveučilištu u Mostaru? Možda je i ovo prekretnica gdje dolazi do stvaranja pluralizma i sukoba mišljenja u samome HDZ BiH?

E sad se vratimo na početak priče, za Optimistu nije bitno ono što ističe Sandro Jurković kako se u državnim institucijama ne koristi hrvatski jezik, ravnopravno kako je propisima zajamčeno. Za „Zbijača redova“ to nije tema. Pa naravno da nije kad ima „dealove“ s ljudima iz pokreta za Jugoslaviju i nekadašnjim partijskim drugovima. Njemu nema veze ni to što neustavno ministarstvo, Federalno ministarstvo obrazovanja i znanosti koje djeluje na temelju Uredbe Vlade nema naziv niti mrežnu stranicu na hrvatskom jeziku, jer ono se zove FMON-Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke.

Bahati Optimista poznatiji s frazom „u naredna dva do tri tjedna“ radi na uništenju svega što je potentno i hrvatsko, protjeruje svakim danom svojim bahatlukom mlade i obrazovane iz BiH, a protežira „ZAJEDNIŠTVO“ kao floskulu koju su komunisti u Jugoslaviji koristili pod krilaticom „BRATSTVO I JEDINSTVO“, što mnogi Hrvati u Hercegovini nažalost još nisu shvatili.

Optimisti je čak zasmetalo kad ga je mladi lav Jurković oslovio s „GOSPODINE ČOVIĆU“ pa mu je otresito i s podozrenjem kazao:“NISAM JA ZA VAS NIKAKAV GOSPODIN ČOVIĆ!“.

Naravno da nisi gospodin, nisi to nikad ni bio, reći će mnogi koji ga bolje poznaju.

Gospoda ne prenose helikopterima jagnjetinu od „Blage Cige“ do Laktaša. Gospoda ne podržavaju politike koje rade udar na ustavni poredak Bosne i Hercegovine. Gospoda ne podržavaju Dodikov secesionizam u Bosni i Hercegovini. Gospoda ne uzimaju za partnere partije koje čine antiustavno odnosno antidaytonsko djelovanje. Gospoda ne podržavaju politike psovanja mrtvih majki na partijskim mitinzima. To rade samo prostaci i bahati političari koji su to radili i na prijeratnim skupovima Pokreta za Jugoslaviju i Ujedinjene jugoslavenske demokratske inicijative kada su psovali utemeljitelje modernih država koje su nastale na prostorima ex-Jugoslavije.

Optimista bi morao znati kako gospoda podržava demokratske institucije Bosne i Hercegovine koje provode vladavinu zakona. Gospoda ne podržavaju nego čine sve da se političke tenzije smanje.

Do kada će hrvatski narod dopuštati ovo licemjerje i bahatost i hoćemo li uskoro na zasjedanjima HNS-a gledati događanja poput onih u srbijanskoj skupštini ovih dana preostaje nam za vidjeti?

Čini se kako strpljenju Hrvata naspram vječitog optimizma dolazi kraj!

Ivan Kovačević / OTPOR^.Media
kontakt autora: [email protected]