Uvođenje naplate parkiranja u Širokom Brijegu samo po sebi nije loša ideja. Naprotiv, to je korak koji može doprinijeti boljoj regulaciji prometa i urednijem gradskom prostoru. Cijena od 1 KM po satu, kao i povlaštena mjesečna karta za stanare po cijeni od 25 KM, zvuče razumno.
Međutim, problem nastaje kada se odluke, koje bi trebale biti pravedne i u interesu svih građana, počnu krojiti prema potrebama pojedinaca – točnije, prema potrebama uposlenika gradske uprave.
Naime, prema novoj odluci, zaposlenici koji rade unutar zone naplate parkinga imaju mogućnost kupnje mjesečne karte za samo 20 KM. Naizgled simbolična razlika, ali u praksi to otvara niz ozbiljnih pitanja:
1.Ako je cilj smanjiti broj automobila u centru grada, ova odluka neće tome doprinijeti – naprotiv, još će više poticati dolazak automobilima.
2.Kako će se i tko će kontrolirati parkira li djelatnik doista na mjestu gdje i radi?
3.Što je s onima koji do sada nisu ni dolazili automobilom na posao – hoće li sada kupovati mjesečne karte za članove obitelji ili prijatelje?
4.Hoće li netko moći dovesti zaposlenika autom, a zatim ostaviti vozilo parkirano cijeli dan – pod izlikom “povlaštene karte”?
Ovo nije sustavno rješenje, već pokušaj da se kroz privilegije zaštite “svoje” pozicije, bez razmišljanja o posljedicama. Umjesto stvarnog unapređenja prometne kulture i organizacije, dobili smo još jednu odluku koja stvara neravnopravnost među građanima.
Zar je uistinu tako teško pogledati kako su to riješili drugi gradovi koji već imaju iskustva s ovakvim mjerama? Zašto uvijek moramo izmišljati toplu vodu – i to na štetu svih nas?
Široki Brijeg, nažalost, ponovno služi kao poligon za nelogične i netransparentne odluke. I dok jedni traže rješenja, drugi i dalje pronalaze načine kako da zaobiđu sustav – i pri tom još budu nagrađeni.
Žarko Lasić / OTPOR.Media
kontakt autora: [email protected]
