Nakon nedavnog gostovanja Željka Komšića na Face TV-u, kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, Zdenko Lučić, uputio je oštar i izravan odgovor. U svom priopćenju Lučić bez dlake na jeziku dekonstruira Komšićeve izjave, nazivajući njegove pohvale “običnim podvalama”, te otvoreno proziva dugogodišnju političku simbiozu Željka Komšića i Dragana Čovića. Nazivajući ih “najboljim neprijateljima” koji godinama preživljavaju hraneći jedan drugoga, Lučić jasno poručuje da građanska jednakost ne smije biti alibi za preglasavanje, baš kao što ni zaštita nacionalnih interesa ne smije biti pokriće za korupciju. Uz to, Komšiću je uputio i izravan ustavni izazov, poručivši mu da će napustiti politiku ako dokaže svoje tvrdnje.

Reakciju Zdenka Lučića u nastavku prenosimo u cijelosti:

Odgovor na neke tvrdnje Željka Komšića

Ja ću biti hrvatski član Predsjedništva BiH – baš kako piše u Ustavu BiH i na glasačkim listićima

Jučer je na Face TV gostovao Željko Komšić. Kao i obično, tvrdi da je pobjeda njegova kandidata za člana Predsjedništva, Slavena Kovačevića, jako važna za Bosnu i Hercegovinu. Od nje gotovo ovisi opstanak države. Jer, kako on reče: „Bolje je imati dvojicu na koje se možeš osloniti u tom Predsjedništvu nego imati dvojicu ili dvoje protiv“. Pa bio je on u Predsjedništvu BiH i to četiri mandata. Što je BiH imala od toga? Jesu li odnosi Hrvata i Bošnjaka bolji? Je li BiH prosperitetnija, stabilnija i sigurnija? Jesmo li bliži Europskoj uniji i europskim vrijednostima? Ništa od svega toga. Komšić kaže da se ja „borim za glasove Bošnjaka“ te da je to pohvalno jer eto „nije više samo on đavo koji je izabran bošnjačkim glasovima u Predsjedništvo BiH“. To potkrjepljuje mojim odlaskom u Zenicu, Sarajevo i srednju Bosnu. Kaže da je to dobro jer ja „svjesno ili nesvjesno razbijam tezu na kojoj HDZ gradi svoju politiku.“ Ja ih razbijam, a on ih je hranio punih šesnaest godina. On i Čović su bili „najbolji neprijatelji“ – politički su preživljavali napadajući jedan drugoga. Istovremeno su surađivali tamo gdje su im se interesi poklapali. Najbolji su primjer neki diplomati koje su „razmjenjivali“ jer su obojici prirasli za srce.

U kampanji sam pokazao iskrenost i izravnost. Stvari nazivam pravim imenom, bez maskiranja i lakiranja. Javno sam rekao sve što mislim o Čoviću i njegovoj politici. Nisam se puno osvrtao na njegovu kandidatkinju za člana Predsjedništva BiH. Najviše zato što nije samostalna, kompetentna ni sposobna voditi ikakvu, a kamo li nacionalnu ili državnu politiku. Još se nije pojavila u javnosti a da joj iza leđa, ili kraj nje, nije bio Čović. Probajte se sjetiti jedne rečenice koju je rekla, a da nešto znači. Razbacuju se licemjerjem, frazama i floskulama, pokazujući i dokazujući svu nemoć politike koja već više od dvadeset godina uništava hrvatski narod u BiH, kao i BiH u cjelini.

Ne želim prihvatiti ni Komšićeve pohvale jer su to obične podvale. Razlika među nama je nepremostiva. Istina, ja idem u sva gore nabrojana mjesta, ali idem prije svega među Hrvate jer sam kandidiran za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Naravno da ne zaobilazim lokalne vlasti i domaće ljude, bez obzira na vjeru i nacionalnost. Naprotiv, pokazujem odgoj, pristojnost i poštovanje. Kako će Komšić objasniti da u četiri svoja mandata nije došao među Hrvate u većinski hrvatska mjesta. Kako će objasniti da nije uspio uspostaviti ni protokolarne odnose s Republikom Hrvatskom. Nitko relevantan već godinama nije htio s njim ni razgovarati. Kaže Komšić da ne postoji „hrvatski član Predsjedništva BiH“, nego postoji samo „član Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda“, jer tako piše u Ustavu. Komšić je diplomirani pravnik kao i ja. Tu počinje i prestaje svaka sličnost. Člankom V. Ustava BiH reguliran je rad Predsjedništva. U stavku 2. istoga članka pod d. piše:

„Član Predsjedništva koji je glasovao protiv neke odluke Predsjedništva može dati izjavu da je ta odluka štetna po vitalne interese entiteta za teritorij na kojem je izabran, a sve u roku od tri dana nakon usvajanja te odluke. Takova će se odluka odmah podnijeti Narodnoj skupštini Republike Srpske, ako je izjavu dao član s tog teritorija; odnosno bošnjačkim delegatima u Domu naroda Federacije, ako je izjavu dao bošnjački član; ili hrvatskim delegatima u Domu naroda Federacije ako je izjavu dao hrvatski član. Ako je izjava potvrđena dvotrećinskom većinom delegata u roku od deset dana od njezina podnošenja, sporna odluka Predsjedništva neće stupiti na snagu.“

Neka Komšić sada objavi tu tobožnju ustavnu formulaciju „iz reda hrvatskog naroda“ i ja ću odmah prekinuti kampanju i napustiti politiku. Eto mu prilike za laganu pobjedu njegova kandidata. Kaže Komšić da moja politika ima pozitivan odjek u Sarajevu, što znači među Bošnjacima, jer se „zna tko je tu većina“ te da je to „pohvalno“. Naravno da mi je drago ako je bošnjački narod prepoznao i ima simpatija za moju politiku, odnosno moja stajališta o pitanjima važnim za BiH. To je osnovna pretpostavka za stvaranje povjerenja, za uzajamno poštovanje i za dijalog. Postoje pitanja koja opterećuju naše odnose i koja moramo i možemo riješiti.

Kandidiram se za hrvatskoga člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine jer vjerujem da možemo prekinuti politiku stalnih kriza, uzajamnog straha i unaprijed podijeljenih poraza. Ne tražim ničiji glas za još jednu svađu. Tražim mandat za politički dogovor nakon kojeg će hrvatski narod biti ravnopravan, Bosna i Hercegovina stabilna, a svaki njezin čovjek slobodan i poštovan. Bosna i Hercegovina je naša država. Hrvatski narod jedan je od njezina tri konstitutivna naroda. Zato ne prihvaćam lažni izbor između hrvatske jednakopravnosti i opstanka Bosne i Hercegovine.

Nema stabilne Bosne i Hercegovine bez ravnopravnih Hrvata, Bošnjaka i Srba; nema pravedne države ako građani koji pripadaju manjinama ili se ne žele nacionalno izjasniti nemaju jednaka osobna i politička prava. Ali, ne ću prihvatiti da se građanska jednakost koristi kao izgovor za preglasavanje malobrojnijega naroda. Jednako tako, neću prihvatiti da se zaštita nacionalnih prava koristi kao izgovor za kriminal, korupciju, nepotizam, blokade ili rušenje države. Moja politika bit će politika ustavne ravnoteže, europskih standarda, decentralizacije, dogovora i odgovornosti.

Zdenko Lučić