Velika Gospa bila je dan kakav se nije mogao preskočiti. To nije bio samo blagdan, nego pravi mali praznik okupljanja, molitve i zajedništva. Odlazak na brig bio je hodočašće – svečano, ali i veselo. Mi mlađi išli smo pješice, u skupinama, pokušavajući molitvu uklopiti između dječačkih šala i priča koje bi odrasli vjerojatno nazvali budalaštinama. Stariji su, naravno, imali povlašten položaj: vozili su se u par automobila, kojih se tada moglo nabrojati na prste jedne ruke, ili taksijem – a tko je išao taksijem, taj je imao što pričati cijelu godinu.
Ručkovi su se planirali danima unaprijed. Dogovorilo bi se u kojoj gostionici ćemo sjesti, svatko je ponio nešto hrane, a gazda bi dao prostor i stolove. Piće se, naravno, moralo kupovati po gostioničkim cijenama. Nama se to činilo kao velika „nepravda“, ali stariji su uvijek govorili: „Tako i treba, red je da i gazda zaradi.“
Nakon mise na brigu slijedila je nezaobilazna kupovina bostana. Taj trenutak imao je neku posebnu čar – tko će izabrati veću, slađu lubenicu, tko će pregovarati da je jeftinija. Nama djeci bilo je svejedno, samo da se nosi nešto veliko i da kasnije svi jedemo rukama, sok niz bradu, a smijeh svuda oko nas. Tek nakon toga počinjalo je pravo druženje – jelo, pjesma, razgovor i pokoja čašica više kod starijih.
Mi mlađi nismo mogli dugo sjediti. Odlazili bismo u grad, znatiželjno razgledavali izloge i ponudu sladoleda, diveći se svakoj kuglici kao da je dragulj. Stariji su ostajali, ozbiljno raspravljali o poljoprivredi, politici i svemu što se tih godina činilo važnim.
Predvečer je počinjao „povratak“. Tko je imao sreće, ugurao bi se u prepuni autobus. Tko nije – ostalo mu je pješačenje. Nama mladima to i nije bila kazna, nego još jedan dio pustolovine. Pjevali bismo, smijali se i šalili, a noge su išle same, lake kao pero.
To su bila vremena – jednostavna, a tako bogata. Vremena kada se cijela zajednica veselila jednom danu, kada je i najobičnija lubenica bila svečana, a mi djeca mislili da ljepše i veselije ne može biti.
Žarko Lasić / OTPOR.Media
kontakt autora: [email protected]
