Već duže vrijeme prozivam načelnika Antu Begića i njegovu svitu. Godinama dokumentiram i argumentiram ozbiljne nepravilnosti u radu općinskih službi, načelnika općine i njegovih “jahača apokalipse”. Godinama institucije šute!
Šute ministarstva, šuti policija, šuti tužiteljstvo kojem su podnesene hrpe kaznenih prijava.
Spisi se guraju u arhive, kriminalci se štite! Dok institucije šute Posušje se zbog osobne koristi par pojedinaca sustavno uništava. Radi se prema nevažećim planovima, prema projektima ljudi koji nemaju nikakve dozvole, kopa se i izgrađuje bez ikakve dokumentacije. Otimaju se javna dobra i uzurpiraju javne parcele. Onaj tko je u „talu“ sa vlasti radi što ga je volja i gdje god da ga je volja.
Opet javno pitam nadležne institucije, do kada ćete ignorirati kriminal u Općini Posušje??? Hoće se netko od vas javiti kada bude kasno, kada građani iz očaja posegnu za vlastitim oblicima pravde ili će te i tada šutjeti brinući se samo za svoje fotelje?
Nemoj hadžija nećemo te više dirati…, NEĆETE! Da li je to jedini put pravde u BiH ili…
Javio se gospodin Damir Čutura, načelnik PU Posušje. Nakon što je vidio objave i dokumente o udesu kojeg je imao moj otac, nazvao me je da mi kaže da je zatražio hitnu istragu Odjela za profesionalne standarde MUP-a ŽZH.
Zahvaljujem mu, ne zato što je to nešto posebno, već zato što je u ovoj zemlji i ono što bi trebala biti dužnost, rijetkost.
Dok čekamo „hitnu istragu“ koju je zatražio Damir vraćamo se poznatim i nepoznatim temama koje duže vrijeme pratimo.
Udobno se zavalite u vaše naslonjače i pokušajte dočarati sebi slike iz noćne more… Zamislite:
-Neko tajnovito društvo koje sjedi negdje u kutu restorana te raspravlja o vašem životu i vašoj imovini…
-Kako to tajnovito društvo dođe do zaključka da vi imate previše i da je njima potrebnije nego vama te vas odluče osloboditi tereta posjedovanja imovine.
-Kako se jednoga dana to društvo pojavi na vratima vašeg doma i izbaci vas iz kuće na ulicu iako je to vaš dom stotinu godina. Vi ste imanje naslijedili od oca, vaš otac naslijedio od svoga oca…
-Kako zbunjeni odlazite do Općine Posušje gdje vam službenici hladno odgovaraju da to nije vaše i daju vam na uvid papir u kojem tako piše.
NEMOGUĆE? U Posušju je moguće i ono za što mislite da je nemoguće! Istina ovdje se ne radi o kući, ali se radi o zemlji i to skoro pa 80.000 m2.
Na temelju dokumenta za kojeg postoje ozbiljne sumnje u vjerodostojnost zemlja prelazi u ruke UKRASKAMENA.
Miris starog sistema je jak. Ljudi su promijenili značke, ali su metode ostale iste. Fotelje su naslijedili sinovi onih koji su vaše očeve progonili.
Još nema Golog Otoka, ali tko kaže da ga neće biti?
Ovo nije samo priča o zemlji. Ovo je priča o tome kako se narod krade pod krinkom domoljublja.
O tome kako se šuti dok se istina zakopava.
O tome kako se pravda u BiH često traži tek kad za nju bude prekasno.
“Zašto lažu nam u lice…”, pjeva Škoro.
I dok ta pjesma svira, sa pravom se pitam:
Hoće li “hitna istraga” koju je naložio Damir Čutura biti pravda ili još jedan papir za arhivu?
O sudskoj praksi Snježane Parlain, općinskoj inspekciji, Mariu Jukiću Brki i drugim akterima čitat ćete u nekom novom nastavku.
Dino Tolić / OTPOR.Media
Kontakt autora: [email protected]
