Lider HDZ-a BiH Dragan Čović posljednjih je godina svojevrsna inačica Milorada Dodika, samo što to iskazuje na znatno uglađeniji način. Nakon što je još jedan izborni ciklus prošao uz neuspješno lamentiranje o izbornom zakonu po mjeri HDZ-a, fokus je prebacio na drugu temu – upravo onu na kojoj je započelo Dodikovo „pucanje po šavovima“: pitanje državne imovine.
Javno poziva visokog predstavnika da ukine Zakon o zabrani raspolaganja državnom imovinom, sve pod krinkom zabrinutosti za ekonomski prosperitet Bosne i Hercegovine.
„Treba izvršiti pritisak na osobu koja je nametnula ove izmjene da ih povuče, kako bi se osiguralo da naše gospodarstvo može normalno funkcionirati i da se može investirati, dok politika ne bude dovoljno zrela i odgovorna da donese zakon“, izjavio je Čović tijekom posljednje sjednice Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH.
Još se jednom pokazalo kako su odluka visokog predstavnika, a potom i Ustavnog suda BiH, bolna točka za sve (su)učesnike sustavne pljačke prirodnih resursa i raspolaganja zemljištem po principu „tko je jamio – jamio je“, piše Zurnal.info.
Čović ne djeluje Dodikovim stilom otvorenog suprotstavljanja, prijetnjama i galamom s, figurativno rečeno, buzdovanom u ruci, niti će izravno oponirati riskirajući pravosudne sankcije. Dobro pamti uhićenje, sudski proces pred Sudom BiH te još dvije optužnice koje su ga godinama vezivale za sudnice. Upravo zato ne treba sumnjati da je prepoznao nova kretanja unutar domaćeg pravosuđa kada je riječ o zlouporabi onoga što je označeno kao državna imovina.
U posljednje vrijeme vidljivo je više takvih primjera. Početkom kolovoza prošle godine prva akcija Posebnog odjela za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala Tužiteljstva FBiH (POSKOK) pokrenuta je istragom zbog nezakonite prodaje državne imovine protiv čelnika općinske vlasti u Grudama – gle čuda, iz redova HDZ-a BiH.
Samo nekoliko dana kasnije, nakon intervencije Pravobraniteljstva BiH uz tvrdnju da je riječ o državnoj imovini, donesena je sudska mjera zabrane prodaje nekretnina Naftnih terminala Dretelj, svojevrsnog „ratnog plijena“ pod kontrolom kadrova HDZ-a BiH.
Paralelno s tim, Pravobraniteljstvo BiH pokrenulo je sudski spor kako bi dokazalo da imovina tvrtke Vitezit, kao državna imovina, ne može biti predmet prodaje, a „bauk pravosuđa“ nadvio se i nad raspolaganjem državnim zemljištem u Vitezu, koje su namjeravali „rastaliti“ – ponovno odabrani, pod okriljem HDZ-a.
Tome treba dodati i tužbe zbog prenamjene državnog poljoprivrednog zemljišta u građevinsko na području Hercegovačko-neretvanske županije i Grada Mostara, iza kojih, opet, stoje kadrovi HDZ-a BiH.
Svega toga – i još mnogo toga u pozadini – svjestan je Dragan Čović, pa je svoj politički prioritet usmjerio upravo na eliminaciju zabrane raspolaganja državnom imovinom. Intenzivno lobira kod predstavnika europskih zemalja, ne skrivajući da je tema razgovora državna imovina, što može značiti samo jedno: uvjeravanje da OHR promijeni svoj stav po tom pitanju.
Naravno, i u OHR-u dobro znaju da je zabrana, ako ne u potpunosti, onda barem u velikoj mjeri, smanjila pljačku prirodnih resursa kroz tzv. „investicije“ i „razvojne projekte“, koji su u suštini značili rasprodaju imovine u bescjenje odabranim obiteljskim i stranačkim „poslovnim partnerima“.
Posljednjih 35 godina vodeća garnitura HDZ-a BiH uspostavila je svojevrsnu mrežu kontrole financijskih tokova i izvlačenja proračunskog novca za stranačke i osobne potrebe. Okosnicu čine kadrovi koji su zajedno s Draganom Čovićem djelovali pod okriljem stranke, paralelno s rastom njihova bogatstva i političke moći.
No ta nezajažljivost ne jenjava. Stasaju „mladi sokolovi“ koji žele svoj dio državne trpeze, što im može omogućiti stranka kao svojevrsni gospodar financija u BiH. Zato danas, neskrivenim opstrukcijama rada državnog parlamenta i blokadama „europskog puta“, koji toliko ističu, pokušavaju i formalno zagospodariti teritorijem koji simbolizira njihov nedosanjani entitet.
Dragan Čović dobro zna da uklanjanjem zabrane raspolaganja državnom imovinom uvelike pomaže i svom političkom savezniku Miloradu Dodiku u zajedničkoj misiji podilaženja ruskim interesima na ovom prostoru. Razlika je tek u tome što Čović pažljivo pazi da ne prijeđe granicu nakon koje bi se ponovno morao vratiti u sudske klupe.
S druge strane, dok zagovara slobodno raspolaganje državnom imovinom, Čović nikada nije ponudio odgovore o podrijetlu vlastite imovine, načinu kupnje nekretnina u BiH i Hrvatskoj, pranju novca i utaji poreza – aferama koje su svojedobno brižljivo zataškavali njegovi ljudi unutar SIPA-e i Državnog tužiteljstva, a koje su detaljno obrađene u dvodijelnom Žurnalovom filmu „Sokolovi“.
Amerildo Gutić / Zurnal.info
