Nije neka tajna da politika kroji zakone. Ta politika i institucije koje kroje zakone u Posušju ih godinama najviše krše i zloupotrebljavaju. Tako nam i školski sat traje 40 minuta iako zakon izričito nalaže drugačije. Ali o tome ćemo nekom drugom prilikom, trenutačno smo zapeli s Posuškim urbanizmom.
Ispraviti nešto što je nakaradno nasađeno mukotrpan je posao ali pozitivni rezultati se vide i nekako bude lakše. Sama činjenica da Odluka o javnoj raspravi o Prijedlogu izmjene i dopune regulacijskog plana Meljakuša III (Vukovarska i Splitska ulica) još stoji na službenim stranicama općine (Oglasna ploča) svojevrsni je spomenik Otporu jer pokazuje gdje i kada (29. 10. 2024.) je proces zaustavljen. U 2025. godini ništa nije javno objavljeno, toliko o transparentnom radu načelnika i općinskih službenika.
Ono što je posebno zanimljivo jest da se ovdje ne radi samo o „nakaradnoj državi“ ili „nepopularnoj federaciji“. Radi se o nepoštivanju vlastitih županijskih zakona. To je najteži udarac jer pokazuje da problem nije samo „tamo gore“, nego i „ovdje kod nas“.
Nakon objavljenog videa s općinskim službenicima sve je stalo i još uvijek stoji. Izmjene i dopune prije toga redale su se kao na pokretnoj traci, godišnje između 30 i 40. Od objavljivanja videa javne rasprave imali smo samo jedan. Radila ga je firma iz Banja Luke, u Posušju nitko nema dozvolu.
To što nema dozvole nije smetalo Ivana Čuturu vlasnika firme PROJEKT 3D d.o.o. Posušje da potpisuje projekte koje zakonski nije mogao ni raditi. Zasmetali su mu tekstovi na Otporu pa je prestao s uhodanom praksom i napustio mjesto predsjednika „Stručnog povjerenstva za davanje mišljenja pri izdavanju lokacijske dozvole“. Fotelju je preuzeo Veljko Đerek, vlasnik firme I.P.N. d.o.o. Posušje. Đerek je godinama isto kao i Čutura potpisivao projekte za koje nije zadovoljavao zakonom propisane uvjete. Kada se iza zatvorenih vrata potpisuju odluke koje su štetne za Posušje nitko nema problema, problemi nastaju kada se ispred kamera trebaju obrazložiti postupci. Spomenuti dvojac godinama je radio regulacijske planove i izmjene i dopune istih iako nemaju licencu. Gledajući prometna rješenja po Posušju, otvoreno se pitam da li imaju i potrebno znanje.
U Osoju imamo farmu koja zakonski nikada nije mogla postojati. Ali eto, postoji. Neki bi je rušili, neki ostavili, a ja predlažem da je pretvorimo u urede i skladišta. Farmu vlasnici mogu prebaciti u izrađene prostore na Visokoj Glavici. Taj potez bi potakao čak i ugašenu mesnu industriju Lijanovići koja se nalazi preko puta, a svakodnevno svjedočimo i tome da Ugrovačom teku raznorazne otpadne vode, farma više-manje. Ako već živimo u komediji, neka barem bude komedija s happy endom. Zakoni vrijede, a zajednica ima koristi.
Šalu na stranu, zbilja mi nije jasno zašto: „stručnjaci“ tipa Đereka, Čuture ili bilo koga drugog dozvoljavaju sebi potpisivanje svega što im političari ili općinski službenici serviraju. Potpisivanje projekata bez dozvole kazneno je djelo, a ne „procedura“ i trebali bi biti svjesni toga. Farma u Osoju i slični projekti moraju biti predmet neovisne revizije. Ako dozvole nisu zakonite, potrebno je pronaći rješenje koje neće štetiti zajednici. A politika ne smije biti iznad zakona. Svaka odluka mora služiti dobrobiti svih, a ne interesima pojedinaca.
Posušje nije privatni posjed političara i „stručnjaka“. Posušje je naš dom.
Prošli tjedan dobili smo još jednog bjegunca s položaja. Direktora J.P. Vodovoda Franu Lebu koji nam je velikodušno ostavio J.P. Vodovod s dugovanjima većim od 14.000.000 KM. Politika je izabrala novog direktora, mladog Branka Rezu. Rezo je radno iskustvo stekao svirajući harmoniku, kad već tonemo, tonemo sa stilom. Uz muziku, samo neka je veselo.
Dino Tolić / OTPOR.Media
Kontakt autora: [email protected]
