Kristijan Penavić je svestrani umjetnik iz Širokog Brijega. Kao rijedak primjer na domaćoj sceni zagovara potpunu kreativnu kontrolu te samostalno potpisuje tekstove, glazbu, režiju i kompletnu videoprodukciju svih svojih projekata. Zajedno sa suprugom Gabrijelom vodi EQ Studios.
U razgovoru za OTPOR, Kristijan otkriva kako je nastala njegova najintimnija pjesma dosad, koliko je zahtjevno bilo snimanje pod vodom te kakve planove ima u nastavku ambiciozne 2026. godine.
Otkud crpiš inspiraciju za tako tešku i emotivnu tematiku? Je li pjesma „Kad potonem“ osobna ispovijest?
Zanimljivo je da je „Kad potonem“ nastala kao kratka priča u mojoj mašti, gotovo kao scenarij za film. Često razmišljam u slikama, a ovaj put me progonila ideja o starom bračnom paru i ljubavi koja ne poznaje granice, pa čak ni granicu života i smrti. Zamislio sam čovjeka koji se, nakon gubitka supruge, ne može i ne želi nositi sa svijetom bez nje.
Njegovi pokušaji da joj se pridruži „na drugoj strani“ te buđenja u bolničkoj postelji uz molbe djeci da ga puste – to je slika iz koje je nastao stih: „Kad potonem pod otrove, pusti me… za suzama nema potrebe jer odlazim njoj.“ Osjetio sam potrebu tu emociju, taj zamišljeni teret, pretočiti u glazbu. Pjesma je postala krik odanosti.
Vizualni identitet tvog rada je na gotovo filmskoj razini. Kako balansiraš ulogu glazbenika i filmaša?
Veliki sam zaljubljenik u kinematografiju i vizualni narativ. Za mene kadar nije samo popratni video, nego način da dodatno pojačam emociju koju pjesma nosi. Kontinuirano učim o kompoziciji i tehnikama snimanja od svjetskih majstora fotografije jer mi je dugoročna ambicija snimiti dugometražni igrani film.
Režiranje vlastitih spotova i pisanje scenarija koraci su u tom smjeru – razvijam se kao umjetnik na svim poljima na kojima mogu. Profesionalniji smjer dodatno je učvrstio EQ Studios, produkcijski studio koji sam pokrenuo sa suprugom Gabrijelom. Rad s profesionalnom opremom, poput Sony FX3 kamere i anamorfnih leća, omogućuje mi estetiku koja nadilazi klasični glazbeni video.
Snimanje spota bilo je sve samo ne jednostavno. Kroz što si prošao da bi dobio kadrove pod vodom?
Put do konačnog rezultata bio je prilično trnovit. Spot smo snimali ukupno sedam puta zbog tehničkih komplikacija, problema s lokacijama i vremenskih uvjeta. Najupečatljiviji dio bio je dan proveden u bazenu u Marića Gaju, gdje sam proveo osam sati pod vodom.
Cilj je bio prikupiti što više kvalitetnog materijala kako bi postprodukcija i vizualni efekti izgledali besprijekorno. Pjevati pod vodom, zadržati mirnoću i emociju te istodobno izdržati fizički napor bio je velik izazov, ali svaki je trenutak vrijedio kada sam vidio konačan rezultat. Kadrovi tonjenja vizualno prikazuju stanje o kojem pjesma govori – potpuni prelazak u drugu dimenziju.
„Kad potonem“ je tvoja prva objava u 2026. godini. Što slijedi?
Ovo je tek početak vrlo dinamične godine. Nakon ovog singla planiram objaviti prvu pjesmu na engleskom jeziku pod nazivom „Anthem of the Mankind“. Pjesmu sam prvotno prijavio na Doru, ali nije prošla natječaj. Unatoč tome, vjerujem u njezinu poruku – zajedništvo i otpor mržnji i podjelama u svijetu. Smatram da poruka ljubavi i mira zaslužuje prostor upravo sada.
Do ljeta planiram objaviti još dvije pjesme, uz prateće spotove na kojima već radim.
Što bi poručio mladim kreativcima iz Hercegovine koji se boje upustiti u „all-in“ projekte?
Ne čekajte savršene uvjete – oni ne postoje. Dolazim iz Širokog Brijega, male sredine s puno talenta, ali ponekad nedostaje hrabrosti za iskorak. Važno je imati viziju i raditi na sebi svakodnevno – bilo u studiju, iza kamere ili u nekom drugom segmentu života – te se okružiti ljudima koji vas podržavaju, kao što ja imam podršku svoje supruge Gabrijele.
Ako osjećate da imate priču koju trebate ispričati, ne dopustite da vas prepreke zaustave. Budite uporni i autentični.
OTPOR.Media
