Što se događa u Zapadnohercegovačkoj županiji? Doktori medicine i stomatolozi najavljuju kolektivni otkaz, sve više policajaca napušta službu, pravosudni djelatnici u štrajku, državni službenici i namještenici primaju najniže plaće u Federaciji! Dok proračun ruši rekorde, sindikati su na nogama, a pitanje koje sve glasnije odzvanja među zaposlenicima javnog sektora glasi – je li aktualna vlast izgubila dodir sa stvarnošću?
Rekordan proračun
“Prema gospodarskim, demografskim i sigurnosnim pokazateljima Županija Zapadnohercegovačka je najuspješnija županija u Federaciji BiH. Čak se 25 posto proračuna puni od poreza na dobit tvrtki, što je dvostruko veći iznos od onoga koji po toj osnovi ostvari prva sljedeća županija”, izjava je predsjednika Vlade ŽZH Predraga Čovića.
Proračun Županije za 2026. iznosi rekordnih 192.792.566 KM. Kada je tako sjajno stanje nameće se pitanje kako to da se posljednjih dana u toj Županiji sve glasnije čuju poruke nezadovoljstva iz javnog sektora. Strukovni sindikat doktora medicine i stomatologa ŽZH, Sindikat državnih službenika i namještenika ŽZH, Sindikat djelatnika MUP-a ŽZH i Sindikat sudova i tužiteljstva ŽZH otvoreno poručuju: dosta je ignoriranja. Ljudi koji osiguravaju sigurnost, zdravstvo, administraciju i pravosuđe više ne pristaju na plaće koje ne prate ni osnovne troškove života. Inflacija raste, cijene divljaju, a odgovori iz zgrade vlade su šturi ili nikakvi, piše Istina.
Sindikat državnih službenika i namještenika je javno objavio da su njihove plaće najniže u FBiH, isto takvo stanje je i sa policajcima, doktorima, stomatolozima i pravosudnim djelatnicima. Od Županije koje je nekad bila primjer po visini plaća u javnom sektoru aktualna vlast je napravila “Županiju slučaj”. Dok javni službenici upozoravaju na sve teži materijalni položaj, Vlada ŽZH ostavlja dojam nezainteresiranosti, birokratske tromosti i političke samodostatnosti. Umjesto da preuzme odgovornost i otvori ozbiljan socijalni dijalog, vladajući se ponašaju kao da su rekordne proračunske brojke same sebi svrha – kao da su financijski pokazatelji važniji od ljudi koji svakodnevno nose sustav na svojim leđima.
Policajci brinu o sigurnosti, liječnici i stomatolozi o zdravlju građana, državni službenici o funkcioniranju administracije, a djelatnici sudova i tužiteljstava o pravdi i pravnoj sigurnosti. Bez njih sustav ne postoji. Ipak, kada ti isti ljudi traže korekciju plaća koja bi barem djelomično pratila rast troškova života, nailaze na zid šutnje, odugovlačenja i izbjegavanja konkretnih odgovora.
Što su prioriteti?
Posebno je problematično što se sve to događa u trenutku kada županija raspolaže rekordnim proračunom. Ako novca ima, a očito ga ima, onda se postavlja pitanje prioriteta. Jesu li prioritet politički komfor i samopromocija ili ulaganje u ljude koji održavaju javne službe? Ignoriranje sindikalnih zahtjeva u takvim okolnostima ne djeluje kao fiskalna odgovornost, nego kao svjesno zanemarivanje zaposlenika.
Ukoliko izostane hitan i konkretan dogovor, sindikalni prosvjedi mogli bi prerasti u ozbiljan politički problem. A tada više neće biti riječ samo o koeficijentima i osnovicama, nego o povjerenju – najvažnijoj valuti svake vlasti.
Ako vlada nastavi s ovakvim pristupom, poruka koju šalje zaposlenima u javnom sektoru je jasna: vaš rad je nužan, ali vaše dostojanstvo i egzistencija nisu prioritet.
