Rehabilitacija Hrvata – Jugoslovena
Odluka liječnika zapadne Hercegovine suprotstaviti se političkim pritiscima otvorila je prostor za širu društvenu raspravu. Njihov čin nije samo pitanje radnih odnosa, nego simbolički trenutak koji razotkriva duboko ukorijenjene obrasce straha, nepovjerenja i transgeneracijskih trauma koje oblikuju život zajednice. Zapadna Hercegovina desetljećima nosi teret povijesnih iskustava koja su ostavila trag na kolektivnoj svijesti. Strah, podjele i politička kontrola postali su dio svakodnevice, stvarajući okruženje u kojem se promjene doživljavaju kao prijetnja, a ne kao prigoda za boji život. To naslijeđe prenosi se s generacije na generaciju, oblikujući način na koji ljudi doživljavaju institucije, autoritete i vlastitu ulogu u društvu.
Hrvati zapadne Hercegovine umjesto da planiraju dugoročni razvoj, opredjeljuju se već tri desetljeća za vladavinu komunističkih aparatčika uz svakodnevnu traumu koja ih susreće. Liječnicima se prijeti kako će se politika pobrinuti i za njihove uže članove obitelji, tako je pod ucjenom politike u roku od 24 sata dvadeset doktora odustalo od otkaza.
Činjenica je kako Hrvati zapadne Hercegovine ne vjeruju sustavu Jugoslovenske kaste koja je posljednja tri desetljeća zavladala zapadnom Hercegovinom, primoravajući i svećenike u izbornom ciklusu da u ruci drže sliku Jugoslovena – ćiriličara Dragana Čovića, šaljući poruku katoličkom puku kako je on njihov nezamjenjivi predsjednik.
Zašto je čin liječnika važan
Kada se 53 liječnika odlučilo potpisati otkaze, učinili su nešto što nadilazi profesionalni okvir. Poslali su poruku da dostojanstvo, stručnost i etika ne smiju biti predmet političkih manipulacija. Njihova odluka pokazala je kako je moguće prekinuti obrasce šutnje i pokornosti koji su godinama dominirali javnim prostorom. Ovaj čin predstavlja rijedak trenutak kolektivne hrabrosti – trenutak u kojemu se jasno pokazalo kako promjena počinje onda kada pojedinci odbiju pristati na nepravdu.
Uloga institucija i društvenih autoriteta
U malim zajednicama, gdje su društvene veze snažne, svaki autoritet ima veliku moć oblikovanja javnog mišljenja. Kada se ta moć koristi za očuvanje postojećih struktura, a ne za dobrobit zajednice, posljedice su dugoročne: odlazak mladih, urušavanje povjerenja i stagnacija. Je li napuštanje obiteljskog ognjišta dio terapije Hrvata, vrijeme će pokazati?!
Trauma voli tišinu i izolaciju. Izolirani Hrvati zapadne Hercegovine preko posrednika komunističke kaste ne dozvoljavaju oporavak s naučenom lekcijom. Za oporavak Hrvata bitna je kolektivna otpornost, točnije postupanje poput liječnika i djelatnika pravosudnih institucije zapadne Hercegovine, koji su osobnim potpisom rekli dosta je. Nijedan narod nije savršeno izliječen, ali su neki napravili ogromne korake. Zapadna Hercegovina, koja je neupitno Hrvatska sredina ima sve preduvjete riješiti se autokratske vlasti Jugoslovenske kaste koju predvodi obitelj Čović. Kako? Upravo po receptu kako su to napravili hrabri doktori i pravosudni djelatnici zapadne Hercegovine. Raskinuli ugovor s Jugoslovenskom kastom, poslali jasnu i nedvosmislenu poruku: “Dosta je“!
Kao hrvatski državljani, liječnici imaju pravo na pomoć svoje matične države Republike Hrvatske. Dislokacija njihovog rada iz Hercegovine u Republiku Hrvatsku, po odobrenju Vlade Republike Hrvatske zadala bi bolan udarac Jugoslovenskoj kasti HDZ BiH, koja netransparentno upravlja proračunskim novcem.
Hrvati su se uvijek znali osloniti jedni na druge, ne treba njima nezamjenjivi vođa Jugoslovenskog pedigrea, koji se transformirao u Thompsonovog fana, koji šalje poruke: “Dalje prste od Hrvata“. Upravo onaj koji je kao „Sokolovac“ devedesetih godina prošloga stoljeća stavio tri prsta na Hrvate. Postoji izvjestan problem za Hrvate zapadne Hercegovine. Mogu li se odreći Jugoslovena, jer ne vide jasnu i stabilnu alternativu koja im nudi sigurnost?
Hrvati zapadne Hercegovine vjeruju svojim svećenicima koji u izbornim procesima u ruke uzimaju fotografiju vođe Jogoslovena šaljući lažnu poruku puku, za koga glasovati. Pitamo se samo kojemu Bogu se oni mole i čiju vjeru oni propovijedaju? Hipotetski rečeno: Što bi se dogodilo kada bi katolički svećenici Zapadne Hercegovine u izbornom procesu ili u vrijeme korizme u propovijedima na pučkim misama uzeli fotografije ovih mladih liječnika, a da ispod fotografije stoji natpis „NAŠI DOKTORI“? Vjerovati je kako bi to bio proces egzorcizma Jugoslovena i svi bi nakon toga postali istinski Hrvati-domoljubi.
Promjena je moguća
Nordijske zemlje su danas simboli stabilnosti i socijalnog povjerenja, nekada su bile obilježene siromaštvom i dubokim društvenim sukobima. Njihov napredak rezultat je ulaganja u obrazovanje, institucije i kulturu povjerenja. Zapadna Hercegovina ima sve preduvjete za sličan iskorak: obrazovane ljude, snažnu dijasporu, poduzetnički duh i jasnu nacionalnu pripadnost. Ono što nedostaje je kolektivna odluka da se prekine s praksama koje guše razvoj i tobožnjim liderima koji su Jugoslovenskog pedigrea i koji više zagovaraju održanje Republike Srpske nego liječnika u zapadnoj Hercegovini.
Ako se čin liječnika i pravosudnih djelatnika shvati kao poziv na buđenje, a ne kao izolirani incident, on može postati početak procesa ozdravljenja zajednice. To ozdravljenje ne znači traženje neprijatelja, nego izgradnju sustava u kojem se stručnost cijeni, a ne kažnjava, u kojem se mladi potiču da ostanu, a ne da odlaze, u kojem se povjerenje gradi, a ne razgrađuje. Problem u Zdravstvu je problem korupcije koja se neprekidno taloži desetljećima.
Plave kuverte postale su normalnost, kao i vladavina nezamjenjivog Jugoslovena ćiriličara HDZ-om BiH. Egzodus Hrvata iz Bosne i Hercegovine, sasvim je normalna pojava. Ovdje zasada opstaju samo članovi Jugoslovenske kaste koji su transformirali kapital i danas nam promiču zelene politike, a izravno su vezani za proračune na svim razinama vlasti. U zapadnoj Hercegovini ne postoje drugi narodi koji bi mogli preuzeti odgovornost za lošu dugogodišnju politiku predstavnika Jugoslovenske – sokolove kaste. Je li vrijeme za ispovijed u Korizmeno vrijeme?
„Najveća snaga jedne zajednice nije u vođama, nego u ljudima koji se usude reći – DOSTA JE“!
Ivan Kovačević / OTPOR.Media
kontakt autora: [email protected]
