Danas, kada obilježavamo 34 godine od povijesnog referenduma, osjećam potrebu progovoriti o onome što se u dnevnoj politici često namjerno zaboravlja. Kao netko tko je tada, uz veliku većinu građana, izašao na biralište i glasovao za neovisnu i cjelovitu državu, i danas s ponosom stojim iza te odluke. Bosna i Hercegovina je moja država i to nikada nisam dovodio u pitanje.
No, dok slavimo ovaj datum, važno je podsjetiti na činjenice koje blijede u javnom prostoru:
Zaboravljena istina o zajedništvu
Povijesna je činjenica da se na referendum 1992. godine u ogromnom postotku odazvao upravo hrvatski narod. Zajedno s tadašnjim Muslimanima i dijelom Srba koji su vjerovali u neovisnost, spasili smo Bosnu i Hercegovinu. Bez tog zajedničkog istupa, međunarodnog priznanja i današnje države jednostavno ne bi bilo.
Pokušaji svojatanja države
Nažalost, svjedoci smo vremena u kojem se Bosna i Hercegovina pokušava „privatizirati“. Današnji Bošnjaci (tadašnji Muslimani) često pokušavaju državu prikazati isključivo svojom, negirajući doprinos svih ostalih. Stvara se narativ u kojem je za opstanak zemlje zaslužna isključivo Armija BiH, čime se svjesno briše uloga i žrtva drugih koji su jednako stajali na braniku ove zemlje.
Identitet nije prepreka suživotu
Bosna i Hercegovina nikada neće biti „više njihova“ nego što je moja. Nekima smeta moja neraskidiva veza i ljubav prema mojoj Hrvatskoj, ali to je njihov problem, a ne moj. Ta ljubav je dio mog identiteta i ona ni na koji način ne isključuje moju privrženost zemlji u kojoj živim. To dvoje ide zajedno i tako će uvijek ostati.
Ovaj osvrt ne pišem onoj dobronamjernoj većini naših sugrađana, s kojima dijelim svakodnevicu. Pišem ga onima koji uporno pokušavaju razbiti temelje našeg suživota nametanjem iskrivljene povijesti.
Moje „DA“ iz 1992. godine bilo je glas za državu svih njezinih naroda. Samo kao takva, Bosna i Hercegovina ima budućnost.
Svim građanima Bosne i Hercegovine želim sretan Dan neovisnosti!
Žarko Lasić / OTPOR.Media
kontakt autora: [email protected]
