U skladu sa Zakonom o zaštiti od klevete i novinarskim etičkim kodeksom, zahtijevam da, bez odlaganja i u integralnom obliku, objavite ovaj demanti na tekst objavljen 10. 3. 2026. godine na portalu Otpor.media pod naslovom koji potpisuje Žarko Lasić (https://otpor.media/?p=49686).
Navedeni tekst obiluje neistinama, klevetama, uvredama i potpuno netačnim zaključcima koji direktno narušavaju moj ugled i profesionalni integritet.
Činjenice nasuprot klevetama:
Maloljetni dobrovoljac, a ne “studijski posmatrač”: Autor teksta tendenciozno navodi kako sam rat proveo “sjedeći u toplom studiju”. Istina je da sam u trenutku izbijanja rata tek napunio 16 godina. Uprkos tome, Sanel Kajan je bio maloljetni dobrovoljac Armije Republike Bosne i Hercegovine, što dokazujem Uvjerenjem i članskom karticom Udruženja maloljetnih dobrovoljaca Armije BiH.
Potpuno je lažna i klevetnička Vaša konstrukcija “morao je biti pažljivo izabran od strane tadašnjeg sustava”. Imao sam 16 godina i nikada do 2022. godine nisam bio član niti jedne političke stranke.
Težina rata i lične žrtve: Tvrdnja da “nikada nisam naučio težinu rata” je monstruozna. U tom ratu sam ranjen. U tom ratu mi je zapaljen stan i uništene su sve porodične uspomene. Što je najbolnije, u ratu je poginuo moj otac – branilac Mostara i države Bosne i Hercegovine. O “udobnosti” studija najbolje govori fotografija zgrade Radija BiH – Ratni studio Mostar koju dostavljam uz ovaj dopis, a na kojoj se nalazim sa svojom sestrom ispred zgrade gdje je bio smješten Radio BiH – Ratni studio Mostar.
Neprofesionalizam i izostanak druge strane: Poražavajuće je da se neko ko se naziva novinarom upušta u ovakva podmetanja, a da me prethodno nije kontaktirao niti zatražio informacije o temama koje javnosti prezentuje kao “istinu”.
Poštivanje zakona i dužnost zastupnika: Kada je riječ o Slobodanu Praljku i sličnim temama, podsjećam autora i javnost da ja samo radim svoj posao federalnog zastupnika i da je Slobodan Praljak presuđeni ratni zločinac. Moja obaveza i zakletva koju sam položio jeste da ću dužnost obavljati savjesno, poštujući Ustav i zakone Bosne I Hercegovine i Federacije BiH.
Izgleda da pojedinci nisu navikli na to da neko profesionalno, javno i konkretno radi svoj posao. Takve upućujem na Krivični zakon Bosne i Hercegovine (posebno Član 145a), kao i na Krivični zakon Federacije BiH.
Ja ću nastaviti obavljati svoju dužnost zastupnika odgovorno i u skladu sa zakonom. Oni koji su zbog toga nezadovoljni imaju pravo na ljutnju, ali nemaju pravo na kršenje zakona, klevetu i iznošenje laži – jer se za to, u uređenom društvu, odgovara.
Zahtijevam da se ovaj demanti objavi na istom mjestu i na isti način kao i izvorni tekst.
Sanel Kajan, Zastupnik u Parlamentu Federacije BiH
Odgovor Žarka Lasića
Činjenice ne poznaju emocije: Odgovor na demanti gospodina Kajana
Poštovani gospodine zastupniče,
Povodom demantija koji je gospodin Kajan uputio na moj tekst objavljen na portalu Otpor medija, osjećam obavezu dodatno pojasniti suštinu svojih navoda. Vidljivo je da se u svom odgovoru gospodin Kajan ne osvrće na iznesene činjenice, već fokus prebacuje na osobnu interpretaciju ratnog razdoblja, što u ovom kontekstu nije bilo predmet spora.
Kao autor teksta, želim naglasiti nekoliko ključnih točaka:
1.Izbor funkcije naspram statusa branitelja
U svom tekstu nigdje nisam osporio status maloljetnog branitelja gospodina Kajana. Moja konstatacija bila je vrlo jednostavna i logična: dok se maloljetnim braniteljem postaje vlastitom voljom i domoljubnim zanosom, poziciju spikera na ratnom radiju dodjeljuju tadašnje strukture vlasti. S obzirom na to da je gospodin Kajan tada imao samo 17 godina, legitimno je primijetiti da je takav izbor bio specifičan i morao je proći kroz određene razine odlučivanja.
2.Usporedba ratnih uvjeta
Nisam ulazio, niti imam namjeru ulaziti u bilo čije osobne traume ili obiteljske tragedije. Međutim, ostajem pri tvrdnji da je radijski studio — bez obzira na sve ratne opasnosti — objektivno sigurnije, toplije i primjerenije okruženje od vlažnog ratnog rova na prvoj crti bojišnice. To je konstatacija o različitim uvjetima službe, a ne obezvređivanje bilo čijeg doprinosa.
3.Povod reakcije su izgovorene uvrede
Važno je podsjetiti javnost zašto je ovaj tekst uopće napisan. Razlog nije moja želja da se bavim biografijom gospodina Kajana (koja mi je, iskreno govoreći, posve nebitna), već njegova javna izjava u kojoj je logoraše HVO-a nazvao agresorima i lažovima.
Moja reakcija bila je čin obrane dostojanstva ljudi koji su prošli kroz strašne patnje. Smatram da je takva retorika nedopustiva i na nju sam odgovorio argumentima, a ne uvredama.
Zaključak
Gospodin Kajan u svom demantiju pokušava nametnuti ulogu žrtve i skrenuti pozornost s onoga što je on sam rekao o žrtvama logora. Ja mu biografiju nemam namjeru pisati, ali na svaku javnu uvredu upućenu onima koji su stradali, reagirat ću istinom i činjenicama. Činjenice su često hladne i neugodne, ali su jedini ispravan put u javnom dijalogu.
S poštovanjem,
Žarko Lasić / OTPOR.Media
kontakt autora: [email protected]
