Na obilježavanju Dana hrvatskih branitelja Širokog Brijega i 35. obljetnice zaustavljanja tenkova JNA u Pologu, događaju koji simbolizira hrabrost, jedinstvo i povijesnu odlučnost, dogodilo priznanje neuspjeha od osobe koja apsolutistički vlada HDZ-om BiH. Osoba koja je posljednjih trideset godina bila dio političkog upravljanja Hrvatima u Bosni i Hercegovini i koja je oblikovala ključne procese, odluke i smjerove — izjavila je kako “nisu uspjeli izgraditi funkcionalnu državu”. To je rečenica koja je izazvala politički potres.
To priznanje Dragana Čovića koji je prije 35 godina bio Jugosloven, a danas vladar HDZ BiH, otvara više pitanja nego odgovora. Ako nakon tri desetljeća političkog djelovanja, sudjelovanja u vlasti, pregovorima, koalicijama i raspodjeli moći, Čović priznaje kako država nije funkcionalna, logično se nameće pitanje:
Tko je za to odgovoran, ako ne onaj koji je sve vodio?
Ovakvo priznanje može biti hrabro, ali je istodobno opasno i pogubno za onoga koji ga izriče. Ako politika koju je on vodio nije dala rezultate, onda je riječ o političkom neuspjehu.
Zajedništvo kao izlaz – ili kao izgovor?
Zajedništvo je vrijednost. Ali u političkom diskursu BiH ono je često korišteno kao štit od odgovornosti. Kada se poziva na zajedništvo, a ne nudi se jasan plan, konkretne reforme, odgovornost za pogreške i promjena političkih praksi, zajedništvo postaje samo parola odnosno floskula, emocionalno snažna, ali politički prazna.
Pravo pitanje glasi:
Je li ovo priznanje izgovoreno pred kamerama, novinarima i pukom na Pologu početak kraja Dragana Čovića? Je li kandidat Petorke Zdenko Lučić svojim istupima toliko uzdrmao Čovića i natjerao ga na povlačenje iz stranke i politike?
Zdenko Lučić kao član HDZ BiH od utemeljenja te stranke razdrmao je političku scenu Hrvata Bosne i Hercegovine u samo par javnih istupa i podsjetio Hrvate i sve narode u Bosni i Hercegovini kako ovoj državi trebaju:
-funkcionalna država,
-odgovorna politika,
-nova generacija lidera,
-jasna strategija,
-riješena nacionalna pitanja konstitutivnih naroda,
i konkretni rezultati.
Kao što je Dragan Čović i sam priznao, ništa od toga nije uspio postići u posljednjih 30 godina, osim obiteljske grabeži karakteritične za monarhističke vladare. Iz izjave na Pologu zaključujemo kako dolazi vrijeme novih ljudi i lidera na političkoj sceni bosanskohercegovačkih Hrvata.
Rekli bi navijači HNK Hajduk: „DRAGANE VRIME JE”!
Mili Marušić / OTPOR.Media
kontakt autora: [email protected]
