Amer Bekan, direktor AAFS d.o.o. Sarajevo, u intervjuu za N1 29.04.2026. pokušao je uvjeriti javnost kako je Južna interkonekcija ozbiljan projekt iza kojeg stoji američka administracija. Međutim, već prvih nekoliko minuta razgovora otkrivaju čovjeka koji ne vlada materijom kojom se bavi, koji sam priznaje da projekt nije isplativ, a potom nizom nerealnih tvrdnji – od izvoza struje u EU do nemogućih rokova – pokušava opravdati investiciju bez ikakvog ekonomskog, tehničkog ili zakonskog temelja.
Prva činjenica je da gosp Amer Bekan nije energetski stručnjak. Po vlastitom priznanju, “bavi se gasom i naftom nekoliko godina, ali su to malo specifične stvari”. Njegova poslovna pozadina nije u izgradnji plinovoda ili elektrana – on je lokalni biznismen čija je firma (osnovana 2021.) tek nedavno prodana američkim vlasnicima, a on je zadržan kao direktor jer “poznaje teren”..
U intervjuu: Kada se suoči s konkretnim pitanjima, Bekan izbjegava, skreće pažnju ili laže. Laže o Energoinvestu kao uvozniku plina – dokumenti i dokazi pokazuju suprotno. Prikriva identitet pravih vlasnika. Priznaje da ne postoje okolišne dozvole za ključne dionice, ali tvrdi da će ih “ministarstvo riješiti”. Najzanimljivije od svega – na samom početku intervjua kaže da projekt nije isplativ, da nema potrošača, a potom tvrdi da će u njega uložiti milijardu i pol eura.
Njegova najsmjelija – i najnerealnija – tvrdnja je da će struju iz plinskih elektrana izvoziti u Europsku uniju. To otkriva potpuno nepoznavanje osnova energetske ekonomije: CBAM ugljični porez, mrežna ograničenja BiH i višu cijenu proizvodnje od burzovne čine takav projekt tehnički i ekonomski nemogućim.
Bekan nije stručnjak. On je lice – netko tko je dobio gotov “paket” poruka i ponavlja ih pred kamerama. Čovjek koji vodi projekt od 1,5 milijardi eura, a ne zna objasniti zašto je projekt isplativ, kako će se financirati i tko su mu vlasnici – nije kompetentan za tu poziciju.
SLIJEDI DETALJNA ANALIZA KONTRADIKTORNOSTI, POLUISTINA I NEREALNIH OBEĆANJA IZ NJEGOVOG INTERVJUA:
KONTROVERZA BR. 1: “Projekt nije isplativ, ali ulažemo 1,5 milijardi eura”
Bekan na početku intervjua iznosi zapanjujuću izjavu:
“Južna interkonekcija za nas i za bilo kog investitora nije isplativa, zato što nemate potrošača.”
Ovo je priznanje koje sam sebi proturječi. Ako projekt nije isplativ, zašto itko ulaže 1,5 milijardi eura? Bekan odgovor daje kasnije – potrebne su plinske elektrane koje će “stvoriti potrošača”. Međutim:
- Te elektrane ne postoje u zakonu koji je usvojen
- Nemaju dozvole – nema idejnog projekta, nema studije utjecaja na okoliš, nema građevinskih dozvola
- Nema ugovora s elektroprivredama o priključenju ili otkupu struje
- Pa kaže može biti u Kaknju plinska elektrana a može biti i malo dalje od Kaknja
Gradi se cjevovod bez potrošača, a elektrane koje bi ga “opravdale” ne postoje ni na papiru. To nije investicija – to je građevina bez ekonomskog temelja.
KONTROVERZA BR. 2: “Izvozit ćemo struju u Evropsku uniju”
Bekan tvrdi:
“Toj struju možemo izvoziti na tržište Evropske unije.”
Tehnička analiza – zašto je ovo nemoguće:
1. Mrežna ograničenja
- BiH ima ograničene interkonektivne kapacitete prema EU
- Jedini značajniji dalekovod je 400 kV Mostar – HEV (Hrvatska) kapaciteta ~1200 MW
- Tri plinske elektrane od 400 MW = 1200 MW – to je cijeli raspoloživi kapacitet
- To znači da ne može ni postojeća hidro i termo proizvodnja izlaziti na istu granicu
- Za izvoz bi trebali novi dalekovodi – gradnja traje 5-10 godina, nisu u planu
2. CBAM – ugljični porez ubija svaku računicu
Od 2026. EU naplaćuje CO₂ certifikate za uvoz struje iz fosilnih goriva:
- Plinske elektrane emitiraju ~350-400 g CO₂/kWh
- Cijena CO₂: ~80-100 €/tona
- Dodatni trošak: 0,04 €/kWh samo za CO₂
Burzovna cijena struje u regiji (HUPX, 2026.): 0,08-0,12 €/kWh
Bekanova procjena cijene proizvodnje (bez CO₂, bez transporta, bez PDV-a): 0,15-0,20 €/kWh
Kalkulacija:
| Stavka | Iznos (€/kWh) |
| Proizvodnja (Bekan tj EEFS doo Sarajevo) | 0,15-0,20 |
| CBAM CO₂ | +0,04 |
| Transport i mrežarina | +0,03-0,05 |
| PDV i marže | +0,02-0,03 |
| UKUPNO | 0,24-0,32 |
Burzovna cijena u EU: 0,08-0,12 €/kWh
Rezultat: Struja iz BiH bila bi 2-3 puta skuplja od one na burzi. Tko će to kupiti? Baš nas zanima Bekanova Flynova i Kabirijeva računica?
3. Fizička nemogućnost izvoza
- Električna energija se ne može “usmjeriti” samo u EU – mreže su povezane i struja ide tamo gdje je najjeftinija
- S obzirom na višu cijenu proizvodnje, ova struja nikada neće prijeći hrvatsku granicu – ostat će u BiH i dizati cijene domaćim potrošačima, tj smatramo da je plan i cilj ugasiti TE Tuzla i Kakanj i postati monopolista privatni prvenstveno prema Bošnjacima, a što će Elektroprivredu BiH svesti u trgovca na izdisaju tj aparatima- stvaraju se pretpostavke za energetsko ovladavanje el. energijom u F BiH.
Tvrdnja o izvozu u EU je tehnički i ekonomski utopijska. To Bekan zna ili mora znati, smatramo da zna ali pozadina ove priče je energetska okupacija F BiH kako plinom tako i strujom
KONTROVERZA BR. 3: “Nećemo donijeti skupu struju”
Bekan kaže:
“Nećemo donijeti skupu struju, jer ta struja će biti korištena za proizvodne pogone.”
Bekan sa ovim laže…
Logička proturječnost:
- Ako struju koriste proizvodni pogoni, oni će plaćati tu visoku cijenu
- Ti pogoni će zbog toga biti nekonkurentni na tržištu
- Ili će zatvoriti vrata, ili će prenijeti trošak na cijene svojih proizvoda – što znači da će građani i dalje platiti kroz skuplje proizvode
Dodatno: Ako struja ne ide u mrežu za građane, kakve onda koristi ima Federacija od ovog “strateškog projekta”? Samo koncesijska naknada (ako je bude) – dok profit odlazi u Wyoming, poreznu oazu.
KONTROVERZA BR. 4: Rokovi su nerealni – nemoguća misija
Iz konteksta intervjua i zakonskih procedura proizlazi da se projekt planira završiti do kraja 2027. godine.
Što je potrebno za izgradnju 380 km plinovoda kroz 6 županija?
| Aktivnost | Minimalno vrijeme |
| Idejni projekt | 6 mjeseci |
| Feasibility studija | 6-12 mjeseci |
| Studija utjecaja na okoliš | 12 mjeseci |
| Javni natječaj (iako ga nema – nezakonito) | 6 mjeseci |
| Eksproprijacije (xy km zemljišta!) | 18-24 mjeseca (uz sudske sporove) |
| Građevinske dozvole (6 županija) | 12 mjeseci |
| Nabava cijevi i opreme | 12 mjeseci |
| Gradnja | 24-36 mjeseci |
| UKUPNO REALNO | 7-10 GODINA |
Bekan u intervjuu ne navodi konkretan rok, ali iz njegovog tona i zakonskog okvira (30 dana za potpis ugovora, “hitno”) jasno je da se projekt pokušava progurati bez ikakvih priprema.
Zaključak: Rok 2027. godine je nemoguć. To je svjesna obmana javnosti. (čitaj-PREVARA)
KONTROVERZA BR. 5: “Postoji feasibility studija” – ali za što?
Bekan tvrdi:
“Radili smo feasibility studiju i tražili rješenja kako realizovati investiciju.”
Nedorečenost:
- Na pitanje o dionici Kladanj – Tuzla, Bekan priznaje: “Ne postoje okolišne dozvole”
- Bez okolišne dozvole nema ni feasibility studije koja bi bila priznata od strane banaka ili regulatora
- Studija izvodljivosti se radi prije donošenja zakona, ne nakon
Što nedostaje od dokumentacije?
- Idejni projekt
- Studija izvodljivosti (feasibility study)
- Studija utjecaja na okoliš (EIA)
- Glavni projekt
- Urbanističke suglasnosti 6 županija
- Rješenje o javnom interesu
- Građevinske dozvole
Javnost mora znati da Bekan i Amerikanci koje podržava Kabiri (tu je on negdje iza) nemaju NIŠTA od ovoga. Projekt postoji samo kao “pismo namjere” i politička volja.
KONTROVERZA BR. 6: “Mi nismo uzeli ničiji novac” – što se prešućuje
Bekan kaže:
“Nismo uzeli ničiji novac.”
Ono što ne kaže:
- Hoće li Federacija FBiH dati garancije za kredite AAFS-a?
- Hoće li ugovor sadržavati “take or pay” klauzulu (uzmi ili plati)?
Take-or-pay objašnjenje:
Klauzula koja obvezuje Federaciju da plaća dogovorenu količinu plina čak i ako ga ne preuzme. Ako potrošnja padne (topla zima, recesija, zatvaranje pogona), Federacija i dalje plaća. Iz proračuna.
Ako postoje garancije Federacije:
AAFS je firma stara nekoliko mjeseci, bez kapitala, bez reference. Ako propadne (a vjerojatno hoće – nema iskustva u gradnji plinovoda), proračun FBiH preuzima dug. To znači milijarde eura koje će plaćati građani.
Bekan o ovome šuti. I to nije slučajno.
KONTROVERZA BR. 7: “Energoinvest ostaje uvoznik” – izravna laž
Bekan tvrdi:
“Energoinvest će raditi uvoz plina za nas.”
Dokazano je suprotno:
- Amir Gross Kabiri (M.T. Abraham grupa) potpisao je Memorandum o razumijevanju 24. veljače 2026. s američkim Venture Global Commodities
- Kabiri je javno izjavio da je “glavni uvoznik američkog LNG-a u BiH” s godišnjom kvotom od 500 milijuna kubika
- Kabiri je javno pohvaljen od strane Milorada Dodika kao “provjereni prijatelj Republike Srpske”
Što to znači?
Plin koji ide kroz Južnu interkonekciju bit će Kabirijev plin. AAFS će posjedovati cjevovod, Kabiri će držati “pipu na Krku”. Bez Kabirijevog plina – cjevovod je mrtav. A Kabiri je čovjek koji javno surađuje s Dodikom, te je Kabiri jedan u lancu Dodikovih lobista koji mu je omogućio američke simpatije i skidanje sankcija..
Bekanova tvrdnja o Energoinvestu je izravna laž.
Kontroverza br. 8: Projekt od 1,5 milijardi eura nema ni eura – financijska konstrukcija ne postoji
U intervjuu, Bekan otkriva možda i najosjetljiviju točku cijelog projekta – financijska konstrukcija ne postoji.
Na pitanje o novcu, on kaže:
“Mi radimo na zatvaranju financijske konstrukcije… Imali smo interesantne razgovore sa američkim bankama. Otvoreni smo za Evropske banke. Ako su oni željni da financiraju, nikad nije ni bilo pitanje.”
Prevedeno s “investitorskog” na hrvatski: Mi nemamo ništa. “Radimo na zatvaranju” znači da ugovori s bankama ne postoje. “Interesantni razgovori” znači da nema potpisanih obveza. “Otvoreni smo za Evropske banke” je javni apel – molimo javite se, treba nam novac.
Apsurd situacije:
- Međudržavni sporazum između BiH i Hrvatske je potpisan
- Zakon o Južnoj interkonekciji je usvojen u Parlamentu F BiH
- Za 20-ak dana Vlada Federacije treba potpisati ugovor s investitorom
A investitor nema novca.
Firma AAFS osnovana je prije 5 mjeseci. Nema vlastitog kapitala. Nema zatvorenu financijsku konstrukciju. Nema potpisan ugovor s ijednom bankom – američkom, europskom ili bilo kojom drugom.
Što to znači za projekt?
U normalnom svijetu, financijska konstrukcija se zatvara prije nego što dvije države potpišu sporazum i prije nego što parlament usvoji zakon. Ovdje se radi obrnutim redoslijedom: zakon se donosi, ugovor će se potpisati, a novca nema – retorika je- “radimo na tome”.
Danas smo od Bekana saznali da investitori imaju samo obećanje i praznu parcelu na kojoj bi “prva lopata” trebala biti zakopana za nekoliko mjeseci.
Bekan na kraju intervjua pokušava stvoriti dojam da je sve pod kontrolom: spominje američke banke, predsjednika Trumpa, podršku administracije. Ali kada se zagrebe ispod površine – od konkretnih financijskih aranžmana nema traga. Samo “interesantni razgovori” i poziv europskim bankama da uskoče.
Bekan je i sam dokazao da To nije investicija, osim na papiru. Dokazao je da će odigrati svojevrsnu lutriju – s tuđim novcem, ako pronađu ikoga tko će imati milijardu i pol za ovakvu kockarsku igru.
ZAŠTO PROJEKT NEĆE USPJETI
| Problem | Zašto je fatalan |
| Nema potrošača | Cjevovod bez elektrana nije isplativ. Elektrane bez dozvola ne mogu se graditi. |
| Izvoz u EU nemoguć | CBAM + mrežna ograničenja + viša cijena proizvodnje = struja skuplja 2-3 puta od burzovne |
| Rokovi nerealni | Za 380 km kroz 6 županija treba 7-10 godina, ne 2-3 godine |
| Nema dokumentacije | Bez studija, dozvola, projekata – nema temelja za građenje |
| Garancije i take-or-pay | Ako uđu u ugovor (a Bekan o njima šuti), Federacija plaća milijarde za plin koji ne koristi ili za propast investitora |
| Politička pozadina | Vlasnici AAFS-a povezani s Dodikom i rušenjem BiH, registrirani u poreznoj oazi Wyoming |
| Firma bez kapitala | AAFS osnovan prije 5 mjeseci – nema reference, nema vlastitog novca |
Ovaj projekt neće uspjeti iz jednostavnog razloga: matematika ne laže.
Ne može se proizvoditi struja skuplja od tržišne i prodavati je u EU. Ne može se graditi 380 km plinovoda bez ijedne dozvole u 2 godine. Ne može se firma osnovana prije 5 mjeseci financirati za 1,5 milijardi eura bez garancija koje će pasti na proračun Federacije.
Ono što se danas prodaje kao “strateška investicija” i “američka podrška” zapravo je rizična shema temeljena na nerealnim obećanjima, tehnički nemogućim rokovima i političkim vezama koje nemaju nikakve veze s interesima građana Bosne i Hercegovine.
Bekan je u intervjuu iznio niz tvrdnji koje same sebi proturječe – od “nije isplativo” do “izvozit ćemo u EU”, od “nismo uzeli ničiji novac” do šutnje o garancijama i take-or-pay klauzuli.
Javnost ima pravo znati istinu: ovaj projekt, ovako kako je koncipiran, nema šanse za uspjeh. A ako ipak bude proguran, posljedice će plaćati građani Federacije – kroz veće račune za struju, kroz proračunske garancije i kroz gubitak energetske neovisnosti.
Gubitak energetske neovisnosti u ovim razmjerima donosi i gubitak ekonomske neovisnosti kao i gubitak političke neovisnosti. Mada se o političkoj neovisnosti može i danas raspravljati da li je imamo, jer je već u ovoj ranoj fazi ovog projekta cijela država tj svi političari Vlade, parlamentarci, Predsjedništvo pokazali su ekstremnu servilnost i podaništvo.
Otpor Media ne priželjkuje nikakav crni scenario, želimo dobro i blagostanje našoj državi i našim narodima, ali smo prvi i jedini koji smo ukazali , dokazali činjenicama, matematikom i dokazima da ovaj Projekt ide u smjeru koji opisujemo, a koji ne donosi ništa dobro narodima i gražanima, te se možemo samo moliti da bude suprotno od onoga što pokazuje matematika i činjenice.
Istraživački tim portala OTPOR.Media
kontakt autora: [email protected]





