Nakon što je u Dubrovniku, a u okviru dvodnevnog sastanka na vrhu i gospodarskog foruma Inicijative triju mora, predsjedateljica Vijeća ministara BiH Borjana Krišto i premijer Republike Hrvatske Andrej Plenković, a u nazočnosti američkog ministra energetike Chrisa Wrighta potpisali Sporazum ‘Južna interkonekcija Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine’, ne prestaju kritike na manjkavost ovog sporazuma. Radi se o projektu opskrbe prirodnim plinom i jačanju energetske neovisnosti i sigurnosti Federacije BiH, odnosno, smanjenju ovisnosti od ruskog plina.
Je li BiH sada energetski suverena? Nije.
Pitanja su očekivana, ali i poželjna, jer BiH je demokratska zemlja i vrijedi čuti i cijeniti suprotstavljene stavove. Očito je kako postoje dvojbe oko realizacije ovog projekta, kako se postavljaju pitanja isplativosti, višestruko skupljeg plina za potrošače nego što je to sada ruski plin koje koristi prvenstveno sarajevski kanton i RS, do tvrdnji kako se radi o ‘nepotrebnoj’ količini plina s obzirom da Federacija nije značajno veliki potrošač i to bez ikakve prethodne projekcije budućeg gospodarskog razvoja te tako i ukazanih potreba za energijom novih gospodarskih subjekata. Pojedini stručnjaci postavljanju i pitanje ‘energetskog suvereniteta’.
Kad smo već kod ‘energetskog suvereniteta’, je li BiH sada energetski suverena država? Apsolutno nije. Hoće li joj Južna interkonekcija ugroziti sadašnji energetski suverenitet?
Kao i, uostalom, mnoge razvijene zemlje koje se oslanjanju na uvoz energenata. BiH je sada duboko ovisna o ruskom plinu i nema energetski suverenitet koji, uostalom, zbog samodostatnih zaliha energenata ima malo koja država, piše Dnevni list.
Prisjetimo se samo višednevne panike u državi kada je 2024. godine Sarajevo gas Istočno Sarajevo zatražilo poskupljenje ruskog plina te zaprijetili ‘zavrtanjem plinske pipe’ Sarajlijama usred grijne sezone. Upravo to je Sarajevu dogodilo 2013. godine. Možemo li tu govoriti o ‘energetskoj suverenosti’ ili želimo izbor povoljnijeg biranja?
Energetska diskriminacija
Iako su ovo su sve pitanja koja zahtijevaju odgovor, ista za sada nemaju točan, znanstveni odgovor. Samo nagađanja uz snažan politički prizvuk uz zadržavanja sadašnjeg stanja uz korištenje ruskog plina, a samim tim i ruskog utjecaja u BiH, unatoč što od 1. siječnja 2028. u EU stupa na snagu potpuna zabrana uvoza ruske nafte i plina. I ovdje se javljaju značajne nelogičnosti: navodno želimo u EU, ali želimo i ruski plin. Pozivamo se na EU odredbe kao da se radi o švedskom stolu – uzimamo što nam se sviđa, bez odgovora što nakon 2028.?
Naime, unatoč svjesnosti geopolitičkih nestabilnosti, je li inzistiranje na ruskom plinu dokaz neuvjerenosti u europski put BiH? Zašto se sprječava plinofikacija, pa samim tim i razvoj južnog dijela BiH, Hercegovine, ali i ostalih energetski ‘odsječenih’ dijelova BiH? Zašto samo sarajevski kanton ili zenički ili tuzlanski imaju ‘zimsko komodanje’, dok ostalima preostaje snalaženje? Možemo li to nazvati licemjernom energetskom diskriminacijom? Uostalom, tko sprječava bilo koga na korištenje bilo kojeg dobavljača?
Plinovod Južna interkonekcija od strateške važnosti za BiH, Hrvatsku i SAD
Nema sumnje da plinovod Južna interkonekcija ima strateški značaj u jačanju američkog i utjecaja Zapada u BiH. Nema sumnje i da je podrška iz RS-a ovom projektu- Tu se prvenstveno misli na vlast vladajućeg SNSD-a Milorada Dodika koji istodobno razvija dijametralno suprotan projekt, Istočnu interkonekciju, kojim se jača energetski utjecaj Rusije, ali je ‘progutao ježa’ u zamjenu za ukidanjem američkih sankcija njemu, članovima njegove obitelji i suradnicima.
Ovaj projekt ne zagovara samo administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa – on je višegodišnja težnja američke administracije u BiH, ne samo Trumpove. Pa, prisjetimo se samo poteza i ozbiljnih upozorenja bivšeg američkog veleposlanika u BiH Michaela Murphyja, kada je predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović, zbog protivljenja da projekt vodi sarajevski BH Gas bio korak od američkih sankcija. Diplomatske pritiske bivšeg američkog veleposlanika možemo nazvati ‘soft power’, mekom moći, dok se Trumpova administracija više služi ‘hard power’ ili tvrdom silom. I to nakon dugogodišnjeg nepostizanja dogovora bh donositelja odluka o ovom projektu. Ali, strateški američki cilj je isti.
Izgradnju ove trase plinovoda SAD su proglasile svojim strateškim nacionalnim interesom. Naime, u prosincu prošle godine, u oba doma američkog Kongresa, usvojen je Zakonu o autorizaciji nacionalne obrane (The National Defense Authorization Act for Fiscal Year 2026 – NDAA 2026), a kojeg je potom potpisao američki predsjednik Donald Trump. Ovaj zakon određuje godišnji proračun za tekuću godinu, rashode i unutarnje i vanjske politike Ministarstva obrane SAD-a.
“Smanjenje ovisnosti Zapadnog Balkana o ruskim zalihama prirodnog plina i fosilnih goriva u nacionalnom je interesu SAD-a”, navodi se, između ostaloga u ovom dokumentu. Također se zaključuje i da bi “rastući utjecaj Kine na Zapadnom Balkanu mogao imati štetan utjecaj i na stratešku konkurenciju, demokraciju i ekonomsku integraciju s Europom”.
Također, na zajedničkoj sjednici Vlade Republike Hrvatske i Vijeća ministara Bosne i Hercegovine od 20. lipnja 2023. usvojen je zaključak kojim se daje snažna podrška projektu od strateške važnosti za obje države kojim se pozivaju odgovorne razine vlasti u BiH i nadležne institucije da znatno ubrzaju svoje aktivnosti i time stvore preduvjete za zaključivanje ovog Sporazuma.
Narativ ‘problematičnosti’
Zbog svega ovoga, kao i zbog činjenice da se u zemljama zapadnog Balkana, zbog njihovog geostrateškog položaja, stalnih političkih previranja i poroznosti, nerazvijene ekonomije i razvijene korupcije, sukobljavaju interesi Zapada i Istoka, zašto se bh građaninu ‘servira’ narativ “problematičnosti” Južne Interkonekcije i tako, svjesno ili nesvjesno, podržava jačanje ruskog interesa? Iako to ne isključuje nužnost iscrpne obaviještenosti o samom projektu i njegove krajnje dobrobiti koju će donijeti bh žiteljima.
Istodobno, a kako je svojedobno iznio bivši američki veleposlanik, od 1995. SAD su u BiH uputile više od 2 milijarde dolara u razne inicijative za podršku građanima BiH, od čega je procijenjenih 638 milijuna dolara izravno je donijelo korist ljudima koji žive u RS – pomoć u poslijeratnoj obnovi obnove, za razvoj ekonomije i podršku lokalnim zajednicama kako bi postale snažnije, demokratske i inkluzivne. Zbog postojanja misije Althea bilo kakve secesije ili prekrajanja granica ne dolaze obzir jer SAD želi jedinstvenu i suverenu BiH. To je poruka za bh građane iz SAD-a, ma koja administracija bila na vlasti.
No, hoćemo li, unatoč svemu, ponovno u Sarajevu vidjeti sramne prosvjede i transparente za američkog veleposlanika i visokog predstavnika, deklariranim prijateljima BiH, ‘Go home’? Kojim smjerom želimo?
