Tisuće vjernika svake se godine okupi u Podmilačju, nadomak Jajca, u svetištu Svetoga Ive Krstitelja. Tako je bilo i ove godine. Ovo je svetište jedno od najstarijih u Bosni i Hercegovini. Datira iz 15. stoljeća kada je, vjeruje se, i sagrađena stara crkvica u gotičkom stilu. Ona je preživjela i veliko osmanlijsko osvajanje 1463. godine, ali i pad Jajca 1528. godine.
Kada su tijekom Bečkog rata koji je trajao od 1683. do 1699. godine ostali nerazrušen samo franjevački samostani u Kraljevoj Sutjesci, Fojnici i Kreševu opstala je i ona. Podmilačje se prvi put spominje 1461. godine u povelji posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića koja se čuvala u Fojničkoj kronici iz 17. stoljeća. Poslije II. Svjetskog rata pa sve do 1959. godine nije vođena evidencija o proslavi sv. Ive u Podmilačju. Od tada pa dalje imamo dosta pouzdane podatke, koji pokazuju da broj hodočasnika sve više raste. Godine 1959. došli su brojni hodočasnici iz svih krajeva, 1960-ih bilo ih je 14.000 – 15.000. Godine 1968. već oko 50.000. Tijekom sljedećih deset godina broj hodočasnika kreće se od 50.000 do 60.000.. godine 1974. evidentirano je oko 100.000 hodočasnika.
Ove godine je u Podmilačje došao i jedan od sudionika agresije na hrvatski narod kako u Bosni i Hercegovni, tako i Republici Hrvatskoj. Sa svojom svitom pod treptačima i rotacijama na proslavi je bio nekadašnji direktor Vojne Industrije SOKO Mostar s bezbednosnim certifikatoma KOS-JNA Dragan Čović. Zašto ovo ističemo. Zato što se trebamo vratiti u prošlost, iako ovaj notorni Jugoslaven i ćiriličar kaže da se ne trebamo tamo vraćati. E mi kažemo da treba i iznosimo dokumentaciju koju je javno objavio brigadni general HVO-a Zdenko Lučić, koja otkriva što je to u prošlosti radio Dagan Čović i koji su to bili ciljevi JNA-KOS funkcionera.
Bez obzira na njegove dolaske u Podmilačje dokumenti koje vam objavljujemo prava su istina o određenju i nacionalnom identitetu onih koji su tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća bili agresori na hrvatske prostore u Bosni i Hercegovini.
Dana 15. lipnja 1992. godine Komanda 30. Partijske divizije u strogo povjerljivom dokumentu broja 8/21 šalje šalje Obaveštajno bezbedonosnom odeljenju Komanda 1. Kraiškog korpusa dokument u kojemu se taksativno navode ciljevi za napad avijacije u zoni odgovornosti 30. Partijske divizije. Između ostaloga predlaže se napad avijacije kasetnim bombama, napalm bombama ili raketiranje.
Pod rednim brojem 8. dokumenta navedena je i Crkva svetog Ive u Podmilačju za koju Komanda navodi kako se gradi dugo od priloga najekstremnijih ustaša iz cijeloga svijeta. Dalje ističu kako se svake godine u junu tu iskuplja veliki broj vjernika koji smatraju svetog Ivu izbaviteljem i čudotvorcem. Tom prilikom se iskupljaju velika materijalna sredstva koja služe za nabavku oružja za neprijatelje ističe Komanda Dragana Čovića. Dalje ističu kako bi rušenje ove crkve djelovalo zastrašujuće za neprijatelja odnosno hrvatski narod i gubljenje morala.
Kraj točke 8. ovog dokumenta otkriva svu bestijalnost JNA-KOS sistema kojemu je u zapovjednom lancu bio Jugoslaven i ćiriličar Dragan Čović koji danas dolazi u Podmilačje sa svojim podanicima i narodu i biskupu Reloti se predstavlja lažno kao vjernik na središnjem misnom slavlju.
KOORDINATE / x..147600. y..44190 – U BLIZINI NEMA NAŠIH SNAGA PREDLAŽEMO RAKETIRANJE
U potpisu dokumenta je KOMANDANT PUKOVNIK Stanislav Galić suradnik Dragana Čovića iz sistema JNA-KOS kao agresori na Bosnu i Hercegovinu.
I zato danas Jugoslaven i ćiriličar nema stida doći u Podmilačje na svetog Ivu, iako dobro zna gdje je bio i što je radio kad je Bosna i Hercegovina gorjela. Lažno predstavljanje mu je fetiš cijeloga života, tako se čini. Nije ga stid stati među ljude koji su preživjeli rat, raketiranje kasetnim i napalm bombama sa zrakoplova koje je on imao zadaću pripremiti da siju smrt po Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i samom svetištu svetog Ive u Podmilačju, dok on sam nikada nije imao hrabrosti pogledati istini u oči niti izgovoriti nijednu riječ, kajanja i odgovornosti. Dragan Čović kao takav se danas lažno promovira na blagdan svetog Ive u Podmilačju i glumi moralnu, politiku i ljudsku veličinu, kao da će mu njegovo lažno hodočašće oprati ono što povijest ne može i ne smije zaboraviti. Hrvatski narod u Bosni i Hercegovini mora razumjeti kako ima problem problem u Vladaru koji misli da se prošlost briše tako što će se pojaviti na svetkovini i praviti se da je dio naroda kojem je nekad nanosio zlo. Kod njega nema stida ni srama, jer se nikada nije suočio sa sobom, a ni s hrvatskim narodom u Bosni i Hercegovini kojega lažno i na prijevaru predstavlja već dva desetljeća. A čovjek koji se ne suoči sa sobom, uvijek će bježati u rituale umjesto u istinu.
Jedino svjetlo i lučonoša promjena u hrvatskom političkom korpusu u Bosni i Hercegovini je brigadni generala HVO-a Zdenko Lučić koji nam iznosi i javno objavljuje ove za Hrvate, zlata vrijedne dokumente. Oni jasno i nedvosmisleno razotkrivaju Dragana Čovića i njegovu Jugoslovensku kliku s kojom vodi hrvatski narod u Bosni i Hercegovini u nestanak, a Hrvatsku demokratsku zajednicu kao stranku gdje su pozicije i funkcije rezervirane samo za Jugoslovene, članove Saveza komunista Jugoslavije i njihove potomke.
Valja se prisjetiti stare pučke mudroslovice:
„Križ na prsima, grijeh na duši!
Ivan Kovačević / OTPOR.Media
kontakt autora [email protected]
